U nastavku suđenja Ivi Sanaderu na Županijskom sudu u Zagrebu za primanje 10 milijuna eura mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija kako bi toj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini te za ratno profiterstvo u slučaju Hypo svjedočio je Davor Mayer, hrvatski predstavnik u upravi Ine. Mayer je pozvan kao svjedok tužiteljstva, a iskazivanjem pred sudskim vijećem Ivana Turudića jasno je i jednostavno pojasnio na koji se način upravlja i donose odluke u kompaniji koja se uglavnom apostrofira kao područje hrvatskog nacionalnog interesa. Mayera je u upravu Ine imenovala vlada lani u veljači nakon 18-godišnjeg rada u naftnom poslovanju.
Podsjetio je kako u upravi Ine, prema izmjenama međudioničarskog ugovora iz 2009., sjedi šest članova, po tri s hrvatske i po tri s mađarske strane. Predsjednik uprave, a kojega bira strateški partner MOL, kompanijom upravlja kao glavni direktor uz izvršne direktore i operativnu kontrolu MOL-a. Iako uprava snosi odgovornost, ne upravlja kompanijom i tu je veliki nesklad, objasnio je dodajući da je to jedini primjer u RH, po njegovu saznanju, da uprava nema izvršne ovlasti te da je na taj način upravi onemogućeno da izvršava obaveze koje proizlaze iz Zakona o trgovačkim društvima.
Ugovor je štetan za RH
Smatra da ugovor o izmjeni međudioničarskog ugovora koje je sastavio Polančec, a apostrofirao okrivljeni Ivo Sanader, nikako nije zaštitio interese RH.
– Kao glavni cilj u ugovoru iz 2009. navedeno je zadržavanje i jačanje energetske stabilnosti Republike Hrvatske, a ja smatram da taj cilj nije ostvaren i da su protiv interesa Republike Hrvatske prepustiti upravljanje drugoj kompaniji – kazao je Mayer. Napomenuo je da ono što je dobro za MOL ne mora nužno biti u interesu Republike Hrvatske.
Kako je ugovorom iz zadržanih pitanja izbačeno donošenje poslovnog plana i proračuna, hrvatskoj je strani uskraćena mogućnost utjecaja na ta pitanja. Uprava može sugerirati i predlagati, no kako se odluke donose običnom, a ne kvalificiranom većinom, odlučuje glas predsjednika uprave, odnosno odlučuje MOL.
Mayer je ukazao i na još jednu nelogičnost. Ina naftu nabavlja preko tvrtke MOL-trade, a godišnji trošak za naftu jest 2,5 milijardi dolara. Po kojoj se cijeni ta nafta nabavlja članovi uprave ne mogu dobiti napismeno. Odnosno, hrvatska strana nema uvida u cijenu nafte koja se kupuje na stranom i zatim prodaje na domaćem tržištu kao naftni derivati.
Članovi uprave ne sudjeluju na sjednicama izvršnog odbora Ine, ali sudjeluje predsjednik uprave. Mayer je kazao da su pokušali promijeniti tu praksu, no i taj je prijedlog odbijen.
Kada je odvjetnik Čedo Prodanović upitao Mayera što je toliko neobično u tome da većinski dioničar ima veća upravljačka prava, Mayer nije posustao te je kazao:
– U redu je da veći dioničar ima više upravljačkih prava, no nije u redu da ima apsolutna upravljačka prava. Napomenuo je da MOL ima tek nešto više dionica od Vlade i da, iako ima samo malu razliku u dionicama, nema pravo veta.
Posebno je problematičan takozvani LODO, tj. lista donošenja odluka koja otežava i usporava poslovanje i posve je neprimjerena kompaniji poput Ine.
– Prvom izmjenom i dopunom ugovora uprava više nije bila izvršna nego je ta ovlast prebačena na izvršne direktore uz kontrolu MOL-a. U ugovoru stoji – podsjetio je Mayer – da predsjednik uprave iz kvote MOL-a u slučaju izjednačenog broja glasova ima prevladavajući glas i time je, de facto, MOL-u prebačeno upravljanje Inom.
Što se tiče LODO-a, Mayer je pojasnio kako taj akt koji je proizašao iz prepuštanja upravljačkih prava, usporava rad i onemogućuje upravu.
Lani u travnju hrvatski su članovi uprave zatražili hitnu suspenziju tog akta. No uprava je glasovala i rezultat je bio tri-tri, s tim da je hrvatska strana tražila da se LODO trenutačno suspendira, dok su strateški partneri bili protiv. Presudio je glas predsjednika uprave i LODO nije suspendiran.
Iako je poslije u 2011. godini LODO izmijenjen nakon što je i HANFA prijavila neregularnosti, Mayer tvrdi da su se izmjene dogodile tek formalno, ali da je suštinski način upravljanja ostao isti.
Spomenuo je Mayer i izvršne direktore koji dijele upravljačka prava sa šefom uprave. Kaže da nijedan dokument o Ini ne sadrži u sebi članak ili odredbu koji bi hrvatskoj Vladi dao pravo da imenuje izvršne direktore. Pokušaj hrvatskih članova uprave da utječu na imenovanja direktora koji bi stručno zadovoljili, ismijan je.
Veće plaće dali Mađari
Odvjetnica Jadranka Sloković pokušala je diskreditirati svjedoka pitajući ga je li istina da su članovi uprave sami sebi povećali plaću, a navodno nemaju prava donositi odluke. Mayer ju je ispravio kazavši da je odluku o povećanju plaća donio NO, a da je prijedlog za tim došao s mađarske strane. Na kasniji upit tužiteljice da pojasni, Mayer je demantirao da su dobili parkirne karte i da imaju bonus, no ipak je kazao.
– Naša razina plaća na razini je izvršnih direktora plus bonus. Mi smo zahtijevali pri dolasku u kompaniju da se naše plaće usklade s plaćama izvršnih direktora, a ne da se povećaju.
Sudac ga je zatim pitao: Pa kako će se uskladiti?
– Pa mogle su se i smanjiti. Mi smo svjesni situacije u RH.
Ne trebate se opravdavati, kazao mu je sudac.
– Želim da se zna da nismo toliko bahati, to je bila odluka NO-a. To su plaće koje su u rangu s hrvatskim menadžerskim ugovorima.
Iskaz je kontradiktoran. Sanaderu se dosad stavljalo na teret da je sklapao nepovoljne ugovore, spočitava da se ugovori nisu poštovali, spominje se ulaganje u rafinerije. Došli smo do paradoksa, nakon inkriminacije za sklapanje veleizdajničkih ugovora, sada se spočitava mobbing.
Suđenje se nastavlja sutra svjedočenjem Ivana Krešića, također člana uprave kojeg je u Inu imenovala vlada, a nakon njega na klupu za svjedoke sjest će Davor Štern, donedavno predsjednik NO Ine.
U nastavku pročitajte kako je teklo suđenje
9.35 sati USKOK je predložio nove dokaze, dopis članova NO-a Ine iz svibnja 2011. upućen ministru rada i poduzetništva i razne korespondencije državnih tajnika i uprave Ine.
Prvi svjedoči Davor Mayer.
9.40 sati Mayer, s obzirom na to da će razgovor biti o Ini, a članovi uprave vezani su poslovnom tajnom i iz MOL-a su ih izrazito molili da posebno čuvaju poslovnu tajnu, moli sugestiju suda jer u njegovu ugovoru piše da, ako ga sudsko vijeće pozove, nije obvezan čuvati poslovnu tajnu.
Sudac Turudić kaže da to nisu razlozi koji bi spriječili njegovo ispitivanje.
Mayera je NO Ine na prijedlog Vlade RH imenovao u upravu lani u veljači. Prije toga radio je u Shellu, OMV-u, Ini... Ima 18 godina radnog iskustva u naftnom biznisu.
Tužiteljica: Imate li kao član uprave određeni resor?
Mayer: Prvom izmjenom i dopunom ugovora uprava više nije bila izvršna nego je ta ovlast prebačena na izvršne direktore uz kontrolu MOL-a. U ugovoru stoji, podsjetio je, da član uprave iz MOL-a u slučaju izjednačenog broja glasova ima prevladavajući glas i time je, kaže, de facto, MOL-u prebačeno upravljanje nad Inom.
Ponovio je da se uprava sastoji od šest članova. Tri imenuje MOL, a tri Vlada.
9.48 sati Mayer: Odluke se donose većinom glasova i predsjednik uprave ima odlučujući glas, a imenuje ga strateški partner MOL.
Na pitanje koji je zadatak uprave, Mayer kaže da vodi poslove društva, prema zakonu o trgovačkim društvima i statutu.
Mayer: No u ovom slučaju uprava ne vodi operativne poslove, već je to prebačeno na predsjednika uprave i on vodi kompaniju kao glavni direktor s izvršnim direktorima uz operativnu kontrolu MOL-a . Mislim da u RH ne postoji takav odnos, takav nesklad.
Uprava odgovara za kompaniju, ali istovremeno ne upravlja kompanijom. Rad izvršnih direktora reguliran je poslovnikom o radu uprave, poslovnikom o radu odbora izvršnih direktora i listom za donošenjem odluka (LODO).
10.00 sati Tužiteljica: Tko donosi LODO?
Mayer: Uprava većinom glasova. Prvi je donesen 2009. i donijela ga je prethodna uprava, mi u tome nismo sudjelovali.
Tužiteljica: Koje su posljedice primjene tog akta?
Mayer: Činjenica da uprava zaista operativno ne upravlja kompanijom. Skoro pa direktna posljedica jest razvoj kompanije u smjeru da je bilo kakav razvojni proces pod kontrolom MOL-a, a RH u ovom slučaju upravljanja nema direktne ovlasti nego samo može predlagati i davati primjedbe. Ne možemo dati veto na neku odluku ili, ako znamo da je neka odluka štetna za kompaniju, ne možemo je zaustaviti nego samo upozoriti na to.
Tužiteljica na primjeru jednog LODO-a želi pokazati na koji se način to manifestira: – Na koji se način donose odluke o projektima? Tko predlaže odluku, tko je donosi?
Mayer: Imamo slučaj odobravanja investicijskih projekata koji je između 7 i 40 milijuna eura. Prvo slovo označava konzultaciju, direktori sektora i prateće službe pripremaju dokumente, kad su gotovi, izvršni pregleda dokumente i odobrava da direktor sektora pošalje dokumente u MOL. Po mom iskustvu, iako se to zove konzultacija, to je odobrenje.
Sve se odluke donose u Mađarskoj
Nikada negativna konzultacija nije odobrena. Prije slanja na konzultacije potrebno je pribaviti prethodnu suglasnost. Nakon toga dolazi odluka i to glavnog izvršnog direktora na osnovi rasprave izvršnih direktora. Zadnja je informacija upravi. Uprava može samo primiti na znanje tu informaciju jer je ona već izglasana i MOL ju je odobrio.
– Odluke ne donose MOL- ovi zaposlenici u Ini nego se konzultacija događa u izvršnom odboru MOL-a u Mađarskoj. Uprava o takvim projektima, čija vrijednost ide od sedam do 40 milijuna eura, uopće ne glasuje, objasnio je Mayer.
10.15 sati Tužiteljica. Jeste li tražili da se takvo stanje izmijeni?
Mayer: Da, tražili smo hitnu suspenziju LODO-a, jer zbog Zakona o tržištu kapitala jedni dioničari u odnosu na druge dobivaju povlaštene informacije koje ostali dioničari nemaju. Također, dokument je jako kompliciran i ne ide u prilog brzom radu kompanije i nije primjeren Ini jer odugovlači poslovne procese. To je bilo u travnju 2011. No uprava je glasovala i rezultat je bio tri-tri s tim da je hrvatska strana tražila da se LODO trenutačno suspendira, dok su strateški partneri bili protiv. Presudio je glas predsjednika uprave i LODO nije suspendiran.
– MOL dobiva povlaštene informacije, dok tijela vlade RH ne dobivaju ni jednu ovu operativnu odluku – kaže Mayer. On je pismeno predložio suspenziju LODO-a, a podržali su ga i Krešić i Dalić, preostali članovi uprave. Kaže i da oni ne nazoče sjednicama izvršnih direktora, već samo predsjednik uprave. Zatražili su da sudjeluju, najprije usmeno, a zatim i u pismenom prijedlogu argumentirajući da im je onemogućeno da izvršavaju zakonske obveze.
– Glasovi su opet bili tri-tri, a presudio je glas predsjednika iz MOL-a – ističe Mayer.
Mayer: Članovi uprave Ine koje imenuje MOL nisu, prema mojim informacijama, čak ni zaposlenici Ine i nemaju izvršne funkcije u upravi, ali su na izvršnim funkcijama u MOL-u. To se odnosi i na predsjednika uprave Ine.
10.30 sati Do srpnja 2011. odbor izvršnih direktora i formalno je donosio odluku, no s tim se prekinulo jer je bilo suprotno Zakonu o trgovačkim društvima. Odluka se raspravljala na odboru i tamo je bio predsjednik uprave koji bi tamo usmeno i neformalno rekao da se odluka ili donosi ili je se razrađuje, a zatim je odbor formalno donosio odluku, objasnio je Mayer kako su te promjene formalne prirode. Ništa se suštinski nije promijenilo. Tim dokumentom promijenjeno je da neke odluke sada možda i dođu do uprave, ali suštinski se ništa nije promijenilo.
– Glavni izvršni direktor bio je Bojan Milković do uhićenja. Gledajući medije, vidio sam da je u jednoj emisiji rečeno da RH imenuje glavnog izvršnog direktora, no ja u dokumentima nisam mogao naći niti jedan članak ili stavak u bilo kojem aktu da RH imenuje glavnog izvršnog direktora. Pretpostavljali smo da je on u hrvatskoj kvoti pa smo tražili da se izabere netko iz naše kvote, netko tko će biti najbolji za kompaniju, no rekli su da to ne dolazi u obzir. MOL je predlagao tadašnjeg financijskog direktora iz svoje kvote. U tom razgovoru tražili smo kompromis, Milković je uhićen i to je bila velika sramota, kompromis je bio da predsjednik uprave privremeno preuzme neke funkcije izvršnog direktora i ta situacija traje do danas.
Tužiteljica: Zašto ste pristali na to rješenje?
Mayer: Zato što predsjednik uprave tako i tako obnaša operativnu funkciju upravljanja kompanijom, a nismo se htjeli prepucavati i gubiti dragocjeno vrijeme.
Ugovor iz 2009. godine nije u interesu Republike Hrvatske
Tužiteljica: Na koji način se izabiru izvršni direktori?
Mayer: Biraju se na prijedlog članova uprave, možemo ih predlagati, ali odluka se donosi većinom glasova. Ono što MOL prihvati, ta odluka bit će izglasana. Mi možemo predlagati, ali odluku ne možemo donijeti. Obrnuto ne može, ako se ne slažemo s njihovim prijedlogom, ne možemo ih nadglasati. Ima šest izvršnih direktora, uvijek je jedan od šest ujedno i glavni izvršni direktor.
10.50 sati: Mayer: U studenom 2011. razriješen je jedan izvršni direktor iz segmenta rafinerije i marketinga, a uvidom smo vidjeli da poslovanje u Siriji u problemima, sisačka rafinerija nije ni počela, a komercijalna aktivnost jedna je od najvažnijih aktivnosti i bilo je bitno da novi izvršni direktor zna hrvatski jezik i jezike zemalja regije.
Stoga nam je bilo strašno bitno pronaći najbolje rješenje. No, kolege iz MOL-a rekli su da naš prijedlog ne dolazi u obzir i da će izvršni direktor biti osoba za koju se oni odluče. Opet smo išli na kompromis, tako smo predlagali da bismo kolega Krešić i ja mogli zajedno ili svaki posebno podijeliti poslove na rafinerijski dio i komercijalni dio.
Kako je Krešić radio u riječkoj rafineriji, a ja sam dugi niz godina bio u komercijali, smatrali smo da bi to bila dobra podjela. No oni su s indignacijom odbili. "Što ste si vi to umislili", poručili su nam. Pokazalo se da smo bili u pravu i da je njihov izbor bio loš jer dosad nije dao rezultate.
11.03 sati Tužiteljica: Gdje i kako Ina nabavlja naftu?
Mayer: Nafta se nabavlja preko tvrtke MOL-Trade koja je u vlasništvu MOL-a. Hrvatski predstavnici u Ini nemaju uvid u nabavu nafte niti cijenu po kojoj se nafta nabavlja.
Tužiteljica: Ima li MOL kakve obveze ulaganja?
Mayer: Prema ugovoru iz 2009. MOL se obvezao na sudjelovanje u modernizaciji rafinerija i mreže benzinskih postaja. Mogu reći da modernizacija rafinerija nije izvršena u potpunosti. Prva faza riječke rafinerije gotova je, a druga nije ni počela. Nije počela ni modernizacija sisačke rafinerije, a mreža benzinskih postaja dovršena je oko 40 posto.
Sudac Turudić: Određujem stanku do 12.15 sati. Ispitivanje svjedoka Ivana Krešića odgođeno je za sutra, kada će svjedočiti i Davor Štern. Svjedok Vanđelić bit će ispitan idući tjedan.
12.18 sati Nastavak suđenja nakon stanke.
Tužiteljica: Jesu li propisane kakve sankcije za to što ulaganja nisu izvršena?
Mayer: Nisu.
Tužiteljica: Imate li mogućnost utjecati na strateškog partnera da u roku izvrši ulaganja?
Mayer: Mi možemo utjecati samo prijedlogom i sugestijama. Htio bih naglasiti, nas je imenovala Vlada RH, nas je troje i nemamo ravnopravan odnos s ostalom trojicom kolega zbog sustava upravljanja. O svemu moramo izvijestiti kolege u MOL-u, a radi se o pitanjima koja su u strateškom interesu RH. Kome god da uputimo upit na nižoj razini, o tome se mora obavijestiti i predsjednika uprave. Svoje iskustvo moramo koristiti da bismo si objasnili neke stvari jer nismo oslobođeni odgovornosti.
– Neispunjenjem modernizacije rafinerija nije mogla plasirati više cijene goriva kao što nalaže EU – kaže Mayer. Istovremeno imamo konkurenciju koja je ojačala i ide naprijed i s njom ne držimo korak.
Tužiteljica: Je li donesena poslovna strategija Ine, kakva je?
Mayer: Donesena je krajem 2011. godine, konzultativnog je karaktera, nije obvezujući dokument. Utjecali smo na određene stvari, no MOL je imao ključnu ulogu.
Tužiteljica: Postoji li unutar Ine sektor strategije?
Mayer: Izmjenama ugovora iz 2009. odjel strategije ukinut je, a dosad u svim tvrtkama u kojima sam radio nije bilo moguće da jedna takva kompanija nema odjel strategije. No, kako se Ina vodi kao tvrtka kći MOL-a, logično je, iako meni to kao osobi koja zastupa interese RH nije logično.
Tužiteljica: Spada li proračun u zadržana pitanja?
Mayer: Ta je točka izbačena, a izbačeno je i donošenje poslovnog plana.
Bez poslovnog plana ni jedna kompanija ne može funkcionirati
12.30 sati Tužiteljica: Koja je važnost proračuna i poslovnog plana za jednu kompaniju?
Mayer: To je jedna od najvažnijih stvari bez koje ni jedna kompanija ne može funkcionirati.
Tužiteljica: Na koji se način onda odlučuje o poslovnom planu i proračunu?
Mayer: Sastavljaju ih razine ispod razine uprave, uprava sudjeluje u raspravi i tu možemo utjecati s prijedlozima. Mi se zaista trudimo prikupiti što je moguće više informacija i koristiti svoje znanje jer jedino tako možemo odgovarati za svoje poslovanje. Uprava u konačnici donosi poslovni plan i proračun i za to nije potrebna dvotrećinska nego obična većina u upravi.
Tužiteljica: Govorili ste o prijedlozima koji su preglasavanjem odbijeni, ima li odluka koje ste donijeli jednoglasno, koliko ih ima?
Mayer: Moram napomenuti da je odluka uprave u zadnjih godinu i nešto bilo oko 450 do 500, a bilo ih je toliko i na odboru izvršnih direktora. Velika većina, do 85 posto, odluke su tehničke prirode koje se tiču operativnog poslovanja.
No neke važne, na primjer prodaja derivata za 20 milijuna dolara, i ne dolaze na upravu, a neke manje bitne odluke, vrijedne 450 tisuća kuna, dolaze na upravu na odlučivanje. To je rezultat odluke LODO-a da strateški partner može donositi odluke bez uprave. Usto, kada dođe na upravu, tu isto ima većinu i može donijeti odluke u svome interesu. Većina operativnih odluka donesena je jednoglasno.
Ono što mogu odgovorno potvrditi, sedam odluka doneseno je preglasavanjem, a bilo je i još 30 ili 40 odluka koje su skinute s izglasavanja. Na primjer, MOL je nudio Ini otkup polja koja su precijenjena, a kad smo to doznali i pitali na upravi, to je skinuto s dnevnog reda. Neke takve odluke nisu možda bile tako ozbiljne, ali su skinute s glasovanja.
Tužiteljica: Kakav je bio poslovni rezultat Ine u 2011.?
Mayer: Dobar i donio je dobit. No povećanje doprinosa naftnih polja u Siriji i u Jadranu donijelo je dobit, ali ne zbog djelovanja MOL-a. No treba napomenuti da ono što je dobro za MOL, ne znači da je dobro za interese drugog strateškog partnera, odnosno Vlade RH. Znači, dobit je rezultat djelovanja aktivnosti od prije 2003. godine, prije ulaska MOL-a.
– Primjerice, ako se štedi na ulaganju u rafinerije, komercijalne djelatnosti i infrastrukturu, gdje su ulaganja nužna, to nije u interesu RH jer je potrebno ulagati u te djelatnosti, ali i u ljude – objašnjava Mayer.
12.50 sati Tužiteljica: Je li izmjena ugovora 2009. dobra za RH, s obzirom na vaše iskustvo?
Mayer: Kao glavni cilj u ugovoru iz 2009. navedeno je zadržavanje i jačanje energentske stabilnosti RH, ja smatram da taj cilj nije ostvaren i da je protiv interesa RH prepustiti upravljanje drugoj kompaniji.
Tužiteljica je pitala o izdvajanju plinskog biznisa, a Mayer kaže da zna nešto o tome.
Odvjetnik Čedo Prodanović usprotivio se tom pitanju jer je Mayer u uvodu rekao da nije ekspert u ovom području.
Sudac Turudić: Dopuštam pitanje.
Mayer: Plinskim ugovorima dogovoreno je izdvajanje segmenta skladištenja, što je preuzela tvrtka Plinacro, dok je djelatnost trgovanja plinom pripala tvrtki Prirodni plin koja je ostala u vlasništvu Ine. Tvrtka Prirodni plin trebala je temeljem sačinjene formule otkupljivati plin, a formula je bazirana na cijeni uvoznog plina i na rok od 15 godina. Tu je problem zato što imamo formulu za otkup, tržišnu cijenu, a s druge strane imamo regulirano tržište na kojem bi tvrtka Prirodni plin trebala taj isti plin prodavati po nižim cijenama.
13.00 sati Jadranka Sloković: Poslovni plan donosi uprava. Je li odluka donesena za 2012. donesena jednoglasno?
Mayer: Jest.
Sloković: Ima li uprava, s obzirom na mogućnost donošenja odluka, pravo tražiti od odbora izvršnih direktora da postupaju po njenim zahtjevima, prema onome što je u poslovnom planu?
Mayer: Ima, ali ako izvršni direktori ne postupaju po tome, mi operativno ne možemo utjecati na to.
Sloković: Ali odbor izvršnih direktora provodi odluke uprave, tako sam ja to shvatila.
Mayer: Napominjem da je to sada konzultativno tijelo, ne provodi odluke nego samo raspravlja o pitanjima koja predlažu izvršni direktori, a izvršni direktori upravljaju kompanijom s predsjednikom uprave. U nekim segmentima imamo neke informacije, neke izvještaje dobivamo, neke ne. O konkretnoj situaciji ovisi možemo li ili ne upravljati.
Sloković: Ali to znači da uprava nije lišena upravljačkih ovlasti?
Mayer: Uprava je lišena operativnog upravljanja kompanijom, nije lišena svih upravljačkih prava, ali je lišena puno prava.
Sloković: Uprava je donijela oko 500 odluka, a samo je sedam doneseno preglasavanjem. Znači li da su sve ostale bile jednoglasno donesene?
Mayer: Da, samo tih sedam preglasavanjem, no neke su vraćene na doradu ili skinute s dnevnog reda.
Sloković: Znate li pravila da se podaci o nabavnoj cijeni nafte fizički ne daju, ali se može dobiti informacija o njima, vrijede li ta pravila i za druge zaposlenike koji nisu Hrvati?
Mayer: Oni nisu ni bili zainteresirani. Oni imaju i bezbroj drugih mogućnosti jer je sustav upravljanja u njihovim rukama da dođu do tih podataka. Mađarski članovi nisu ni tražili pa ne znam ni bi li oni dobili te informacije. Na sjednicama uprave nisu tražili.
Sloković: Znate li koja su pravila u MOL-u što se tiče dobivanja povjerljivih informacija?
Mayer: Nemam saznanja.
Sloković: Je li NO donio odluku ili se usuglasio s praksom da se povjerljive informacije o cijeni nafte ne dostavljaju?
Mayer: Koliko ja znam, nije ni raspravljao o tome.
Pisane podatke o cijeni nafte MOL nam nije htio dati
Sloković: Je li bilo curenja informacija o cijeni nafte i je li se o tome raspravljalo?
Mayer: Po mom saznanju nije bilo. Otkad sam ja u upravi, nikad se nije raspravljalo o cijeni nafte.
Sloković: Jeste li sigurni da je NO tražio podatke o cijeni nafte?
Mayer: Koliko se sjećam, NO je tražio uvid u proces nabave nafte, a ne o cijenama.
Sloković: MOL-Trade koji nabavlja naftu, nabavlja li je i za MOL?
Mayer: Po mojim saznanjima, da.
Sloković: Vrijedi li pravilo, ako se kupuje veća količina nafte, da je cijena manja?
Mayer: Uobičajeno je da veća količina nafte ujedno smanjuje cijenu, ali ne mora uvijek biti tako.
Sloković: Po kakvoj je cijeni Ina prije nabavljala naftu i kakva je u odnosu na cijenu preko MOL-a?
Mayer: Pa nisam dobio informaciju o cijeni nafte koju Ina nabavlja. Ako mogu objasniti, nisam ni htio na taj način gledati. Cijena nafte uključuje podatke za svaki brod, za svaku isporuku i to nismo ni htjeli vidjeti jer za deset minuta ne može se napraviti analiza. Problem je jer podatke nisu htjeli dati u pisanoj formi.
13.15 sati Sloković: Vezano za LODO, spominje li se on u prvom ugovoru iz 2009. i izmjenama?
Mayer: On proizlazi iz danih upravljačkih prava. Ne spominje se u ugovorima iz 2003. ni iz 2009. godine.
Sloković: Jeste li glasali za izmijenjeni LODO, je li odluka bila jednoglasna ili preglasavana?
Mayer: Jesmo, da bismo omogućili funkcioniranje kompanije.
Sloković: I Hanfa je imala primjedbe na LODO?
Mayer: Ne na naš LODO nego na prethodnu verziju LODO-a. Koliko znam, Hanfa nije imala primjedbe na sadašnji LODO, a nije ni proveden novi inspekcijski nadzor.
Sloković: Je li bilo situacija da su izvršni direktori predlagali, a da je uprava odbila te prijedloge?
Mayer: Nije bilo takvih prijedloga, neki su skinuti s glasovanja i poslani na doradu.
Sloković: Dobiva li uprava redovito izvješća ili zapisnike sa sjednica odbora direktora?
Mayer: Da, dobiva, ali zapisnik kontrolira predsjednik uprave i on je u suženoj formi pa mi ne vidimo odluke koje iza toga stoje. Zato smo i tražili da prisustvujemo na sjednicama. Članovi uprave informacije dobivaju preko tajništva društva. Uprava i NO dva su odvojena tijela i nikad te podatke ne prosljeđuju NO-u, prema zakonu o trgovačkim društvima.
Sloković: Jeste li ikad takve podatke proslijedili Davoru Šternu kao predsjedniku NO-a?
Mayer: Ne.
Sloković: Jeste li Vladi dostavljali kakve informacije o svom radu?
Mayer: Informirali smo Vladu i održavali sastanke i one podatke koji nisu poslovna tajna dostavljali smo Vladi. To nije bilo često traženo, više su pitali što se događa i kako se događa. Kad se razgovaralo o strategiji, svi članovi su kontaktirali i s Vladom i s MOL-om. Tada je bilo mnogo izmjena informacija.
Sloković: Je li vam poznato kakva je financijska situacija bila 2008.?
Mayer: Ina je tada imala gubitak od milijardu i sto tisuća kuna.
Sloković: Znate li da je Ina 2009. isplatila dividende nakon izmjene ugovora?
Mayer: Ne znam za to jer tada nisam bio u upravi Ine.
Sloković: A znate li da je Ina u 2012. bolje poslovala nego prije?
Mayer: Poznato mi je da je Ina 2009. uzela interkompanijski kredit od MOL-a, taj je kredit bio po tržišnoj cijeni i mogla ga je uzeti i od neke druge banke, no tada je MOL preuzeo kredit, a kasnije su počele aktivnosti u Siriji i na Jadranu koje su polučile rezultat koji danas imamo.
Sloković inzistira da Mayer odgovori s da ili ne, no on kaže da ne može tako odgovoriti. U nekima posluje, u nekima ne, to je složeno pitanje, kaže Mayer.
Sloković je dalje konkretizirala pitanje pa Mayer kaže: 2008. Ina je zaista loše poslovala, tada je financijski direktor bio iz MOL-a. 2009. i 2010. bolje posluje, ali dogodili su se i pozitivni pomaci na tržištu.
Sloković: Je li se ikada dogodilo da je neki izvršni direktor donio odluku suprotnu poslovnom planu?
Mayer: Jest, ali to nije ni bitno niti je temeljno utjecalo na kompaniju. Baš se nedavno dogodilo, minorno je i nebitno. Od bitnih odluka – nije. Zato mogu reći da je odgovor ne.
Na pitanje je li točno da su si nedavno povećali plaće Mayer je odgovorio kako su im plaće povećane na prijedlog članova NO-a s MOL-ove strane.
13.35 sati Čedo Prodanović: Rekli ste da ne znate za ovakav slučaj korporativnog upravljanja u RH. Što to znači?
Mayer: Pa uprava nije izvršno tijelo. Ne znam za takav slučaj.
Prodanović: Prava su prenesena na predsjednika uprave, to objasnite.
Mayer: Pa on upravlja kompanijom zajedno s izvršnim direktorima.
Prodanović: Je li to negdje napisano ili to zaključujete prema dva glasa koja predsjednik uprave ima?
Mayer: To se događa, tome svjedočimo svakodnevno, radim u toj kompaniji. Operativno upravljanje prepušteno je predsjedniku uprave i izvršnim direktorima, to je regulirano ugovorom iz 2009. godine te činjenicom da je predsjednik uprave u međuvremenu preuzeo i dužnost glavnog izvršnog direktora i da ima dva glasa.
Prodanović: Što je neobično u tome da većinski dioničar ima veća upravljačka prava?
Mayer: Hrvatska nema formalnog ni stvarnog utjecaja, to mi je neuobičajeno. U redu je da ima više upravljačkih prava, no nije u redu da ima apsolutna upravljačka prava.
Prodanović: Bi li se se što promijenilo da bude sedam članova uprave pa da se glasa 4:3, biste li onda rekli da su upravljačka prava prepuštena predsjedniku uprave?
Mayer: U ovoj konkretnoj situaciji ne, no korporativno upravljanje može se riješiti zadržanim pitanjima i na još načina, a to ovdje nije slučaj.
Poznato mu je da postoje zadržana pitanja, no drugi dioničar koji ima samo malu razliku u dionicama nema pravo veta. MOL ima samo malo više dionica, ali puno veća prava, objašnjava Mayer.
13.45 sati Argument je bio da šef uprave prisustvuje sjednicama izvršnog odbora te da dobivaju zapisnike, a jedan član uprave rekao je da bi naše prisustvo uznemiravalo izvršne direktore. Mi smo rekli da su oni odrasle osobe i da ih ništa ne bi trebalo uznemiriti, odgovorio je Mayer na Prodanovićevo pitanje kakvo su objašnjenje dobili kad su tražili da prisustvuju na sjednicama izvršnog odbora.
Što se tiče suspenzije LODO-a, rečeno im je da to ne dolazi u obzir i da je sasvim normalno da većinski dioničar bude upoznat sa svim prethodnim operativnim odlukama.
Prodanović: Koja je vaša uža specijalnost?
Mayer: Unutar uprave nema uže specijalnosti jer ona nema izvršne ovlasti. U prethodnoj karijeri bavio sam se komercijalom, logistikom i mazivima.
Prodanović: Koja su vaša znanja iz ekonomske struke?
Mayer: Tijekom karijere radio sam i u Ini i u OMV-u i u Exxon mobileu i tamo sam prošao poslijediplomska usavršavanja u korporativnom funkcioniranju u naftnoj industriji.
Sloković: Koliko puta ste se protivili prijedlogu mađarske strane, suprotstavljali se?
Mayer: Postoje tonski zapisi o suprotstavljanju nekim prijedlozima, bilo je to dvadesetak puta. U drugim slučajevima iznosili smo vlastite prijedloge.
Sloković: Svjedok je rekao, kada su se suprotstavljali, da su se ti prijedlozi skidali s dnevnog reda. Imali ste i prijedlog da s Krešićem preuzmete dio obveza izvršnog direktora, je li to zakonito i spojivo s obzirom na to da ste član uprave?
Mayer: To je uobičajena praksa po hrvatskim zakonima.
Sanader: Kako ste potpisali ugovor s MOL-Tradeom, a niste znali po kojoj se cijeni nabavlja nafta?
Mayer: Istina je da nismo znali elemente i parametre nafte. Godišnje Ina kupi nafte za 2,5 milijardi dolara, ali ne zna se na koji se način ta cijena određuje. Morali smo osigurati da se posao ne blokira, a onda smo zatražili da doznamo te parametre po kojima se određuje nabavna cijena.
– Dali su nam 10-ak minuta za neki uvid, no to nije bilo dovoljno da napravimo analizu i zato smo o nemogućnosti dobivanja pismenih podataka obavijestili predsjednika uprave.
Tužiteljica je pitala da objasni o plaćama s obzirom na napise u medijima
Mayer: U tekstu stoji da imamo bonus. To nije istina, nemamo ni parkirališne karte. Naša razina plaća na razini je izvršnih direktora plus bonus. Mi smo zahtijevali pri dolasku u kompaniju da se naše plaće usklade s plaćama izvršnih direktora, ne da se povećaju.
Sudac: Pa kako će se uskladiti?
– Pa mogle su se i smanjiti. Mi smo svjesni situacije u RH.
Sudac. Ne trebate se opravdavati.
Mayer: Želim da se zna da nismo toliko bahati, to je bila odluka NO-a. To su plaće koje su u rangu s hrvatskim menadžerskim ugovorima.
Tužiteljica: Odgovaraju li izvršni direktori po zakonu za poslovanje Ine?
Mayer: Ne, po Zakonu o trgovačkim društvima, uprava i članovi uprave odgovaraju svojom imovinom solidarno za poslovanje društva.
Tužiteljica: Tko je na kraju izabran za direktora za rafineriju i marketing?
Mayer: Izabran je Artur Terneš, MOL-ov kandidat.
Tužiteljica: Ima li on iskustva u regionalnom poslovanju marketinga?
Mayer: Iz njegova životopisa, a radio je i u Exxonu kao i ja, on nema tih iskustava.
Sudac Turudić: A govori li hrvatski jezik?
Mayer: Koliko ja znam, ne govori, samo engleski i, naravno, mađarski.
Tužiteljica je pitala da objasni zašto je došlo do gubitaka u 2008. godini.
Mayer: Gubici u Ini nastali su u drugoj trećini 2008. u vezi s odlukama o kupnji nafte. Nije se radilo osiguranje od pada cijene nafte. I zato je važno naše pitanje da dobijemo uvid u sve parametre. Nafta je kupljena po višoj cijeni, a nakon toga je u Hrvatskoj na tržištu prodavana po nižoj cijeni. Kad rafinerija preradi naftu, pusti je u optjecaj kao derivat. Derivat je vezan cijenom na cijenu nafte.
Obrana smatra da je iskaz tendenciozan i da se njime pokušava izbjeći notorna činjenica da se do načina upravljanja došlo tako da više upravljačkih prava ima onaj tko ima više dionica. Svjedok je sve što ide za tim pokazivao kao nenormalno.
Prodanović: Iskaz je kontradiktoran. Sanaderu se dosad stavljalo na teret da je sklapao nepovoljne ugovore, spočitava da se ugovori nisu poštovali, za ulaganje u rafinerije. Došli smo do paradoksa, od inkriminacije za sklapanje veleizdajničkih ugovora, sada se spočitava mobbing.
Sudac: Jeste li sigurni da je ovo prigovor na istinitost?
Prodanović: Da, djelomično.
Suđenje je završeno i nastavlja se sutra.
Treba bi se uvuc u misiju rupu , ali ne prije isprike hrvatskom narodu sto je upropastio nasu DOMOVINU..