- Jako mi je teško sve to i uopće to ne mogu spojiti s Damirom. Da bi on to učinio susjedi. Ne znam što da mislim. Ne spavam. Imam noćne more. U vezi smo bili dvije godine, od kolovoza 2020. do njegova uhićenja. Ostali smo u kontaktu do proljeća 2023. Što je predmet postupka, znam samo iz medija. Ženu koja je ubijena nisam poznavala, a Damir mi je samo jednom, onako usput spomenuo, da je u njihovoj kuži živjela i jedna žena koja je nestala. Za tu mi je kuću jednom rekao da je otkupio neke dijelove kuće i da još nešto treba otkupiti, no nije mi govorio detaljima - iskazivala je I. B., u nastavku suđenja Damiru Keleminčiću (65) na zagrebačkom Županijskom sudu.
On je optužen za teško ubojstvo svoje susjede Slavojke Senišin (76), čije je tijelo potom bacio u bunar, dok se ona vodila kao nestala 11 godina, a I. B. je njegova bivša djevojaka. Motiv ubojstva, bilo je, prema optužnici, koristoljublje, jer se Keleminčić htio domoći stana svoje susjede. Svjedokinja je optuženog opisala kao dobrog i mirnog čovjeka koji je bio svima spreman pomoći. Osim nje, na klupu za svjedoke je sjela i L. Đ., Keleminčićeva sestra no nije svjedočila jer je uzela blagodat, te njegov bratić Z. K.
- O samom predmetu ne znam ništa i ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Po kvartu se pričalo da je ta žena nestala, a znali smo je Ruskinja iako je zapravo bila Ukrajinka. S bratićem se baš nisam družio. On je bio dobar dečko, zarađivao je kao skiper, praktički ga doma nije ni bilo. Nisam ga pitao koliko zarađuje, znam da je živio s ocem i imao vikendicu u Rugvici - kazao je svjedok.
Keleminčiću je suđenje počelo u lipnju, a tereti ga se da je 2011., ubio svoju susjedu Slavojku Senišin, njezino tijelo bacio u bunar, pričekao da prođe nekoliko godina od prijave nestanka do proglašenja smrti, krivotvorio ugovor o kupoprodaji stana, te u njega smjestio svog sina, koji je tamo mirno živio sve do očevog uhićenja u rujnu 2022. Na početku suđenja je zanijekao krivnju.
POVEZANI ČLANCI:
Prema optužnici, odiozno djelo počinio je između 12. listopada i 5. studenog 2011.. Bio je susjed Slavojke Senišin te je, tvrdi tužiteljstvo, želio ući u posjed stana koji je bio u njezinom vlasništvu te vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezinom mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno. Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima.
Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kao bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika!? Keleminčić je bio čak toliko bezobziran da sud požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živo dok nije otkriveno što mu je otac učinio.
Tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara. Kada je policija ponovo pokrenula istragu nestanka nesretne žene, prije no što je Keleminčić uhićen, on je jedno vrijeme bio tajno praćen i prisluškivan. Pa su tajno snimljeni razgovori koje je vodio u rujnu 2022. s raznim osobama dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom.
- Dođeš na večeru? - pita ga prijateljica u jednom od tih razgovora.
- Ne mogu jer se radi o nestanku one žene - odgovara on
- Koje žene? - pita ga sugovornica.
- One koje je živjela u mojoj kući ili živi te za koju se ne zna gdje je - odgovara on.
Kako policijska potraga traje, tako je Keleminčić u sve većoj panici pa 21. rujna 2022. zove svog oca.
- U Prečnom sam. Kopaju bagerima. Vjerojatno budu našli Slavojku... Oprosti za sve... Branio sam se od nje, a ovo ti pričam tako da znaš - kaže on ocu.
- Kaj si je ti maknul? - pita ga otac.
- Da, samo ne smiješ to, nemoj nikome reći, oni kopaju cijelo dvorište... - odgovara Keleminčić.
- A budu li je našli? - pita ga otac.
- Vjerojatno budu, bila je to samoobrana... samo ti to mogu reći i vjerojatno tako brzo neću doći kući - kaže Keleminčić, očito svjestan da je njegovo odiozno djelo razotkriveno nakon 11 godina. Uhićen je isti dan kada je vodio taj razgovor i od tada je u istražnom zatvoru.
>> FOTO Jedan od najljepših dvoraca nadomak Zagreba ima jezivu povijest, godinama je trunuo, a sada čeka renesansu
U nastavku suđenja Damiru Keleminčiću treba bez domoljubne patetike i balkanske estetike ustvrditi da je dečko pravi hrvat koji se ponašao kao svoj na svome jer ima urođeni hrvatski mentalitet.