Nezajažljiva gramzivost. A i poprilična beskrupuloznost. Tim bi se riječima vjerojatno mogao opisati Damir Keleminčić (65), koji u želji da se domogne nečijeg stana nije prezao doslovno ni od čega. Pa je 2011., kako ga se tereti, ubio svoju susjedu Slavojku Senišin (76), njezino tijelo bacio u bunar, pričekao da prođe nekoliko godina od prijave nestanka do proglašenja smrti, krivotvorio ugovor o kupoprodaji stana, te u njega smjestio svog sina, koji je tamo mirno živio sve do očeva uhićenja u rujnu 2022.
Zbog tog odioznog zločina Keleminčić je jučer sjeo na optuženičku klupu jer mu je na zagrebačkom Županijskom sudu počelo suđenje. - Nisam kriv i ne priznajem imovinsko-pravni zahtjev - kazao je očitujući se o optužnici kojom ga se tereti za teško ubojstvo na osobito podmukao način iz koristoljublja, krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja.
Dajući sudu svoje generalije, kazao je da ima nadimak jer ga u Zagrebu zovu Are, a u Samoboru Dapa. - Po zanimanju sam fotograf, profesionalni vozač i zapovjednik broda kratke plovidbe u Hrvatskoj i po Mediteranu. Završio sam fotografsku srednju školu i bio sam u izvanbračnoj zajednici. No njoj je sve ovo teško palo pa smo prekinuli. Od imovine nemam ništa. Imao sam dva automobila koja sam prodao i nekretnine koja sam darovao, a što se tiče kuće za koju me se tereti u tom sam slučaju i dalje suvlasnik 21/96-ina - kazao je sudu Keleminčić. Nekretnina koju spominje je stan ubijene žene, a ako bude osuđen, taj će stan, koji koristi njegov sin, biti oduzet jer tužiteljstvo to traži u optužnici.
Arnold Čada, branitelj Keleminčića, na početku suđenja zatražio je da se sa suđenja isključi javnost. Pojasnio je da to traži zbog zaštite integriteta obitelji optuženika jer Keleminčićevim sinovima i ocu, koji ima 96 godina, kako je kazao, medijska pompa teško pada. Tome se usprotivilo tužiteljstvo, a i sud, smatrajući da je isključenje javnosti iznimka. Sudsko je vijeće usvojilo i dokazne prijedloge stranke pa će se tijekom suđenja saslušati desetak svjedoka i vještaka. Obrana je predložila, a sud prihvatio i da se provede grafološko vještačenje kupoprodajnog ugovora.
VEZANI ČLANCI:
Što se tiče odioznog djela zbog kojeg je sjeo na optuženičku klupu, Keleminčić se tereti da ga je počinio između 12. listopada i 5. studenog 2011. Prema optužnici, on je bio susjed Slavojke Senišin te je želio ući u posjed stana koji je bio u njezinu vlasništvu te vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezino mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno.
Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kako bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem je sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika!? Keleminčić je bio čak toliko bezobziran da sud požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živio dok nije otkriveno što mu je otac učinio.
Tijekom istrage Keleminčić se branio šutnjom, a jedno vrijeme prije uhićenja bio je tajno praćen i prisluškivan, a tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK-a. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica. Oko vrata joj je bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara.
- Moja majka je živjela u toj kući na prvom katu, dok su podrum, tavan i dvorište dijeljeni po pola s Keleminčićem, što on nikada nije htio prihvatiti. U toj je kući živjela cijeli život. Kada sam shvatio da je nema jer me susjeda zvala zato što je danima nije vidjela, došao sam do kuće. Tada sam sišao u podrum i bio sam u šoku jer je bio pregrađen zidom. Naš dio je bio sveden na manje od jedne trećine. Kada sam 5. i 6. studenoga 2011. bio u stanu tražeći majku, nisam sreo Keleminčića. No treći dan sam sreo njegovu tadašnju partnericu. Pitao sam je li mi vidjela majku, a ona mi je dala čudan odgovor. Kazala mi je da je moja majka otišla u bolnicu. A da je išla, sigurno bi mi rekla. Stoga sam zaključio da je to laž, no nisam je dalje ispitivao - svjedočio je njezin sin.
VEZANI ČLANCI:
Inače, kada je policija ponovo pokrenula istragu nestanka nesretne žene, prije no što je Keleminčić uhićen, on je jedno vrijeme bio tajno praćen i prisluškivan. Pa su tajno snimljeni razgovori koje je vodio u rujnu 2022. s raznim osobama dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovu imanju u Prečnom.
- Dođeš na večeru? - pita ga prijateljica u jednom od tih razgovora.
- Ne mogu jer se radi o nestanku one žene - odgovara on.
- Koje žene? - pita ga sugovornica.
- One koje je živjela u mojoj kući ili živi te za koju se ne zna gdje je - odgovara on.
Kako policijska potraga traje, tako je Keleminčić u sve većoj panici pa 21. rujna 2022. zove svog oca.
- U Prečnom sam. Kopaju bagerima. Vjerojatno budu našali Slavojku... Oprosti za sve... Branio sam se od nje, a ovo ti pričam tako da znaš - kaže on ocu.
- Kaj si je ti maknul? - pita ga otac.
- Da, samo ne smiješ to, nemoj nikome reći, oni kopaju cijelo dvorište... - odgovara Keleminčić.
- A budu li je našli? - pita ga otac.
- Vjerojatno budu, bila je to samoobrana... samo ti to mogu reći i vjerojatno tako brzo neću doći kući - kaže Keleminčić, očito svjestan da je njegovo odiozno djelo razotkriveno nakon 11 godina. Uhićen je isti dan kada je vodio taj razgovor i od tada je u istražnom zatvoru.
FOTO Kataklizma u Njemačkoj: Cijeli gradovi pod vodom, raste broj poginulih, šteta se broji u desecima milijardi
Da si bio u politici svega ovoga ne bi bilo...