Subota, 28. rujna
Povijest ljevice povijest je njezinih žrtava
Samohrana majka Snježana Abdurahmanović raznijela se bombom na očevu grobu jer je dobila otkaz – radila je za šankom u Intim baru Hrvatske radiotelevizije. Prijatelji joj i kolege kažu da su nevolje počele s dolaskom “Radmanove ekipe” iz koje je netko na Snježanino mjesto namjeravao dovesti nekoga svoga. A Radmanova ekipa samo oponaša kukurikavce: po cijeloj Hrvatskoj, od vrha do dna, od ravnateljskih do konobarskih mjesta u državnim tvrtkama i institucijama zapošljavaju se stranački podobnici, rodbina, kumovi, prijatelji... Pri tome je samoubojstvo samohrane majke “prirodno”, jer povijest ljevice povijest je njezinih žrtava.
Nedjelja, 29. rujna
Pokadšto u tekstovima podsjetim na duhovitu knjigu “Veseli diktator” slovenskog pisca Žarka Petana u kojoj Tita opisuje kao hedonista kojemu nije bilo ni do kakva komunizma ili ideologije. Za svoje užitke upotrebljavao je cijelu državu, terorizirao političke protivnike, svađao narode i njihovu zakrvljenost iskorištavao za komoditet svoje stražnjice. Tu beskrupuloznost, vlastohleplje i život na visokoj nozi naslijedili su kukurikavci, kojima nije ni do socijaldemokracije ni do Hrvatske, već samo do vlasti i povlastica. Sad je u medijskoj modi pitati građane bi li za spas zemlje pristali na bolne rezove, to jest na manje plaće ili mirovine, a podosta ih odgovara isto: pristali bismo ako bi ti rezovi počeli od bogatuna i od vrha vlasti. Ljudi su iziritirani raskošnim životom političkih dužnosnika, blještavim automobilima koji se kupuju za političare i glavešine državnih tvrtki, Milanovićevim jurcanjem državnim helikopterom kojim s obitelji ide od vile do vile komunističkih satrapa, Linićevim provodima u Dubaiju i nespremnošću političke elite da imalo smanji svoje plaće i privilegije. Vlast koja nije spremna na odricanje a u stvaranju uvjeta za veću i bolju proizvodnju, za nova ulaganja i zapošljavanje nije učinila ništa te samo smišlja nove namete i zakidanja zaposlenih ne zaslužuje žrtvovanje stanovništva. Jedna joj je od najgorih osobina slizanost s krupnim kapitalom, koju Milanović, Linić i drugi i privatno njeguju. Uz to, rese je bahatost, arogancija, samoljublje i samoisticanje, pa je tako posve zatvorena za drukčija mišljenja, za stručne savjete, socijalni ili bilo kakav drugi dijalog. Naslijedivši komunističku nedodirljivost, kukurikavci znaju samo za samohvalu i za grijehe bivše vlasti iz kojih proistječe sve što u zemlji ne valja. Sebe su ogradili od naroda i narod od sebe, a Hrvatsku od Europe, pa smo slični Albaniji Envera Hoxhe. Takvi, na kartu nacionalnih interesa malo koga mogu dobiti, jer su ih sami izdali. Stoga će sve što budu činili za spas proračuna biti doživljavano kao nasilje (porezi, nameti, smanjivanja plaća i mirovina...). Njihova bezobzirnost prema narodu i nebriga za sudbinu zemlje zacijelo je i otud što samostalnu Hrvatsku, “slučajnu državu”, ljevica nikad nije ni željela ni očekivala. I po tome su slični Titu, koji je cijelu državu vodio po svojoj trenutačnoj svrsi, baš nimalo ne mareći kakva je budućnost čeka. Albance je posvađao sa Srbima, Crnogorcima i Makedoncima, Makedonce sa Srbima i Albancima, Hrvate sa Srbima, Crnogorcima i Muslimanima, Muslimane sa Srbima i Hrvatima, Srbe pak sa svima..., pa je ishod bio najgori mogući. Nemar za budućnost zemlje glavno je obilježje i Kukuriku koalicije, a svađe koje izazivaju Lex Perković, uvođenje ćirilice u Vukovar, fašistoidna Baukova najava referenduma o autonomiji Dalmacije, izmišljanje crnokošuljaša... stvaranje je titovskoga razdora kojim se pokriva nesposobnost i raskoš vlasti. Odricanje za takvu vlast ima mnogo manje razloga od odricanja od takve vlasti.
Ponedjeljak, 30. rujna
Uplakanu gđu Kosor tješe kumrovečki šulkolege
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara zahtijeva da se Jadranki Kosor oduzme titula počasnoga građanina toga grada, među ostalim zato što se u Saboru usprotivila raspravi o Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta. Bivša premijerka tu vijest komentira u suzama, a suze joj briše tko drugi nego SDP za čije interese mjesecima opanjkava svoju bivšu stranku HDZ. Ministar Arsen Bauk kaže da za inicijativu Stožera nema zakonskog uporišta, brani je i SDP-ov gradonačelnik Vukovara Sabo, pa je tako Kosorica definitivno prišla društvu s kojim je nekada pohađala političku školu u Kumrovcu. Kad danas sa suzama pada u zagrljaj ljevici, sjeti li se da je netko mogao plakati kad je na najokrutniji način, lažno je optužujući, na ulicu izbacila Jadranku Cigelj? I kad je s ostatkom vodstva HDZ-a stvarala ozračje za uhićenje Branimira Glavaša i za progone drugih hadezeovaca!? Ako se s visina bivše premijerke, koja se kao državnica susretala s papom, Putinom, Obamom, Angelom Merkel..., srozala do plačljivog političkog siročeta koje tješe crveni SDP-ovi licemjeri, nije nemoguće da je istina ono što na sudu kaže Sanader – da je sama inicirala optužnicu protiv HDZ-a!!!
Utorak, 1. listopada
Više vride moje male gaće nego razminirane drače
Svojedobno je Ivo Josipović bio oduševljen senzibilnošću Angeline Jolie za problem mina i njezinom spremnošću da dade određenu svotu za razminiranje u Hrvatskoj. I dala je, ali je taj novac, kako danas pod velikim naslovom dramatično pišu jedne novine, potrošen u Lici za razminiranje nikome korisnoga kamenjara umjesto njiva i dvorišta. A donacija Angeline Jolie koja je pobrala pljesak predsjednika države iznosila je – 10.000 eura!!! Nedavno je objavljeno kako je “velika glumica” jedan paketić za nju posebno izrađenih gaćica platila 15.000 eura. Je li možda, prije nego nam je poklonila sitniš za razminiranje manji od vrijednosti pokrivala za međunožje, bila čula za pjesmu koja se u Hrvatskoj kadšto pjeva i pripada nematerijalnoj baštini pod zaštitom UNESCO-a, a glasi – “Više vridi moje male p...a nego cila zemlja američka”!?
Srijeda, 2. listopada
Strast za progonom političkih protivnika
U kolumni u “Večernjaku” profesor s Pravnog fakulteta Branko Smerdel posve ozbiljno se pita prijeti li zatvor onima koji se protive Milanovićevu prijedlogu ukidanja zastare za teška ubojstva, jer takvi, tvrdi premijer, “štite ubojice”. Neće li mu, pita se profesor, koji je član saborskog Odbora za Ustav, ako se u tom odboru njegovo stručno mišljenje ne bude slagalo s Milanovićevim, odmah sutradan policija pokucati na vrata? Istina, kaže Smerdel, “do sada se premijerove prijetnje nisu baš ozbiljno shvaćale”, no dodaje: “Ali nikad se ne zna.” To “nikad se ne zna” podgrijava sam premijer koji svoje protivnike optužuje kao što su se u komunizmu optuživani “kontrarevolucionari” koji su završavali u zatvoru. A pomažu mu i drugi – uhićenje branitelja u Kninu zbog verbalnog delikta, Linićev teror nad obrtnicima zbog 10 kuna viška u blagajni, kompliment Ranka Ostojića novinarima koje je nazvao kretenima, Jovanovićeva preporuka sportskim dužnosnicima da se “pogledaju u ogledalu i pljunu u ono što vide”, prisilno smještanje zdravih osoba u ludnice... stvaranje je klime za najgore, za kazneni progon političkih protivnika. Za taj progon Milanović i vlast očito imaju volje i strasti, samo je pitanje izvedbe i odjeka.
Četvrtak, 3. listopada
Patrijarh Irinej rasrdio bivše pobunjene Srbe
Patrijarh Irenej rekao je da dolazak pape Franje u Srbiju “ne bi bio siguran prvenstveno zbog izbjeglica koji žive u bijednim uvjetima”. Udruge hrvatskih Srba izbjeglih u Srbiju ta je izjava žestoko naljutila. Kažu – nisu oni raspoloženi za papin pohod, postavljaju svoje “uvjete”, ali to ne znači da bi ugrozili nečiju sigurnost. Zacijelo ih je najviše pogodilo to što ih je zapravo patrijarh obilježio kao nekad pobunjene Srbe u Hrvatskoj i teroriste, koji su svoje izbjeglištvo i zaslužili. Ne bi to očekivali ni od srbijanskih političara koji najmanje srbuju, a možda više ni od nekoga u Hrvatskoj, a dočekali su od pravoslavnoga poglavara. Kao da im je odsjekao ona tri podignuta prsta!
Petak, 4. listopada
Plaćamo i sukljanje gustog, crnog idiotizma
U nedostatku ideja umjetnici rade svašta. Tako je po zamisli nekoga njemačkoga genijalca kroz krov Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu pušten gust crni dim da se vidi kako će građani reagirati. Vatrogasci su o tome obaviješteni pa nisu dolazili, ali nije došla ni policija da odvede na saslušanje i potom sudu prijavi “umjetnika” i vodstvo MSU-a zbog uznemiravanja javnosti. Osim toga bilo bi zanimljivo znati tko to vodi Muzej za gradnju kojeg su potrošeni deseci milijuna kuna iz džepa Zagrepčana a i sada se troše golemi novci za održavanje te zgradurine iz koje suklja gusti, crni idiotizam, u kojem se prepoznaje hitlerovska težnja za ratom, paležom, eksplozijama i gušenjem.
