U aktualnom pokušaju Hrvatske da blokira Srbiju u otvaranju 23. poglavlja u pregovorima s EU gledamo, zapravo, nešto što smo već imali prilike vidjeti. Ova epizoda – nazovimo je, u maniri Ratova zvijezda, “Sila se budi” (engl. “The Force Awakens”, što ne treba greškom slučajno izgovoriti kao “The Farce Awakens” ili farsa se budi) – imala je svoj prethodni nastavak. Nazovimo ga “Klonovi napadaju”.
Prije godinu dana zastupnici HDZ-a i HSS-a u Europskom parlamentu pokušali su učiniti isto što sada hrvatska Vlada pokušava učiniti u Vijeću EU: pretvoriti promjenu spornog srpskog zakona o regionalnoj jurisdikciji za suđenja za ratne zločine u mjerilo koje službeni Beograd treba ispuniti u pregovorima s EU. Taj pokušaj europarlamentaraca bio je neuspješan jer su, pod pritiskom svojih kolega iz drugih država i pod pritiskom argumenata Europske komisije, odustali od poziva da promjena srpskog zakona postane mjerilo za poglavlje 23. Tada smo u ovoj kolumni tvrdili da je taj neuspješan pokušaj koji se dogodio u EP-u zapravo izbio jedan adut iz ruku Hrvatskoj jer je možda kasnije pokušaje inzistiranja na istoj inicijativi u Vijeću EU učinio teže izvedivima. Europarlamentarci su tada svojom neuspjelom akcijom zapravo pomogli Srbiji da shvati da Hrvati neće tako lako dobiti podršku ostatka EU po pitanju promjene spornog srpskog zakona. Ipak, ništa još nije izgubljeno. Hrvatska ima nekoliko snažnih argumenata na svojoj strani. Problem je, međutim, što ne vidimo da ih Hrvatska koristi, ni u formalnim raspravama iza zatvorenih vrata u Vijeću EU ni u javnim istupima hrvatskih dužnosnika u medijima. Osim toga, ako se svi slažemo da smo svjesni snage svojih argumenata, jesmo li svjesni i slabosti? Za odgovor na to pitanje pokušajmo primijeniti čuvenu SWOT analizu. Na kraju krajeva, imamo premijera koji je iskusan u biznisu, gdje su Power Point prezentacije, SWOT analize i slični alati glavni oslonac pri odlučivanju.
SWOT je, za neupućene, akronim od engleskih izraza za snagu, slabosti, prilike i prijetnje. Analiza neke ideje (poslovne ili političke) nužna je za odabir strategije djelovanja. Nije poznato je li Oreškovićeva Vlada provela SWOT analizu prije no što se odlučila na strategiju blokiranja Srbije u EU, ali evo jednog skromnog pokušaja.
Snaga. Srbija svojim zakonom o jurisdikciji za ratne zločine krši načelo nemiješanja u unutarnje poslove drugih država. Taj zakon nema klasičnu univerzalnu jurisdikciju, kakvu ima 11 drugih država EU, nego ima nekakav pravni hibrid koji je bez presedana u poredbenom pravu. To je “nedopuštena ekstenzija načela teritorijalnosti na područje drugih država” (prof. dr. sc. Davor Derenčinović, izvorni znanstveni rad na temu ovog zakona, rujan 2011.). To su snažni argumenti koje Hrvatska treba neprestano objašnjavati svojim europskim partnerima.
Slabosti. Najlakše je, naravno, reći: nema ih. Ali svatko tko je ikad radio SWOT analizu zna da svaka ideja ima slabosti. Budimo iskreni i objektivni. Pravna stečevina EU (acquis) ne govori ništa o univerzalnoj jurisdikciji pa se ne može reći da se Srbija u procesu prilagođavanja pravnoj stečevini mora prilagoditi nečemu što ne postoji. To je argument Europske komisije i taj je argument slaba točka hrvatskih zahtjeva. Dodatno, u kućicu “slabost” upišimo i činjenicu da je hrvatsku poziciju oslabila neuspjela, gore opisana inicijativa u EP-u.
Prilike. Hrvatska je članica EU, a Srbija u tu Uniju sama želi i tek treba ući. Tijekom pregovora postoji niz stepenica na kojima leže razne prilike za Hrvatsku da u rješavanju neriješenih pitanja sa Srbijom ostvari svoj nacionalni interes. Nema bolje prilike za mijenjanje neke zemlje kandidatkinje od procesa pregovaranja s EU, što ovdje znači da Zagreb ima pravo reći što se treba mijenjati u Beogradu.
Prijetnje. Kao što znamo iz primjera slovenske blokade hrvatskih pregovora, pritisak jedne zemlje članice na kandidatkinju može se s vremenom pretvoriti u pritisak drugih, snažnijih država na tu zemlju članicu koja blokira kandidatkinju. Prva hrvatska inicijativa u EP-u suzila je prostor za uspjeh druge inicijative kojoj sada svjedočimo u Vijeću EU. Ne uspije li i ova druga, to će dodatno suziti prostor za uspjeh nekog sljedećeg pokušaja Hrvatske da riješi probleme sa Srbijom tijekom njezina pregovaranja s EU. A pokažu li se ovi pokušaji blokade Srbije preuranjenima, neostvarivima i kontraproduktivnima, to neće ići u korist, nego na štetu Hrvatske kao članice EU.
I to je jedna mala SWOT analiza. Power Point prezentacija slijedi nekom drugom prilikom.
>> Predsjednica Grabar-Kitarović 10 minuta razgovarala s Vučićem, što su dogovorili
Ppkušaj? Komentator se šali. Ne radi se o pokušaju već o stvarnoj blokadi. Za otvoriti poglavlje 23 treba svih 28 potpisa, a ne 27. I to je to.