Domaća TV publika upoznala ju je kao konobaricu Mariju u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, a Tatjana Šojić sada nas do suza nasmijava u novoj bosansko-hercegovačkoj uspješnici “Dva smo svijeta različita” koju na Novoj TV svaki dan prati pola milijuna gledatelja.
Jedina umjetnica u obitelji
U serijalu koji kroz životne situacije vrlo prepoznatljive publici cijele regije obrađuje temu sukoba sela i grada u poslijeratnoj BiH nagrađivana glumica tumači urbanu damu Anu Gospodnetić.
– Zajedničko nam je to što meni kao i njoj nad glavom često lebdi neizgovorena primjedba “Ne mogu vjerovati!”. Ali to što smo prilično različite Ani i meni ne smeta da se volimo – otkriva.
Uz njoj starog znanca Emira Hadžihafizbegovića, posebno zadovoljstvo bilo joj je prvi put glumiti s hrvatskim glumcem Željkom Duvnjakom koji igra njezina supruga Josipa.
– Željko je jedan od onih krasnih glumaca s kojim definitivno opet želim raditi – oduševljena je Sarajka. Kao i u serijalu, i ona sama sukob mentaliteta ljudi iz urbanih i ruralnih sredina doživljava duhovitim i inspirativnim.
– Snimanje je bilo čisti užitak! Toliko smo se smijali da se mnogo puta zbog smijeha prekidao kadar – prisjeća se. Jedina je glumica u svojoj obitelji. Za taj poziv odlučila se zato što objedinjuje većinu njenih interesa i omogućava joj cjeloživotnu igru.
Ma gdje su mi pare!
– Kud ćeš ljepše! Pa gluma je čista čarolija – uzvikuje. Nakon završene Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu radila je i kao asistentica profesora glume Nenada Dizdarevića, a od 1996. članica je Kamernog teatra 55. Trenutno igra u pet predstava, među kojima je i komedija “Umri muški”, koja je njezin diplomski rad iz 1990. godine. Dosad je doživjela više od 500 izvedbi i najizvođenija je predstava u BiH. S tom nepretencioznom komedijom o muško-ženskim odnosima lani je gostovala u Švedskoj, gdje ju je pozitivno šokiralo strogo pridržavanje pravila tamošnjeg sindikata.
– Glumac se ondje između predstava mora odmarati određen broj sati, tako da smo u dvanaest dana izveli šest predstava u šest gradova. Kod nas bi, zbog vječitog manjka novca, vjerojatno bilo obrnuto, dvanaest predstava u šest dana, pa tko preživi, dobro je - samo neka se smanje troškovi – smije se i dodaje:
– Stanje sarajevske kazališne scene je čemerno. Dobrih predstava ne manjka, ali sredstva iz državnog budžeta koja se izdvajaju za kulturu iz godine u godinu sve su bjednija. Nastavi li se trend kresanja, bojim se da nam prijeti izumiranje! Gledatelja ima dosta, ali još je više onih potencijalnih koji si ne mogu priuštiti ulaznicu za kazalište, a ona stoji malo više od kino-ulaznice. Ipak, to je i dalje nedohvatan luksuz za većinu stanovnika – govori Tatjana.
Ona sama nedavno se našla na popisu deset najbolje plaćenih glumaca u BiH.
– Molim autore te liste da mi kažu gdje držim te pare! – smije se iskreno i dodaje:
– Ali s obzirom na medijske napise da svaki šesti stanovnik BiH u krevet ide gladan, nemam se što žaliti. Kad uhvati vremena, odveze se u prirodu na dozu opuštanja, a hobiji i ljubav su joj jahanje i glazba. S gitarom se “druži” još od muzičke škole, a sviranje klavira i saksofona je, ističe, samo za njezine uši.
Prije četiri godine njezin suprug glumac Žan Marolt u 45. godini izgubio je bitku s teškom bolešću, a o tom tragičnom događaju umjetnica ni danas nema snage govoriti. Kad smo je upitali kako se osjeća na pragu 50. godine, kao da se iznenadila.
– Opa, već je toliko! Potpuno sam, onda, u neskladu s datumom na rodnom listu – otkriva i o neostvarenim ambicijama dodaje:
– Želim obojiti strop kupaonice koji izgleda grozno zbog poplave koja se dogodila kod mojih susjeda.
