Talijani su prošli bolje. Oni su iz istih protestnih razloga u svoj parlament svojedobno izabrali pornodivu, a mi smo dobili Ivana Pernara. Zastupnica je imala umjetničko ime Cicciolina i bila je tada najveća zvijezda u povijesti pornoindustrije.
Pravo joj je ime Illona Staller, a rodila se u siromašnoj obitelji u Budimpešti. Kao mladu atraktivnu konobaricu angažirali su je iz komunističke tajne službe sa zadatkom da zavodi strane diplomate.
No, brzo je pobjegla i odabrala svoju novu, isplativiju karijeru u Italiji. Kad se naš “junak” Pernar rodio 1985., ona je već, kao 34-godišnjakinja, bila duboko u političkim vodama. Bio je to dobar tajming, jer Talijanima je već bila puna glava učmalog parlamentarizma i tradicionalne politike, pa su je kao predstavnicu Radikalne stranke 1987. izabrali u parlament.
Izbor bivše prostitutke i pornodive svakako je uzdrmao talijansku političku scenu, no Cicciolina je svoj posao shvatila ozbiljno. Dok je bila zastupnica u parlamentu, politički je djelovala za legalizaciju prostitucije, protiv nuklearki, članstva u NATO-u, borila se za ljudska prava, legalizaciju istospolnih brakova, zajamčenu minimalnu plaću za mlade.
Izvan parlamenta, međutim, nije zanemarila svoju iskonsku profesiju i nastavila je snimati pornofilmove. S obzirom na takav životopis, bila je sklona i provokaciji dajući izjave novinarima redovito otkrivajući poprsje, a kada su tijekom Zaljevskog rata Iračani zarobili zapadne vojnike, javno je ponudila Sadamu Huseinu najvrući seks u zamjenu za njihovo oslobađanje.
Poslije, kad više nije bila zastupnica, iz sličnih pobuda nudila se javno čak i Bin Ladenu.
I premda ju je pratila fama da je u filmovima općila i s konjem, te svoje akrobacije nije izvodila u parlamentu. Primala je solidnu plaću od talijanskih poreznih obveznika i, premda je prešla mnoge dotadašnje granice i iskočila iz utabanih staza društvenih vrijednosti, u parlamentu nije prakticirala drugu karijeru i, kako bi se danas reklo, čuvala je dignitet svog parlamenta.
Prije otprilike pet godina aktivirala je parlamentarnu mirovinu, što je mnoge razočaralo, ne zato što to državu stoji 39 tisuća eura godišnje, nego se očekivalo da će ostati buntovna i odbiti državnu apanažu.
Ivan Pernar će jednog dana isto tako biti u dvojbi hoće li uzeti saborsku mirovinu ili ne. Narod ga je izabrao i na to ima pravo. Možda će se u tim trenucima sjetiti da su ga izabrali oni kojima je obećavao zaštitu od prisilne deložacije i tlake političke i gospodarske elite.
Ne znam je li Pernar ikada čuo za Cicciolinu ili misli da je on svjetski raritet u parlamentarnom životu, no ako je i čuo za nju, nije ga se dojmila. Ona je imala sasvim konkretan i ozbiljan politički program, koji čak dobrim dijelom odgovara i političkim stavovima Pernara.
No, razlika između Ciccioline i Pernara je u tome što je ona svojim političkim zalaganjem ostavila traga i pridonijela razvoju demokratskih vrijednosti jer je tražila da društvo pomakne svoje granice, a nije tražila da se aktualno društvo prvo uništi da bi nastalo neko imaginarno novo. Ni Pernaru nije mrska kamera, istina ne zbog seksa, nego radije mobitelom snima politički hard-core filmove u kojima je on jedini glumac.
Ako je i bilo dvojbi o korisnosti pojave Pernara u zastupničkim klupama Hrvatskog sabora, sada ih više nema.
Demokracija možda jest pomalo trula, no Pernar, za razliku od Ciccioline, koja je, u odnosu na njega cvijet demokracije, zasad se dokazao jedino kao plijesan demokracije. Iz dosad prezentiranog on još nije shvatio da se, ako je odabrao da ga financiraju porezni obveznici, na radnom mjestu ne može baviti kurverajem.
Ali ima punu slobodu to činiti izvan Sabora. Poput nezaboravne Ciccioline.
>> Dok SAD suzavcem slavi praznik demokracije nad Hrvatsku se spustio mrak totalitarizma
sramotite porno divu usporedjujuci je sa pernarom