VAPAJ DJECE Aleksandra Lovrića iz grmlja su preksinoć nazvali prestrašeni sin i kći

Tata, dođi po nas! Mama nas je izbacila iz kuće!

28.11.2008.
u 17:22

Tata, molim te dođi po nas! Mama nas je izbacila iz kuće i trčimo prema sportskom centru! Molim te dođi brzo, skrivamo se u grmlju! – vapaj je kojim su dvoje malodobne djece preksinoć preklinjali oca da ih izbavi iz jedne mučne, prohladne noći u studenome.Obavijeni mrakom i mrazom koji se lovio na uspavani Zagreb, 15–godišnji brat i devetogodišnja sestra nisu dugo čekali. Njihov otac, Aleksandar Lovrić stigao je prije negoli su njihove ledene suze počele pretakati u zaleđeno djetinjstvo. No, ta noć samo jedna u nizu svega lošeg što je donio razvod.

Iskaljuje frustracije
Očajan, poput svakog roditelja čija djeca preklinju za pomoć, a kojega zakon sprečava da im pruži ruku sigurnosti, Aleksandar kaže:

- Supruga i ja smo se rastali prije četiri godine, ali ona se još uvijek ne miri s novonastalom situacijom, pa svoje frustracije iskaljuje na djeci, pri čemu dolazi do stravičnih incidenata. Ovaj posljednji samo je jedan u nizu svega lošega što se događalo posljednjih godina, a čemu nitko od nadležnih institucija ne želi stati na kraj. Djeca su po sudskoj odluci pripala majci, a meni su pripala druženja s djecom, koja su na moju radost redovita.

Nakon našeg posljednjeg druženja, kada sam kći vratio kući u 8 navečer, a sin se vratio kući ranije jer je u međuvremenu imao praksu, nisam ni stigao do svoje kuće kad mi je zazvonio mobitel. Djeca su plakala i preklinjala da dođem po njih, jer da ih je majka izbacila iz kuće. Ostao sam zgranut činjenicom da moja djeca čuče u nekom grmu na hladnoći i da su izbačena iz stana. Srce mi se slomilo od tuge i odmah sam pohitao po njih i odveo ih k sebi. Bili su uzrujani, uplakani, smrznuti i preklinjali me da zauvijek ostanu kod mene.

Taj posljednji incidenta, kaže Aleksandar, izbio je zbog nove jakne koju je kupio kćeri: - Kupio sam joj jaknu jer sam se rastužio kad sam je vidio u dva broja prevelikoj, poderanoj i iznošenoj. Staru jaknu sam bacio u prvi kontejner, jer ne želim da se moja djeca osjećaju manje vrijedna od svojih vršnjaka. Dakle, to je bio moj grijeh, koji su djeca platila izbacivanjem iz kuće. Majka im je poludila, počela urlati i rekla neka spavaju gdje god hoće, ali kod nje neće. Djeca su u strahu krenula prema vratima, a bivša je supruga kći u bijesu udarila drvenom klompom po glavi – kaže Aleksandar.

Preostaje javnost
Jutro nakon nemile noći s djecom je otišao u Centar za socijalnu skrb Novi Zagreb, gdje ih je saslušao psiholog, a potom na policiju i liječniku da se evidentira zlostavljanje i nateklina na glavi kćeri. Aleksandar priznaje kako je obraćanje medijima jedina mogućnost da zaštiti svoju djecu i suprotstavi se frazi da je i svaka loša majka bolji roditelj od svakog oca.



Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije