Tamara (21), Nadina (18) i Mile (13) Biljanović danas su, ruku pod ruku, odjeveni jednako, u majicama koje im je tata Darko sašio, došli na Krematorij. Posljednji su se put oprostili od samohranog oca, najboljeg prijatelja i jedinog njihova neponovljivog superjunaka. Tate Darka Biljanovića, blogera, forumaša, pjesnika i inženjera više nema.
– Pjesnici ne umiru nikada – posljednja je rečenica na osmrtnici i jedina misao vodilja troje djece koja su nakon očeva odlaska ostala posve sama.
Odlikaši, sportaši, glumac
Prepušteni jedni drugima, nesvjesni onoga što ih čeka, s tugom što ih razdire, kažu: “Ne možemo si priuštiti luksuz pasivnog promatranja.”
– Više nas se ne pita. Sada nam je jedini cilj da pokušamo zadržati stan koji je pod kreditnim opterećenjem, ali ono najvažnije, izboriti se za skrbništvo nad maloljetnim bratom – kaže Tamara, najstarija kći i odlična studentica naftnog inženjerstva, djevojka koja ostvaruje zavidne rezultate u akrobatskom rock and rollu, poznavanju engleskog. Od petka, kada je njezin otac Darko zauvijek, kako ona kaže, napustio ovozemaljski rock’n’roll, do danas život im se okrenuo naglavačke.
Foto: Borna Filić/PIXSELL
– Sve ono što smo postigli, sve što znamo i jesmo, stvorio je on – govore uglas. A postigli su puno. Najmlađi Mile odličan je učenik osmog razreda koji sudjeluje na natjecanjima iz matematike, povijesti, kemije, državni prvak u plivanju i dječak koji je utjelovio poznati književni lik – šegrta Hlapića. Nadina, koja će za nekoliko mjeseci na ispit državne mature, a onda na studij kineziologije, bavi se džudom i plivanjem s kojih redovito nosi medalje. Kako li je to ponosan tata bio, ističu brojni Darkovi prijatelji i suradnici.
– Bio je i otac, i majka, i prijatelj, i baka, i djed. Bio nam je sve – kaže Tamara koja je u petak uz očev bolnički krevet bila do zadnje minute.
Darko Biljanović (49) prebolio je karcinom, u tijeku rastave od supruge, koja od 2006. godine ima sudsku zabranu prilaska djeci, obolio je od autoimune hemolitičke anemije, no bolest ga nije spriječila da se brine o svoje troje djece. Zdravstveno stanje se popravilo, Darko je pokrenuo tvrtku prehrambene industrije i borio se kao lav. Ozbiljnijih zdravstvenih problema nije imao sve do prije jedanaest dana. Pozlilo mu je, odvezao se u bolnicu, a kada su mu priopćili da mora na bolničko liječenje, Darko je na vlastitu odgovornost potpisao izlazak.
“Idem djeci skuhati ručak”
– Idem kući, svojoj djeci napraviti ručak, uzeti stvari i vratit ću se sutra – rekao je tom prilikom liječnicima. Vratio se, u bolnici ležao deset dana, sumnjalo se na ponovljenu anemiju, no dan prije smrti ta je dijagnoza odbačena, a Darko je uz zagrljaj svoje djece zauvijek zatvorio oči.
Kada su na Krematoriju u 12.50 sati ispratili oca na, kako oni to zovu, neformalnom sprovodu, jer kažu djeca Biljanovići da pjesnici nikada ne umiru, tada je za njih krenuo težak život. Rata kredita od 2300 kuna mjesečno, računi koje nikada prije nisu plaćali, hrana...
Tamara pak kaže da je to sve nebitno, jedino je važno da ih ne razdvoje. Bude li se, zbog skrbništva nad maloljetnim bratom, morala odreći studija, zaposliti se, tri godine učenja odreći će se u sekundi. Neće ni trepnuti. Ostavit će sve, ali neće dati na svoje. Tako ju je učio tata. Baš kao i on, borit će se kao lav!
Nemam riječi,djeco držite se , nemam puno ali bum vam poslal nekaj...