Velika Britanija žestoko je osudila uhićenje devetero lokalnih pripadnika osoblja britanskog veleposlanstva u Teheranu, što su vlasti pravdale njihovom navodnom umiješanošću u prosvjede. Istodobno, politička borba oko spornih poslijeizbornih rezultata između pristaša Ahmadinedžada i Musavija premješta se sve bliže centrima političke moći u Iranu.
Noćni kazneni vodovi
Nastavilo se nasilje i nad iranskom opozicijom. Amnesty International je prenio informacije da su pripadnici Basidž milicije uhićivali i odvodili oporbenjake koji su se u bolnicama liječili od ozljeda zadobivenih u prosvjedima. Milicija ne miruje ni noću, pa je tako Human Rights Watch prikupio svjedočenja prosvjednika koji, nakon što su brutalno i uz desetke poginulih istjerani s ulica, sa svojih krovova pokušavaju prosvjedovati uzvikujući “Bog je velik”.
Govori se o upadanju u stanove i kuće, gdje se ukućane prebija, a njihova imovina uništava. Zatim i o uništavanju te krađi satelitskih antena, a u pohodima Basidž milicije ponekad navodno bivaju zapaljeni i obiteljski automobili te opustošene cijele četvrti.
Udar na prvog Iranca?
Što se politike tiče, Mir Hosein Musavi odbio je predložiti svoje ljude u povjerenstvo koje bi provjeravalo sporne predsjedničke izborne rezultate i koje bi formiralo Vijeće čuvara. Dok Musavi i dalje inzistira na poništenju izbora, Guardian smatra da je na tragu odgovora što pokušava ajatolah Hašemi Rafsandžani. Iako on predsjeda Vijećem stručnjaka te premda je ključna osoba nakon Musavija, on se u javnosti nije pojavio još od izbora.
Smatra se da Rafsandžani lobira među 86 članova Vijeća čuvara kako bi imao dovoljno glasova za smjenu politički najmoćnijeg čovjeka u Iranu, ajatolaha Alija Hamneija koji podržava Ahmadinedžada, a što bi bio presedan. Spiegel pak piše i o skandalu s tvrtkom Nokia Siemens Networks, za koju se pokazalo da je Iranu prodala uređaj za praćenje telekomunikacija a da za to nije dobila odobrenje nadležnih službi. Pretpostavlja se da se uređaj sada koristi za prisluškivanje i praćenje iranske oporbe.
jVodstvo tvrtke izvijestilo je da je smatralo da ne mora tražiti ničije odobrenje za posao, jer se uređaj nije nalazio ni na crnoj listi njemačke vlade, niti se smatra uređajem za nuklearni program. Njemačka tajna služba BND također nije znala za posao, jer je prije nekoliko godina preminuo tvrtkin službenik preko kojega je BND dobivao tehničke podatke.
