Politika i gospodarstvo u uspješnim državama rade ruku pod ruku, a u onima manje neuspješnima disbalans među ta dva svijeta može dovesti do velikih potresa. Dok politička logika nalaže da nakon svega što se posljednjih mjesec dana u vladajućem bloku dogodilo mora doći do raspuštanja Vlade, a to pak dovodi do novog izbornog ciklusa, ekonomska logika dokazuje da smo izabrali najcrnji scenarij za gospodarstvo.
Stopa PDV-a od 27 posto
Rušenje premijera, raspuštanje Sabora, a potom prolongiranje parlamentarnih izbora do rujna znači perpetuiranu političku krizu sve do studenoga. Godina koja je morala biti točka prijeloma zapravo je izgubljena. S obzirom na to da neće biti smanjenja poreza, a time ni povećanja potrošnje, ali ni manjih troškova države, bonitetne agencije kojima je posao procijeniti rizik ulaganja novca u određenu zemlju vjerojatno će srušiti rejting Hrvatske u srpnju. To kao posljedicu ima prekonoćni rast troškova za kamate na javni dug, a to može značiti i rast deficita proračuna čak i ove godine. Sigurno znači rast izdvajanja za kamate iz proračuna u idućoj godini i do pet milijardi kuna, pa će nova Vlada morati znatno rezati. Taj se iznos može nadoknaditi dizanjem opće stope PDV-a na 27 posto ili pak rezanjem plaća i mirovina za 10 posto.
U međuvremenu, dok izbori ne završe, Hrvatsku će voditi tehnička Vlada koja ima ovlasti održavati samo hladni pogon. Smije se zadužiti samo ako mora, a to je kad se isprazni državna blagajna. Da bi isplatila sve mirovine, socijalna davanja, plaće i dugove, državi do kraja godine nedostaje više od 15 milijardi kuna, koje će morati pribavljati pod pritiskom. Činjenica da država mora nabaviti novac za mirovine, plaće i socijalne naknade otvara kreditorima prostor za dodatnu zaradu kroz visoke kamate. Skok kamata iznad 5 posto, odnosno za više od 1,5 posto u odnosu na današnjih 3,87 posto, značio bi velik udar na gospodarstvo i likvidnost kompanija i njihovih zaposlenika. Bez aktivne Vlade upitan je i rast u zadnjem kvartalu godine, što može srušiti i zbirni rast BDP-a u 2016.
Velika koalicija rješenje
Tu je i problem usporavanja povlačenja novca iz europskih fondova i dokidanja najvećih projekata te činjenica da nema tko provesti javnu nabavu u punom obujmu. Sve su to negativni utjecaji na gospodarstvo o kojima politika nije previše mislila kada je krenula u međusobne obračune.
Nezamislivo je zamisliti partnerski odnos Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića dok god odluke političara ovise o egoizmu ili strasti za povratkom na vlast, a makroekonomisti i strani kreditori kao najbolju opciju raspleta političkih nestabilnosti vide veliku koaliciju. Možda je potreban još jedan izborni ciklus da se uvaži i ekonomski kriterij.
Ovo zvuči kao ona Pusićkina prijetnja umirovljenicima uoči referenduma za EU. Hrvatska ima milijun i pol umirovljenika. To je milijun i pol osoba s pravom glasa. Što nam, dakle, najavljuje VL ako na izborima ne podržimo YU-opciju?