Pa što je ovo, danas nitko nije došao na posao!? Nema smisla, sve ću vas srediti... – uzviknuo je Dado, tehničar Televizije Student, kad je ušao u studio najnovijeg medija u Hrvatskoj. Prostorije šest dana stare televizije zjapile su prazne. No, ne zbog studentskog nemara nego zbog želje za radom koja je sve postojeće ekipe istjerala na teren.
Njihova prva emisija, “Akademska četvrt”, u eter je puštena prošli petak pa su mladi entuzijasti već počeli raditi priloge za sljedeću. Neki za bolju ocjenu iz kolegija televizija, a neki jer sanjaju da će poslije ove televizije zasjati na CNN-u.
– Atmosfera u učionici jako je dobra, podrum je i ništa se ne vidi izvana pa u dugim satima montiranja netko baci oko i na zgodnu kolegicu – otkriva nam Josip Tolić, student treće godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. U trenutku kad smo ga zatekli u montaži uređivao je anketu koju je snimio pred Studentskim centrom. Emisija na kojoj radi zove se “Studentska patrola” i u njoj se Josip redovito brine o stvarima koje brinu i zabavljaju studente.
Nema dosadnih događaja
– Za prvu emisiju pitao sam ih u čijoj bi koži rado bili da na jedan dan mogu postati druga osoba. Jedna je djevojka kao iz topa odgovorila da bi htjela biti Simona Gotovac – kroza smijeh prepričava Josip.
Zbog takvih stvari posao novinara-studenta, kaže, jako je zabavan pa u prostorijama omiljene telke provodi sve slobodno vrijeme.
– Ne poznajemo se svi pa je sad jako zanimljivo jer svaki dan otkrivamo jedni druge. Siguran sam da ćemo uskoro početi i tulumariti zajedno, kako ovdje tako i izvan ove zgrade – govori.
Red zabave, red posla moto je svih studenata koji su pristali, besplatno, raditi u podrumu fakulteta. I upravo zbog takvog stava u njihovoj radionici svaki dan niču novi genijalni prijedlozi i emisije. Studentski Guinnessovi rekordi, prikazivanje pilot-emisija, Raspjevane studentice, samo su neki od naslova koji stoje na papiru kolegij-sobe. O njima će osim učenika odlučivati i mentori – Tena Perišin, voditeljica projekta, Igor Mirković, glavni urednik, i Robert Knjaz, njegov zamjenik.
– Učimo ih da nema dosadnih događaja, da postoje samo dosadni novinari. Svi smo bili mladi, zafrkavali se, uživali, plesali... To na ovoj televiziji očekujemo i želimo vidjeti u programu. Svakodnevne teme obrađene u nekonvencionalnoj formi – objašnjava Perišin.
Svakoga je dana od jutra do mraka sa svojim studentima. S posla na HRT-u dojuri u režiju ili montažu pa sa slušalicama na ušima preslušava materijal koji su joj donijela “djeca”.
– Naučit ćemo ih da budu genijalni – kaže. Za to je vrijeme njezin kolega Igor Mirković u improviziranom uredu nasuprot sobe za čistačice vodio audiciju za voditelje.
– Prošao je krug razgovora pa će svi na testiranje. Vidjet ćemo kakvi su pred kamerom, snalaze li se dobro u svakodnevnim novinarskim situacijama koje će im dovoditi neugodne i ugodne sugovornike – ističe Mirković.
– Ideja je i da tetu spremačicu postavimo kao voditeljicu – ubacuje se Tena Perišin.
– Nitko od nas nije radio takav projekt i nema jasnu ideju. Sve radimo u hodu pa ne mogu reći da imamo potrebu za toliko i toliko montažera i realizatora. Nije nam ni bitno, otvoreni smo za sve koji prihvaćaju činjenicu da neće dobiti honorar i radno mjesto. Ovo je odskočna daska za odlazak na neke druge, veće televizije. Platforma za mlade profesionalce – objašnjava Mirković.
Ipak, u “zgradi te televizije” jedanaest je mladih demonstratora koji imaju zadatak da ustroje rad svih kolega koji se dolaze “igrati TV-a”. Za plaću od 1300 kuna mjesečno oni dišu za svoj medij koju su podigli zajedno s profesorima i na kojem će moći reći što misle, kritizirati koga žele i formirati svoju publiku.
Diplomski na čekanju
Među njima je i briljantna Kristina Baticeli čijim je dokumentarnim filmom o FPZG-u televizija puštena u eter.
– Željela bih se baviti dokumentarcima i evo, dobila sam priliku. Snimala sam od ožujka sve do nekoliko sati prije emitiranja. Intervjuirala sam profesore, radila noću i danju. Bilo je izvrsno! Iako sam zadnjih dana spavala među ova četiri zida, nije mi žao. Jako se ponosim tim filmom i svima koji su ga radili – kaže studentica pred čijom su se kamerom izredali i oni najstroži čija imena zalede krv svakog brucoša na fakultetu.
– Neki su me molili da izjave ne stavim u film, ali nitko kasnije nije zatražio da nešto obrišemo. Profesori su bili odlični i rekli su da smo dobro obavili posao. Zadovoljni smo – govori djevojka iz Marije Bistrice koju od diplome dijeli još samo diplomski rad. Trebala bi ga napisati, tvrdi, ali još će malo pričekati. Jer, ne rađa se televizija svaki dan...
– Tek smo je stvorili. Ne mogu odmah otići – kaže studentica čijim žilama, kao i kod većine, teku optimizam i volja, pogonsko gorivo koje će ih tjerati da iz dana u dan s osmijehom na licu dolaze na fakultet.
>> U utorak iz podruma FPZ-a kreće s emitiranjem prva studentska TV
A za kog bute navijali?