Službeno ih zovu slobodnoživuće mačke. To su mace koje nemaju dom, nemaju ljude kojima se navečer zavuku u krilo i predu, neke od njih nemaju ni zdjelicu u kojoj se svaki dan nađe hrana. Žive na ulicama, skrivaju se u grmlju. Neke od njih malo je pomazila sreća pa su se skrasile na nekom od hranilišta o kojima se brinu volonteri. I nisu onamo stigle iz svemira, ostavio ih je čovjek, a svaka ima svoju priču. Donosimo neke od njih.
Casanova je prije nešto više od godinu dana osvanuo na jednom zagrebačkom hranilištu mačaka. Ostavljeno je cijelo leglo, očito potomci nečije kućne mace koji su bili višak pa ih se taj netko riješio na vrlo jednostavan način – ostavio ih je da se o njima pobrinu volonteri koji se inače brinu za ulične mačke.
– U leglu je bilo pet mačića, četiri crna i jedan tigrić. Crne sam pohvatala i udomila, a tigrić je nestao. Nakon godine i nešto pojavio se, bio je plašljiv u početku, ali brzo je shvatio da mu želimo pomoći – kaže nam Alemka Bačić, predsjednica novoosnovane udruge Mačke i mačori zagrebačkih ulica. Oni koji malo prate što se događa s uličnim mačkama u Zagrebu dobro ih znaju, nisu oni novi, ali do sada su radili kao Facebook grupa, odnosno stranica. Sad su registrirali udrugu i nastavljaju raditi sve kao i do sada, brinuti se za hranilišta, liječiti i kastrirati mace, tražiti domove za one koji se mogu udomiti, pomagati svima koji se brinu za ulične mace, a našli su se u teškoj financijskoj situaciji.
– Oglasila sam Casanovu na Dumovcu, ali nitko ga ne traži. Uskoro ide na kastraciju i cijepljenje i tražit ću mu privremeni smještaj. Nemam pojma gdje je bio ovih godinu dana, možda se čak i skrivao po kvartu pa noću dolazio jesti. Uglavnom, tražit ćemo mu dom – govori nam. Ako mu možete pružiti barem privremeni dom, ili ga udomiti, zovite na 091/1798330.
Volonterka Martina Vujnović Teodora od milja zove Teo. Samo mu je deset mjeseci, spasila ga je s ulice. Točnije, spasio se sam pojavivši se na cesti baš ispred njezina automobila.
– Bilo je to prije dva mjeseca, kasno navečer vraćala sam se s posla kući. Teo se doslovno bacio ispred mog auta. Bila sam na putu između dva sela, nigdje nijedne kuće, samo šuma i šikare. Bio je jako mršav i neuhranjen, ali usprkos tome bilo mu je bitnije da ga mazim nego da ga nahranim. Takav je i ostao, velika je maza i samo bi se nosio na rukama i ležao u mojem krilu. Uz to je jako nježan – govori nam Martina i dodaje da je Teo jedna od najmaznijih maca koje je ikada spasila, a brojka spašenih je pozamašna. U njezinoj kući previše je životinja i zato Teu traži novi dom, da može spasiti neku drugu životinju koja će istrčati iz grma ili se sasvim slučajno pojaviti na pragu njezine kuće.
– Super se slaže sa psima, a druge mace uopće ne doživljava ako nisu dosadne. Odlično se uklopio među sve moje životinje i pravi je mali blento. Opsjednut je ljudima i jako uporan u svojim nastojanjima da se uvali na maženje, bio bi idealan kućni ljubimac nekome tko baš voli takve jako privržene i mazne mace – ističe Martina. Za ovo vrijeme uspjela je Tea cijepiti, čipirati i kastrirati, a o svemu ostalom možete se dogovoriti ako joj pošaljete poruku na njezinoj Facebook stranici.
I Žužin je život započeo na ulici, a spasila ju je jedna baka koja se sedam godina brinula o njoj. No, kako su se promijenile životne okolnosti cijele obitelji, zatražili su pomoć volonterke Mirele Mahnet.
– Žuži je stigla u divovski čopor Masnih brkova i nije bila nimalo sretna. Godinama je živjela kao jedina mica u kućanstvu i nikako se nije mogla snaći među tolikim mačkama. Bila je pod stresom čak i kad su mace samo prolazile pokraj nje, a kad bi se neka htjela maziti s njom ili poigrati, panično bi siktala i režala. Zbog svega toga za nju tražim dom u kojem će biti jedina maca – ističe volonterka. I dok Žuži čeka svoje udmitelje, sreća ju je ipak pomazila jer je za nju pronađen privremeni dom, prihvatio ju je mladi par.
– Čim se preselila k njima i shvatila da nema drugih mačaka, potpuno se opustila. Prilagodila se u trenu na novi prostor, jako voli biti u društvu ljudi, u stopu slijedi svoje čuvalice i zanima je baš sve što oni rade. Voli gledati kako slažu rublje, kuhaju ručak, isprobavaju nove cipele. Umiljata je i jako voli biti u krilu, čim nasluti priliku, uskače u krilo, to joj je omiljeno mjesto za drijemanje. Ne uništava pokućstvo, a igra s igračkama nije joj posebno zanimljiva – opisuje Mirela macu. Dodaje da Žuži voli pse, za razliku od mačaka, pa joj život u domu u kojem je malo mirniji pas ne bi bio problem. Žuži je kastrirana, cijepljena protiv zaraznih bolesti i potpuno zdrava, a ima sedam godina. Za ostale informacije javite se porukom na Facebook stranicu Masni brkovi na kojoj su objavljene i sve druge mačke o kojima se brine ova volonterka i kojima traži dom.
Maca Joleen nekad je imala svoj dom. Što je skrivila da su je izbacili na mačje hranilište, nitko ne zna. Kad su je volonteri primijetili, već je bila u jako lošem stanju, na cesti sigurno ne bi preživjela. Brigu o njoj preuzela je udruga Noina arka, a pronašli su joj i privremeni dom u kojem je Joleen otkrila sve svoje vrline. Mane joj za sada nisu pronašli.
– Kod nas je već oko tri godine, a ona ih ima sedam. U najboljim je godinama. Jako je umiljata, prava kućna ljubimica. Iako je napuštena, nije izgubila povjerenje u ljude i ljubav prema životu s njima. Njezino je mjesto u obitelji i toplom domu u kojem se nikad više neće osjećati nesigurno i nevoljeno – govore iz Noine arke. Dodaju da se kod čuvalice maca jako dobro slaže s drugim mačkama, najbolji joj je prijatelj ipak jedan gospon mačak. S obzirom na to da čuvalica ima i pse, Joleen je naučila i na njihovo društvo i jako se dobro slažu. Za sve dodatne informacije nazovite Noinu arku na 091/26-22-619.
Četiri priče o četiri mačke imaju istu poruku – sve one same na cesti ne bi preživjele. Nisu jedine, samo su imale sreću da ih netko spasi.
