Katolička crkva se našla u središtu braniteljskih prosvjeda ispred Vlade nakon što je nekoliko desetaka prosvjednika prenoćilo u crkvi svetog Marka. Profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu dr. Vladimir Dugalić jedan je od rijetkih crkvenih ljudi koji je to želio komentirati.
– Događaji u četvrtak i petak na Markovu trgu nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim i u najmanju su ruku žalosni. Oni se, međutim, ne mogu promatrati izdvojeno od sveukupne situacije u hrvatskom društvu i plod su mnogih, nagomilanih problema u društvu. Pogrešno je ove događaje svoditi samo na pitanje o materijalnom statusu branitelja, jesu li prekršeni određeni zakoni, je li riječ o manipulaciji ili ne, itd. Prosvjedi branitelja počeli su njihovim nezadovoljstvom političkim i gospodarskim stanjem u državi, osobito, prema njihovu mišljenju, neadekvatnim statusom branitelja u društvu i nedostatkom poštovanja prema Domovinskom ratu te izostankom dijaloga o ovim i drugim važnim društvenim pitanjima. Ovi događaji upućuju, stoga, na izostanak dijaloga u društvu te na duboke podjele, osobito svjetonazorske, koje postaju sve dublje.
Jesu li svećenici pravilno postupili kada su napravili živi zid između policije i branitelja?
- Ulogu svećenika uovim događajima ne smijemo promatrati politički. Crkva, osobito svećenici, pozvani su pomoći svakome tko zatraži pomoć bez obzira na njegovu vjersku, nacionalnu ili svjetonazorsku opredijeljenost. Stoga, ako su branitelji zatražili pomoć, Crkva im je dužna pomoći kao i svakom čovjeku u nevolji. U tom smislu ne treba ovu pomoć promatrati politički ili u tome gledati nekakvu političku podršku prosvjedima. Zastrašujuća je stoga vijest da policija brani Caritasu da pomogne ljudima u hrani, piću, lijekovima jer je to protiv dostojanstva ljudske osobe i povreda ljudskih prava. I zarobljenicima se ne uskraćuju osnovna sredstva za život, a osobito to ne smijemo činiti braniteljima koji su svoj život i zdravlje dali da bismo mi mogli živjeti u slobodi. S druge strane, crkve su oduvijek povlaštena mjesta i mnogi su tijekom povijesti u njima tražili utočište i zaštitu. Stoga crkve su oduvijek izuzete od jurisdikcije svjetovne vlasti. To se osobito prepoznaje u demokratskim društvima, a kod nas to je regulirano i međunarodnim ugovorima. Policija smije ući u vjerske objekte, kao uostalom i u obiteljske domove, samo ako imaju sudski nalog zbog ozbiljnih razloga ugroze mira i sigurnosti, osobito ako je riječ o terorističkim prijetnjama ili prijetnjama po sigurnost građana. U ovom slučaju o tome nije bilo riječi i policija nije smjela ući u crkvu Sv. Marka.
Trebaju li i branitelji poštovati zakon i prestati prosvjedovati u 22 sata kada to i zakon nalaže? Podržava li Crkva nekritički branitelje pa čak i onda kada krše zakon?
U načelu svi su građani jednaki pred zakonom i svi moraju poštovati zakone. Međutim, ovdje je ipak riječ o specifičnoj situaciji i trebalo je sve poduzeti da do ove situacije ne dođe. Stoga, nije naglasak na 22 sata, već na svima onima koji su svojim propustom, nečinjenjem, doveli do ovoga. Trebati gledati uzroke, a ne samo posljedice.
Hoće li i Crkvi štetiti ovakav izravan angažman u politička pitanja?
Crkva je pozvana biti uz čovjeka, osobito onoga koji je u nevolji, uz svoj narod i svoje vjernike. Štetila bi samoj sebi kada bi se tog svoga poslanja odrekla i napustila one koje joj je Krist povjerio. Ona mora biti, kako to naglašava i papa Franjo, na strani siromašnih, obespravljenih, ugroženih, svih onih koji od nje zatraže pomoć.
Kako pronaći rješenje?
Vlast, i zakoni, nisu svrha samima sebi, već su u službi čovjeka. Osobito političari moraju biti svjesni da su izabrani da služe narodu i građanima. Kada nastanu problemi, oni prvi moraju doći među narod i saslušati njihove probleme te putem državnih institucija tražiti rješenja. Odbijanjem dijaloga, ili postavljanjem uvjeta za dijalog, problemi se produbljuju, a ne rješavaju.. Stoga, rješenje je jedino u razgovoru, osluškivanju onoga drugoga, uvažavanju i razumijevanju zahtjeva, čak i onda kada smatramo da nisu u svemu opravdani. Pokušati razumjeti drugu stranu, međusobno uvažavati argumente, početak je rješavanja problema. Optužbama i prebacivanjem krivnje na druge neće se ništa riješiti. U konačnici, sve strane će morati sjesti za stol i pronaći odgovarajuće rješenje problema. Bolje što prije, jer ako se početak dijaloga odgađa i problem radikalizira, to će biti sve teže.
>>Dvodnevna drama: Markov trg 32 sata pod opsadom 500 policajaca
>>Vratili se u Savsku: 'Tko je dozvolio da hrvatske branitelje napadne hrvatska policija?'
Crkva je jedina institucija u Hrvatskoj koja funkcionira od postanka do Dianas, bit vec i stoga sto joj oba shefa, ni zemaljski a najvjerojatnije ni nebeski nisu, hvala Bogu, Hrvati. Upravo zbog toga njenog funkcioniranja i je predmet napada komunistickeke partije od 1945. do danas, jer partija i drugovi vole vladati ali ne znaju upravljati.