U 21. stoljeću Petar Kecman (37) iz Vukovara živi bez struje, tople vode i grijanja. Te toliko uobičajene stvari ne može si priuštiti jer jednostavno nema novca za to. Pri tome su se iz proteklih godina nagomilali i dugovi zbog neplaćenih režija.
Uza sve to Kecman je i bolestan te mu je dijagnosticiran teški oblik epilepsije, zbog čega ima ugrađen VNS stimulator. Ima i gastritis, osteoporozu te anksiozno-depresivni poremećaj. Otkad mu je prije četiri godine poslije teške bolesti preminula majka Afrodita, koja se unatoč bolesti skrbila o bolesnom sinu, živi sam.
Od tada Kecman prima oko 1400 kuna obiteljske mirovine, ali zapravo dobije oko 900 kuna zbog naplate zaostalih režija.
– Najgore mi je što nemam struje jer pijem svaki dan puno tableta. Ne mogu gledati ni televiziju, slušati radio… Ne mogu ništa. Nemam ni svjetlo pa sve radim uz svijeću. Nezgodno mi je jer moram kontrolirati VNS stimulator – kaže Kecman pokazujući nam gomilu dokumenata o bolesti.
Nema si ni na čemu skuhati objed pa najčešće jede hranu iz limenki. Zbog svega toga jako je smršavio. Kada dođu zimski dani, bude mu još gore jer se nema gdje ugrijati. Tada, kako sam kaže, hoda po trgovinama kako bi se barem malo utoplio.
Na hranu iz pučke kuhinje u Vukovaru nema pravo, a odbio ga je Grad Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija, kojima se obratio sa zamolbom za jednokratnu pomoć. S obiju je adresa dobio odgovor da mu sukladno Zakonu i pravilnicima ne mogu pomoći.
– Molim samo da mi se pomogne jednokratnom pomoći kako bih barem platio dug za struju. Trebao sam i na fizikalne vježbe za kralježnicu, ali ne idem jer nemam novca za gradski autobus – kaže Kecman, koji je do pogoršanja bolesti radio kao profesor u Tehničkoj školi u Bjelovaru.
U nekoliko navrata organizirali su se njegovi poznanici te mu pomogli na razne načine.
I oni se nadaju da će Grad i županija uskoro pronaći način da mu se pomogne.
>> Pogledajte video i saznajte sve što trebate znati o mirovinskoj reformi
cim vi ne pisete di je ovaj u ratu bio,jasno je sve,