Francuski ekonomist Thomas Piketty, autor knjige Kapital u 21. stoljeću, koju je nobelovac Paul Krugman proglasio “najvažnijom knjigom godine, a možda i desetljeća”, gostovao je danas na Filozofskom teatru u zagrebačkom HNK. O ovom najtraženijem ekonomistu današnjice koji se bavi analizom odnosa između kapitala i rada, odnosno društvenom nejednakosti, raspravljalo se čak i u Saboru, a premijer Zoran Milanović u više ga je navrata hvalio.
Dobra mjera
– Drago mi je da mu se sviđa moja knjiga, ali ne mogu suditi kakav je on političar, idem ga sada upoznati pa ću moći nešto više reći o njemu – kazao je Piketty na konferenciji za novinare uoči tribine, ali i susreta s premijerom u Banskim dvorima. Zna, kaže, da je Hrvatska u teškoj gospodarskoj situaciji, kao i mnoge druge zemlje u Europi, ali ovo vidi kao idealnu priliku da dozna malo više o našoj zemlji. U svojoj knjizi nije se previše detaljno mogao baviti Hrvatskom, ali i mnogim drugim zemljama koje ne objavljuju dovoljno fiskalnih podataka koji su dostupni široj javnosti pa bi, dodaje, da ponovno piše knjigu uvrstio puno više zemalja koje tek sada transparentnije objavljuju svoje ekonomske statistike.
– Čuo sam za mjeru otpisa dugova najsiromašnijim građanima i mislim da je to dobra mjera. U mnogim zemljama dugovi građana su problem, negdje su to studentski zajmovi, ovdje su to možda neki drugi krediti, ali dobro je rasteretiti građane i pružiti im šansu za novi početak. A to sve smanjuje javni dug zemlje – tvrdi Piketty.
Otišlo se predaleko
Navečer su u punom HNK sjedili i gospodarstvenici, analitičari, sindikalisti, ali i političari kojima je poručio da imaju veliku ulogu u nejednakosti društva te da Vlade sada trebaju investirati u ljudski kapital i obrazovanje. Prije gostovanja u HNK susreo se s premijerom od kojega je zatražio transparentniju objavu fiskalnih podataka kako bi i Hrvatsku mogao uvrstiti u svoja istraživanja. Nije se složio s tezom premijera koji je ranije u saborskoj raspravi s Brankom Vukšićem izjavio da je njegova ideja globalnog progresivnog oporezivanja bogatstva utopistička.
- Tužan sam kad vaš premijer kaže da je to samo utopija, jer ja govorim o dugoročnim ciljevima i postupnim promjenama – kazao je Piketty te odbacio i Vukšićevu tezu da je "malo nježniji neoliberal". Protivi se ideji politike da svu javnu imovinu treba privatizirati kako bi se pokrio javni dug.
- Tu je dosta ideologija i velike povijesne traume s padom komunizma, pa se javlja osjećaj da se treba riješiti sve javne imovine, sve privatizirati, ali mislim da se s time otišlo predaleko. Neka razina privatizacije se može opravdati, ali ona mora imati jasan cilj. Vlada ne može reći sve ćemo privatizirati jer onda zemlji ne ostaje ništa, osim javnog duga koji se neće pokriti – uvjerava Piketty te daje primjer Italije koja, tvrdi, ne bi pokrila ni dio javnog duga da privatizira sve što posjeduje. U tom smislu vjeruje da bi trebalo biti fleksibilniji prema deficitu, pa posebno zamjera na oštrom stavu Njemačke i Francuske prema zemljama s visokim dugovima, poput Grčke.
Uvod u Festival francuske kulture
- Te zemlje namjerno zaboravljaju da one nikada nisu otplatile svoj javni dug, nego je dio otpisan. Nije rješenje ni otpisati cijeli dug, već samo dio, jer na makrorazini bi to bilo dobro, no na razini individualnih banaka to može stvoriti probleme – poručio je Piketty koji je zaključio kako se mnogo toga može naučiti iz povijesti.
Predstavljanje njegove knjige uvod je u Festival francuske kulture Rendez-vous koji će se od svibnja do listopada odvijati po Hrvatskoj.
Mondo na Pikettyjevu knjigu daje 25% popusta pa se ona po 225 kuna može naručiti na besplatni broj telefon 0800 44 68 (dostava je besplatna).
>> Milanovićev 'najdraži autor': 'Europa je štednjom ubila rast'
>> 'Kapital u 21. stoljeću' – najvažnija ekonomska knjiga godine snižena 20%
Gospodinu Pikettyu se nikako nemože reći da ima loše namjere, on zaista ima dobre namjere u tome da život običnog čovjeka postanu bolji... No znamo da je i put do pakla popločen s dobrim namjerama, a kažu nam da tamo baš i nije lijepo. Mi se iz socijalizma nismo maknuli već 70 godina, ono što imamo i dalje je socijalizam i to je vidljivo od ustava, javnog razmišljanja,nastupa političara... Uvjek se traži "lakši naćin" za rješenje problema... A jedini način je omogučiti pojedincima da rade i da sami rješavaju svoje probleme, međutim tu im država na svakom koraku podmeće nogu... Što se više država petlja u zaštitu radniku, to je više štete za nezaposlene koji nemogu dobiti priliku za zaposlenjem, jer su pojedinci kroz zakone, kolektivne ugovore zaštićeni i bez obzira koliko neradili ili loše radili, nemogu dobiti otkaz i ustupiti svoje mjesto nezaposlenom koji bi mogao donineti puno bolje rezultate. Za svakog radnika je najbolja zaštita izbor poslodavaca, što je veći izbor poslova koje mogu raditi, tako se najbolje i mogu zaštiti da odu raditi drugdje pod boljim uvjetima. Tko je god probao otvoriti firmu, vrlo dobro zna kolika je države u sputavanju svakoga da uspije zaradit novac i pritom platiti porez istoj državi. Tajkunizacija nigdje u svijetu nije moguća bez podrške države, tako je i kod nas i to znamo i to je vidljivo iz susjednog članka... Dok se država ne makne iz naših života, ne prestane nam diktirati što, kako, koliko, kada i po kojoj cjeni moramo raditi, favorizirati pojedince na štetu cijelog društva... Nema nam boljeg sutra te ćemo i dalje sliniti za Singapurom i ostalim azijskim tigrovima pitajući se kako su oni uspijeli a mi nemožemo.