NEDJELJA - 30. LIPNJA
Govori, govori, govori... Fraze, fraze, fraze... U tim slavljeničkim pretjerivanjima Hrvatska je sad odjednom bogata zemlja, zatim, odvajkada je “u srcu Europe”, primjer je drugima u regiji, uzor demokracije, a njezin ulazak u EU je plod volje i ustrajnoga rada i nastojanja njezina naroda. Svuda i gotovo uvijek državna slavlja su u sukobu sa stvarnošću, a i s mnogim građanima. U Hrvatskoj pak nikad dosad u velikim svečanostima država nije toliko bila jedno, a narod drugo. To pokazuje sama činjenica da je Thompson na Poljudu imao više publike nego vlast u Zagrebu i svim drugim hrvatskim gradovima. Zacijelo ne bi bilo tako da Hrvatska sliči na zemlju iz govora Milanovića i Josipovića te europskih dužnosnika. Nismo, dakle, bogata zemlja, nego pri samom vrhu EU po siromaštvu. Nije se prema nama EU odnosio tako kao da pripadamo “srcu Europe”, dapače, ucjenjivani smo i naš ulazak u EU je bio toliko mukotrpan i dugotrajan kao da Europi uopće ne pripadamo.
Nismo ni lider u regiji, jer su u njoj neka gospodarstva vitalnija od našega. A da nismo uzor demokracije pokazuje nepojmljiva samovolja sadašnje vlasti u cijelom nizu odluka i postupaka, a iskazala se i u prkosu Europskoj uniji donošenjem “Perkovićeva zakona”. Napokon, ulazak u EU nije plod volje naroda, jer je na referendumu za taj ulazak glasovalo manje od trećine hrvatski birača. Premda je pozitivno raspoloženje u slavlju obuzelo cijelu zemlju, ipak je to u prvom redu događaj za političku elitu, koja se baš ničim drugim ne može podičiti. Da bi se dodvorila europskim moćnicima koji su odlučivali o približavanju Hrvatske EU, u posljednjih trinaest godina ta je elita, i lijeva i desna, rasprodala “pola Hrvatske”, i sada na stvaran i simboličan način počinje uzimati svoju plaćeničku nagradu u obliku visokih plaća hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu, i enormnih 20.000 eura koliko će dobivati Neven Mimica kao povjerenik EU za zaštitu potrošača. Samo su rijetki u medijima primjećivali tu golemu cijenu koju je Hrvatska morala platiti i da baš nikada iz Bruxellesa Hrvatskoj nije prigovarano zbog srozavanja gospodarstva, nepodnošljiva vanjskoga duga, rekordnog rasta nezaposlenosti, sve većega siromaštva, sve krcatijih pučkih kuhinja, zbog iseljavanja i demografske katastrofe. Ali ako elitu EU nisu brinuli sudbinski hrvatski problemi, nego ih je, dapače, grabežljivom kupnjom svega što u Hrvatskoj vrijedi uvećavala, na dramatičan smo način kažnjavani nakon svakog lošeg mišljenja monstruozno nepoštene i protuhrvatski raspoložene haaške tužiteljice Carle del Ponte ili “nepravde” učinjene homoseksualcima. Govori, govori, govori... Umjesto njih, mogao se samo preinačiti zlobni vic o Hercegovcima u kojem kažu – dođite, vaši auti su već kod nas, pa bi glasio – dođite, vaša nacionalna bogatstva odavno su u EU.
SUBOTA - 29. LIPNJA
Milanović drsko Merkel podmeće kalkuliranje
Jedemo jer smo žedni, pijemo jer smo gladni! S vremenom bi Zoran Milanović mogao Hrvatskoj nametnuti tu protuprirodnu logiku prirodnih ljudskih potreba. Po njemu, Angela Merkel i ne zna za slučaj Perković, premda o njemu naveliko pišu njemački mediji, a mali je potres izazvao i u EU! Nije, dakle, Perković razlog što nije došla na proslavu u Hrvatsku, nego to što su uskoro u Njemačkoj izbori, a tamo proširenje EU nije popularno. Drsko je i netaktično podmetati joj to kalkuliranje i nakon što je sama rekla da ne dolazi kako ne bi ugrozila druge obveze. Vrhunac je premijerove naopake logike krivotvorenje razloga za “lex Perković” – navodno se njime od uhidbenoga naloga štite branitelji, a ne slavni udbaš. Kud ćeš većeg komplimenta za branitelje nego kad ih se ubaci na mjesto komunističkog ubojice!
PONEDJELJAK - 1. SRPNJA
Prodali smo i maloljetnika - totalna rasprodaja!
Jednom sam napisao da će se dob hrvatskih nogometaša u kojoj će biti prodavani u inozemstvo spuštati sve do dječjih vrtića, a u fantastičnoj inačici – do majčine utrobe. Kako je krenulo, to i ne bi bila fantastika, možda otkrivanje talenata i dotle dopre. Dogovorena je prodaja Jedvaja, a prodaju Halilovića mediji smatraju pothvatom, jer je još maloljetnik! No on je samo ilustracija nedostatka zaštite i mladih talenata i drugoga što vrijedi pred inozemnom grabežljivošću, gubitka nacionalnoga ponosa, osjećaja za svoje vrijednosti, potrebe i interese, gubitka svijesti o svojoj posebnosti. Mi nismo za državni život, za natjecanje i konkurenciju, nama ne treba ni proizvodnja, ni mladi stručnjaci, ni mladi sportaši. Pa neka Milanović, Linić, Mamić... na ovu zemlju stave oznaku kakvu kadšto vidimo na izlozima prodavaonica – TOTALNA RASPRODAJA!
UTORAK - 2. SRPNJA
Beogradski “Kurir” ustaše nađe i gdje ih nema
Pošto je opskurni beogradski dnevni list “Kurir” nedavno opjevao novu TV seriju koja slavi četnike, a zatim i okupljanje četnika na Ravnoj gori, došli su na red i – ustaše. I dok srpske krvoloke diže u nebesa nebeske Srbije, ustaše nađe i gdje ih nema. U logo svoga sponzora, koji je više nalik na plamenove iz grba bivše države nego na slovo U, hrvatski tenisač Dodig umetnuo je u Wimbledonu kvadrate iz hrvatskoga grba, u čemu je Kurir vidio omraženi ustaški znak. A kako je njegove mečeve gledao Štimac, koji pak voli Thompsona, a Thompson slavi NDH, i kako je Štimac kad mu je bila sila išao na WC, a kad im je bila sila to su činili i ustaše, eto ti lanca dokaza o zločinačkoj zavjeri. I onda sve to prenose hrvatski mediji, bit će da Zoranu Milanoviću pokažu kako su njegove crnokošuljaške utvare u duhu beogradskih pročetničkih tabloida.
SRIJEDA - 3. SRPNJA
Razlog postojanja je taj da vas policajac može prebiti
To je represija u Hrvatskoj! Prvo su Linićevi inspektori upali na Thompsonov koncert i zbog neizdavanja fiskalnih računa zatvorili jedan šank. Nikad nismo pročitali da su što slično učinili na koncertu Bajage ili Severine. Zatim se šef policije Vlado Dominić pohvalio (!) kako je desetak prosvjednika koji su se u vrijeme proslave u Zagrebu kretali prema Jelačićevu trgu zaustavljeno jer su nosili transparent s protueuropskim sadržajem. A Vrgorac je još u šoku zbog šakačkog napada bivšega policajca na nastavnicu osnovne škole i njezinu djecu i zbog toga što je policija na očevid došla 10 sati poslije događaja. Pouke i savjeti za prijelazno kukuriku razdoblje: šank držite što dalje od Thompsona, Europska unija je drug Tito, a jedan od razloga vašeg postojanja je taj da vas policajac može prebiti.
ČETVRTAK - 4. SRPNJA
Ravnodušni prema zemlji presudnoj za naš položaj
Dok čitam izjavu dužnosnika Bundestaga Krichbauma kako je Hrvatska izigrala Njemačku, netko mi šalje snimku s Bavarske televizije o slučaju Perković. Zar doista Milanović i Josipović mogu biti ravnodušni kad se u zemlji presudnoj za naš položaj u EU tako govori, kad se država koju vode prikazuje kao zaštitnica najbrutalnijih komunističkih zločinaca, koji smrću prijete novinaru Peratoviću i u kojoj se mijenjaju zakoni da bi izbjegli suđenje? U šestminutnom prilogu Bavarske TV oslikana je mračna atmosfera u vrhovima hrvatske vlasti premreženim ljudima koji štite organizatore političkih ubojstava u bivšoj državi. Teško je odoljeti usporedbi sudbina dvaju sinova – sina Udbine žrtve Stjepana Đurekovića Udba je također ubila, a sin osumnjičenoga organizatora Đurekovićeva smaknuća Josipa Perkovića savjetnik je predsjednika Josipovića. U Hrvatskoj se grob i vlast međusobno uvjetuju.
PETAK - 5. SRPNJA
Jugoslavija ne može izaći iz Stipe Mesića
Stipe Mesić tvrdi da je Jugoslavija mogla ući u Europsku uniju ako ne kao federacija onda kao konfederacija koja bi se dogovorima održala sve dok se eventualno ne bi vidjelo da nikako ne možemo zajedno. Ali Milošević, kaže Mesić, nije htio ni federaciju ni konfederaciju, nego veliku Srbiju. On zaboravlja da je i prije pojave Miloševića Hrvatima Jugoslavija dozlogrdila u kojem god obliku bila te da je i prije Miloševića JNA bila gotovo potpuno posrbljena pa bi takva poslužila bilo kom drugom kao i Miloševiću. Bit će da je ovo posrijedi: ne može Jugoslavija izaći iz političara koji je tražio uhićenja, suđenja i zatvor za potpisnike Deklaracije o hrvatskom jeziku.
