On je totalni luđak - prokomentirala je mlada Norvežanka koja je kao i deseci drugih promatrala najintrigantniju predstavu koja se tjedan dana odigravala pred očima stanovnika Osla. Poznati radijski i televizijski novinar upustio se u neobičan "zdravstveni eksperiment" i udoban dom zamijenio sedmodnevnim životom u izlogu najpoznatije gradske ulice Karl Johans gate. Kristopheru se prohtjelo narugati suvremenoj svakodnevnici te je odjeven u gaće i potkošulju, dušu i tijelo podvrgnuo blagodatima suvremena života: sedam dana i noći nije izlazio iz izloga u kojemu je vrijeme provodio tako što je non-stop primao i slao SMS poruke, gledao televizijski program, pio coca-colu i hranio se junk foodom. Čovjek se htio razboljeti kako bi dokazao sunarodnjacima kako nezdravo žive.
Aute zamijenili biciklima
A glavni norveški grad strancu odaje dojam upravo suprotnog: smirena, ležerna grada, stanovnici kojeg ni na koji način ne pokazuju da su pokleknuli pred porocima suvremena doba. No, život u skladu s prirodom najveća je preokupacija današnjeg Norvežanina. U Oslu, besprijekorna izgleda i gotovo takva ritma, živi oko pola milijuna stanovnika. No, kako se po površini Oslo svrstao među deset najvećih svjetskih gradova, značajnije gužve gotovo da i nema. Gradsko središte moguće je i u najprometnije doba dana prijeći automobilom za petnaestak minuta. No, za Oslane je i to puno.
Vrlo jaka kampanja protiv automobila kao onečišćivača potaknula je Norvežane da se masovno koriste biciklom kao osnovnim prijevoznim sredstvom. Biciklistima ne smetaju niske temperature ni poledica na cesti.
Vikendom rijetki stanovnici ostaju u Oslu, pa gradom dominiraju strani turisti, koje hotelijeri privlače iznimno niskim cijenama. Noćenje u boljem oslanskom hotelu tijekom tjedna stoji oko 1200 kruna, otprilike toliko i kuna, dok vikendom cijena noćenja pada ispod 400 kruna. U to vrijeme stanovnici Osla borave po okolnim brdima i to u vikendicama bez struje i bez vode kako bi život u skladu s prirodom bio što autentičniji.
Sve do početka sedamdesetih godina Norverška je bila siromašna skandinavska država, ali golema nalazišta nafte i plina u Sjevernome moru od nje su stvorila jednu od najbogatijih država na svijetu. Godišnji prihod po glavi stanovnika iznosi oko 35.000 dolara, prosječna plaća kreće se oko 20.000 kruna, većina zaposlenih radi u uslužnom sektoru, dok tvrtke koje crpe naftu zapošljavaju oko 70.000 radnika. Među njima tek je četvrtina Norvežana, dok su ostalo stranci koje je dobra zarada privukla na nafte platforme. Čak i kad se za petnaestak godina iscrpe otkrivene rezerve nafte, crno će zlato i dalje biti okosnica norveškog bogatstva. Sav višak od prodaje nafte štedi se u naftnom fondu koji je već sad narastao na 600 milijardi kruna, a ta se sredstva vrlo oprezno plasiraju na tržište kapitala u najrazvijenije zemlje svijeta.
No, Norvežani vole naglasiti da je njihova zemlja jedna od rijetkih u svijetu koje su iskoristile bogatstvo koje im je priroda dala - i kojoj se sada tako srčano približavaju odricanjem od blagodati suvremena života bar za vikenda - da razviju kompletno gospodarstvo koje je, prema istraživanju Svjetskoga ekonomskog foruma, na šestome mjestu svjetske rang-liste po kompetitivnosti. Nezaposlenosti praktično nema i kreće se od dva do tri posto, a skupoća koja iznenađuje svakog posjetitelja Norveške, Norvežanima nije nikakav problem.
Vrtići na otvorenom do minus 10!
Kako ni u najbogatijim zemljama nije baš sve idealno, ilustrira podatak da se Norvežani najviše žale na zdravstveni sustav. Liječnički se pregled čeka mjesecima, a operacije katkad treba čekati godinu dana. Neki kažu da je to zato što među mladima nema velikog zanimanja za liječničko zvanje, a drugi pak da je liječnički lobi prilično jak te ograničava upisne kvote na fakultetima.
U skladu s trendom povratka prirodi, stanovnike Osla trenutačno vrlo opterećuje problem globalnog zatopljenja, koje se, kažu, osjeti i kod njih. Za prošlotjednog posjeta hrvatskog premijera Ivice Račana Oslu, norveški mu se kolega Kjell Magne Bondevik usput požalio kako im, eto, vrijeme ne ide na ruku: posljednjih nekoliko godina toplije je no što su se Norvežani naviknuli.
Već godinama, priča nam stanovnica Osla, u Oslu nije bilo prave zime iako je prošlog tjedna zalepršao prvi snijeg, a temperatura se spustila na četiri Celzijeva stupnja ispod ništice. Lani je, kaže, prvi snijeg pao tek u prosincu i nije se dugo zadržao pa ljubitelji snijega po pravi zimski ugođaj odlaze u sjevernije krajeve. Za prvog snijega parkovi su bili puni djece predškolskog uzrasta, a koliko je hladnoća stvar navike, govori i to što se dječje igraonice na otvorenom zatvaraju tek kad se temperatura spusti deset stupnjeva ispod ništice! Djecu, kažu, od malih nogu treba privikavati na hladnoću.
Razočarani hrvatski azilant
No, hladnoći se sigurno ne veseli na stotine hrvatskih državljana koji su od ljeta do danas zatražili politički azil u Norveškoj. Kako su nam rekli u norveškom Centru za azilante, na njihova je vrata pokucalo oko tisuću hrvatskih državljana, uglavnom iz Podunavlja, tridesetak ih je stiglo prošli mjesec, ali nijedan od njih nije uspio dokazati da su ga na tako dalek put odveli politički razlozi. S jednim od njih, smještenim u Lorenu, prihvatilištu za azilante u Oslu, nakratko smo popričali.
Muškarac srednjih godina koji se nije želio identificirati, a govori baranjskim naglaskom, krenuo je, kaže, za drugima i poprilično se razočarao. Posudio je novac za put, nadao se da će nešto moći raditi, ali radnu dozvolu nije mogao dobiti. Čeka i dalje u azilantskom centru da ga vlasti pozovu na razgovor na temelju kojeg se procjenjuje ima li netko razloga za azil.
Norveška ima relativno blag odnos prema potencijalnim azilantima, ali hrvatske je, mahom Srbe i Rome, prepoznala kao ekonomske azilante te ih vrlo brzo vraća nazad.
- Dobivamo 450 kruna na tjedan, što nije ništa za ove cijene. Hranimo se u kantini - požalio nam se naš sugovornik, ne znajući što će s njim biti već danas.
Piše i snimila LJUBICA GATARIĆ
