Popis ciljeva koji se očekuju od ovotjedne plenarne sjednice Europskog parlamenta zaista je nevjerojatan. Neki se međusobno isključuju, ali već iz samog popisa jasno je da bi to trebala biti jedna od najzanimljivijih sjednica EP-a u recentnoj povijesti. Nabrojimo ih ukratko. Prvo, gospodarski spasiti Europu Junckerovim (a la Marshallovim) planom mobiliziranja 300 milijardi eura za rast, radna mjesta i investicije. Drugo, smijeniti Junckera nepunih mjesec dana otkako je preuzeo dužnost predsjednika Europske komisije i dan nakon što je predstavio spasonosni plan pod točkom prvom. Treće, pozvati sve države članice EU da priznaju Palestinu. Četvrto, vratiti Vojislava Šešelja u Haag. Peto, razbiti Google (da, dobro ste pročitali: u nacrtu hitne rezolucije koju su predložili Nijemci želi se pozvati Komisiju da kao regulator tržišnog natjecanja prisili Google da odvoji svoju tražilicu od drugih usluga poput agregatora vijesti Google News). Šesto, iskorijeniti siromaštvo u svijetu. I sve to uz službeni posjet Pape Franje, koji će se sutra prijepodne obratiti europskim zastupnicima. Pa neka još netko kaže da je Europski parlament nebitan i dosadan.
Neke od tih inicijativa unaprijed su osuđene na propast, kao što je smjena Junckera. Euroskeptici zaista su uspjeli prikupiti dovoljno potpisa za pokretanje takve inicijative, ali nema šanse da skupe dovoljan broj ruku za prolazak. Za pokretanje im je trebalo deset posto, za izglasavanje dvije trećine ukupnog broja zastupnika.
Neke druge od navedenih inicijativa zaista će biti izglasane i mogle bi donijeti veliku promjenu u EU. Takav je, primjerice, plan za gospodarski rast, investicije i radna mjesta, koji će Juncker u EP-u predstaviti u srijedu ujutro.
A neke treće od navedenih inicijativa bit će izglasane, no njihov stvarni učinak ostaje upitan. Čini se da upravo toj trećoj kategoriji pripada i hitna rezolucija pod nazivom “Srbija: slučaj optuženog ratnog zločinca Šešelja”.
Bilo bi najjednostavnije zaključiti da Hrvati u EP-u tom rezolucijom brane ugled i čast Hrvatske, mobiliziraju sve Europljane da stanu uz nas u znak podrške protiv ratnohuškačke retorike iz Srbije i da će rezolucija EP-a poslati (kako se to voli reći) snažnu poruku Tribunalu u Haagu. Ali neće. Istina je, zapravo, da taj Tribunal ne impresioniraju ni pisma predsjednika Ive Josipovića, ni rezolucije EP-a koje ne obvezuju ni druge institucije Europske unije, a kamoli sud poput ICTY-ja koji je osnovan u UN-u. Možda je najsmisleniji primjer iskazivanja nezadovoljstva radom ICTY-ja bilo obraćanje tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera Vijeću sigurnosti UN-a nakon mlakih prvostupanjskih presuda “vukovarskoj trojci” 2007. godine. Političko i diplomatsko reagiranje na rad međunarodnog suda, kao što je ICTY, zna biti sklizak teren. Treba biti promišljen i treba imati točno pogođenu mjeru. Hrvatska reakcija u doba Sanadera 2007. dobar je primjer, a loš je primjer reakcija Srbije posredstvom svog tadašnjeg predsjednika Opće skupštine UN-a Vuka Jeremića na pravomoćnu oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču. Dok se u EP-u i u Saboru danas i sutra pišu nacrti rezolucija o Šešelju, nije naodmet imati ta dva primjera na umu. Stremiti prvom, a pokušati izbjeći zamku u koju je upao drugi.
Dobro je da Parlament EU i Sabor donose rezolucije kojima politički osuđuju Šešeljevu verbalnu agresiju i pozivaju ICTY da vrati Šešelja u pritvor. No, zaista je dobro i zapitati se, kao što je to pokušala učiniti ministrica Vesna Pusić, je li baš potrebno spuštati hrvatske i europske institucije na nisku Šešeljevu razinu komunikacije. Dobro je zapitati se provocira li Šešelj namjerno i kalkulirano jer zna da on danas u političkom smislu nije nitko i ništa. I da mu je jedina šansa ponovo postati netko i nešto ako se u parlamentima koje on smatra sebi neprijateljskima donose rezolucije koje vrište njegovo ime. Nije li možda najbolje Šešelja ignorirati i ne davati mu na važnosti za kojom on trenutačno žudi?
Istina je da ništa ne ohrabruje zločin kao nekažnjavanje. Zato haaški proces protiv Šešelja mora što prije proizvesti presudu. Ni Europski parlament ni Sabor ne mogu nadomjestiti tu presudu. Sve što mogu jest podsjetiti da ništa ne ohrabruje zločin kao izostanak kazne. Ali, isto tako, ništa u ovom trenutku politički ne ohrabruje Šešelja kao povratak njegova imena na parlamentarne sjednice i rasprave, pa makar i u Strasbourgu i Zagrebu, kad njega i njegovih radikala već nema u Skupštini Srbije u Beogradu.
>> Hrvatska treba pronalaziti, a ne zatvarati ljude koji će rješavati problem s otpadom
Svog dragog Junkera neda Merkel,treba joj da pokrije sve rupe koje su nastale zbog parazitskog suzivota sa USA.