Tražimo hrvatske državljane s hrvatskom putovnicom i poznavanjem njemačkog jezika. Nudimo posao za krovopokrivače za 32 do 38 švicarskih franaka po satu plus troškovi, vodoinstalatere za 31 do 38 franaka, keramičare za 34 do 40, stolare za 32 do 38... Tražimo kvalificirane zavarivače, soboslikare, zidare, montere, fasadere, električare i vodoinstalatere za rad u Švicarskoj od 1. siječnja 2022. i nudimo plaću ovisno o iskustvu i poznavanju njemačkog jezika, za početak od 31 do 40 švicarskih franaka po satu plus dnevnica... Oglasi su to koji su se pojavili nakon odluke švicarskih vlasti da se od početka iduće godine širom otvore vrata radnicima iz Hrvatske, odnosno, da se ukinu ograničenja koja su na snazi u ovom prijelaznom razdoblju.
– Najtraženiji su radnici u zdravstvu, IT sektoru, hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Zarada je ovdje znatno veća nego u Njemačkoj, ali veći su i troškovi života – kaže Hrvatica koja živi u Švicarskoj.
U toj državi s oko 8,6 milijuna stanovnika, u kojoj nešto manje od četvrtine stanovnika čine useljenici, početkom ove godine zaposleno je bilo oko 28.300 hrvatskih radnika, a može se samo nagađati koliko će ih uskoro onamo pohrliti.
– Svaka nova članica EU imala je prijelazno razdoblje, pa tako i Hrvatska. Ako već uvoze radnu snagu, to mora biti kvalitetna radna snaga i ona koja je Švicarskoj kao državi nužna. Švicarci imaju visoku stopu od 25 posto stranaca, ne uračunavajući sve one koji su u međuvremenu prihvatili švicarsko državljanstvo jer tada bi stopa stranih državljana koji žive i rade u Švicarskoj bila i veća od 30%. Znači, najmanje dva milijuna stanovnika su stranci. Oko 80% stranaca dolazi iz zemalja EU – kaže naša sugovornica.
Stopa nezaposlenosti 2,7%
Stranica za slobodna radna mjesta jobs.ch jučer je imala 89.235 oglašenih mjesta u 10.238 tvrtki. Najtraženija zanimanja su u građevinarstvu, gdje se traži od stolara do inženjera i arhitekata, u IT sektoru, telekomunikacijama i medicini. Prema tom portalu, prosječna godišnja plaća medicinske sestre je 78.813 švicarskih franaka (551.691 kn), liječnika 130.000 (910.000 kn), CNC operatera 66.394 (464.758 kn), keramičara 55.000 (385.000 kn), stolara 65.985 (461.895 kn), vozača kamiona 63.672 (445.704 kn), učitelja 89.917 (629.419 kn), IT analitičara 115.000 (805.000 kn), konobara 51.087 (357.609 kn), a kuhara 56.000 CHF (392.000 kn)...
– Najviše su traženi dobro kvalificirani radnici, s najmanje završenom srednjom školom i višegodišnjim iskustvom. Svakako, dobro poznavanje njemačkog, francuskog ili talijanskog jezika znatno povećava šanse na tržištu rada. Stopa nezaposlenosti u rujnu pala je na razinu otprije pandemije, na 2,7 posto, što je znak i potvrda zdravog i stabilnog radnog tržišta – kaže nam dobro upućena sugovornica koja procjenjuje da će početkom iduće godine u Švicarskoj biti slobodno više od 60.000 radnih mjesta.
Hrvati koji rade u Švicarskoj i s kojima smo razgovarali kažu da su troškovi života veliki, posebno najam stana za koji se plaća od 1500 do 2500 franaka. Naravno, ima i skupljih i jeftinijih. Oko 3500 franaka stoji najam stana od 110 kvadrata na Aveniji Wendt u Ženevi, a stan od 35 kvadrata u Rue du Jura stoji 1340 franaka. Za normalan život, od namirnica do drugih troškova, treba izdvojiti još oko 1500 franaka. No sve to varira od kantona do kantona i ovisno o poreznim stopama. Život u Ženevi, Baselu i Zürichu skuplji je nego u kantonima Appenzell innerrhoden, Uri ili Glarus.
Kako god, mnogi će zasigurno naći svoju računicu i pokušati se zaposliti u Švicarskoj. To će biti nova nevolja za poslodavce u Hrvatskoj, koji se od ulaska u EU suočavaju s pojačanim odljevom radnika. Recimo, za turistički sektor kronični manjak radne snage već je kulminirao u pandemiji. Djelatnost koja zapošljava oko sto tisuća ljudi ove se godine suočila s minusom od 20.000 radnika, a dogodine bi ta brojka mogla narasti i do 35.000.
– Tko će nam raditi dogodine? Bolje pitajte tko sada radi. Mjesec dana objavljujemo oglase za dva kuhara i dva konobara, stalni radni odnos i plaće od tisuću do 1500 eura, i nitko se ne javlja. Krpamo se sa studentima, ali to nije rješenje – kaže direktor opatijskog hotela s pedesetak zaposlenih.
– Ljetos smo tražili sezonce sve do Makedonije, ali procedura za strance je komplicirana i dugotrajna, dozvole su stigle tek potkraj ljeta i na kraju smo se snašli s desetak domaćih sezonaca. I gosti su primijetili da ima problema. Srećom, većina je tolerantna. Ali nije ugodno kad dođe društvo na večeru, a vi im morate reći da će čekati sat vremena jer znate da imate manjak ljudi u kuhinji, pa ustanu i odu. Nešto se hitno mora poduzeti – zabrinut je naš sugovornik.
Novi udarac turizmu
Sami domaćini poduzimaju koliko tko može. U velikim turističkim kompanijama briga o kadrovima posljednjih je godina postala bitna stavka. Valamar, recimo, ove jeseni svojih 2500 zaposlenih nagrađuje 13. plaćom, a za stalno zapošljavaju i 400 sezonaca, ali niti poslodavac sve može sam, niti svi poslodavci mogu ono što može veliki Valamar. Istodobno, naši kuhari, konobari..., koji u Europi mogu zaraditi barem dvostruko više nego kod nas, bolje prođu čak i kad u Hrvatskoj promjene zanimanje, budući da je prosječna plaća u turizmu 22% niža od prosjeka RH. Uostalom, mnogi su to u pandemiji i napravili i prešli u građevinu, trgovinu ili sl.
Otvaranje Švicarske bit će novi udar za turizam, koji dogodine protiv sebe neće imati samo koronarepove i turista gladnu konkurenciju, nego i nikad plići bazen radne snage. Hrvatska udruga turizma već je ministarstvima financija, turizma, rada i unutarnjih poslova poslala prijedlog mjera kako to rješavati. Predlažu edukacije radnika koje bi financirali poslodavci i HZZ, da se status stalnih sezonaca omogući i onima koji rade kraće od šest mjeseci, te da se zapošljavanje stranaca digitalizira. U paketu su i prijedlozi povećanja neoporezivih isplata za nagrade na 14.000 kuna, da se godišnji cenzus za rad studenata poveća na 30.000 kuna, ali i da se omogući rad učenika do 22 sata te fleksibilizira dodatni, dopunski i povremeni rad.
– Najvažnije je ipak povećati plaće – kaže predsjednica Sindikata turizma Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić.
– U mnogim kompanijama za pojačani rad tijekom ljeta radnicima isplaćuju po 5000 kuna, mnogi sezonce zapošljavaju za stalno, neki najavljuju i božićnice. Sve su to sad vatrogasne mjere. A ne zaboravimo, do pandemije je bio niz dobrih sezona, ali plaće se nisu dizale, a neki su radnici na ugovorima na određeno i po 15 godina. Da nije bilo Vladinih potpora, u pandemiji bi bilo ne samo otkaza nego i gladnih. Ne može se za nestašicu radnika kriviti samo demografiju, državu, politiku. Situacija je ozbiljna, ali pridonijeli su joj i sami poslodavci – kaže M. Cvitić, a to se zasigurno može reći i za neke druge sektore.
VIDEO Zimskim računanjem vremena mijenjaju se i prometna pravila
Pitanje je pravo: tko će NAM raditi? Evo, jednom za promjenu, mogli bi malo raditi i ovi s "društvenih znanosti". Ili Nina, Ella, Severina i ostala žgadija koju svakodnevno hvalite.