Šutnja je zlato, a istina je dijamantna. A kad nemaš kud, predložiš klijentu priznanje, ulaziš u pregovore s tužiteljstvom, nastojiš izvući za branjenika što bolju poziciju – jednom prigodom izjavio je Branko Šerić, ugledni zagrebački odvjetnik, koji će ući u anale hrvatskog pravosuđa kao prvi odvjetnik u Hrvatskoj kojeg je za potrebe nekoga pravnog slučaja angažirala Facebook-grupa.
Neshvatljiva javna potpora
Riječ je o slučaju Filipa Zavadlava (25), osumnjičenog za trostruko ubojstvo. Mladićev čin polarizirao je javnost na društvenim mrežama pa ga tako, što je neshvatljivo, pa i neprihvatljivo, na društvenim mrežama podržava velik broj ljudi. Za te ljude Zavadlav je “heroj, a ne zločinac” pa su se organizirali, našli mu odvjetnika, a čak i potpisuju peticiju za njegovo oslobođenje!? Kako netko tko u pol bijela dana kalašnjikovom ubije troje ljudi, a zatim se mirno odšeta velikom broju ljudi u ovoj zemlji može biti “heroj, a ne zločinac”, pitanje je na koje odgovor već danima pokušavaju dati psiholozi i sociolozi, koji u svojim istupima upozoravaju da nam je društvo moralno atrofiralo.
No što je 25-godišnjaka natjeralo na taj čin i može li se sudski postupak koji će uslijediti okončati koliko-toliko povoljno za njega, pitanja su za Šerića. To bez sumnje znači da je za pravnika njegova kalibra slučaj Zavadlav velik izazov, a Šerićeva karijera pokazuje da on od izazova nikad nije bježao. Rođen je 1951. godine u Splitu gdje je najprije pohađao gimnaziju, a zatim i Pravni fakultet, na kojem je diplomirao 1975. godine. Nakon diplome bio je sudac Općinskog suda u Splitu, gdje je ostao do 1983., kada je prešao na Županijski sud u Splitu na kojem je ostao do 1989. godine. Te godine prelazi na najveći županijski sud u zemlji, onaj u Zagrebu, na kojem je ostao do 1995.
A tada je odlučio promijeniti karijeru pa je iz sudačkih voda prešao u odvjetničke. Kao odvjetnik radi od 1995., od 1998. do 2004. godine zastupao je neke od optuženika za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Nakon Haaga posvetio se odvjetničkoj karijeri u Hrvatskoj. U Zagrebu ima odvjetnički ured u kojem, osim njega, rade i njegova djeca Aljoša Šerić i Nina Šerić Cesar. Aljoša Šerić pravo je diplomirao 2001. godine, a osim kao pravnik poznat je i kao vrstan glazbenik i skladatelj, koji svira i pjeva u grupi Pavel koju je osnovao. Njegova je specijalnost autorsko pravo, dok se njegova sestra Nina Šerić Cesar u očevu odvjetničkom uredu bavi građanskim, radnim i obiteljskim pravom.
Njihov je otac u pravnim krugovima na glas došao najprije kao strog sudac, a zatim kao odvjetnik koji će se posvetiti svakom svom klijentu, pokušavajući za njega napraviti najviše što može. Dok je bio sudac, Šerića je u Splitu bio glas da godine zatvora “dili ko bombone”. U gradu podno Marijana ostao je upamćen i jer je 1988. godine kao sudac odbacio prijedlog tužiteljstva da se zabrani legendarno izdanje Ferala koji je u to vrijeme bio tiskan u sklopu Nedjeljne Dalmacije.
General Kruljac i sin
Zabrana tiskanja tražila se zbog teksta koji je Feral objavio nakon što je trajekt “Partizanka” udario u obalu. Feralovci su u svom stilu objavili tekst “Mlada partizanka bužu imala...”, što je očito razljutilo ondašnje partijske i državne strukture pa su tražili njegovu zabranu. No sudac Šerić sve je to proglasio satirom te je uz opasku: “Nek’ ljudi čitaju, nek’ se smiju” odbio zabraniti tiskanje Ferala.
Kao odvjetnik zastupao je mnoge, a klijenti su mu bili Vinko Martinović Štela, kojeg je branio u Haagu, general Mladen Kruljac, kojeg je zastupao u aferi Sibinj, David Kruljac, sin generala Kruljca, kojem je isposlovao vrlo dobu nagodbu s tužiteljstvom. Branio je i bivšeg šefa HEP-a Ivana Mravka, koji je progovorio o svim malverzacijama unutar te tvrtke, a bio je i odvjetnik Josipa Klemma.
Prestanite pisati o Filipu .Pišite o drugoj strani. Kod vas je s jedne strane ubojica, a s druge "troje ljudi". Možda su ti ljudi " ubili više ljudi i djece nego Filip i to pred zatvorenim očima policije i pravosuđa. Uništili su ne samo Filipovu nego brojne obitelji i pojedince . I zato ga ga ljudi slave kao heroja. Nije to bila osveta nego vapaj upomoć da se konačno počne micati droga s ulice.