Da sam na mjestu ministra Šustara, uprtio bih na rame transparent “Reforma ide dalje” i pridružio se prosvjedu onih koji, kao i on, kažu da izlaze na ulicu samo zato što žele poručiti da reforma kurikuluma mora ići dalje. Zapravo, da nam nije odavna kristalno jasno s kojim je ciljem organiziran prosvjed, svi bismo mu se mogli bez grižnje savjesti pridružiti.
Jednostavno, još nisam sreo nikoga tko je protiv reforme. Ne znam baš nikoga tko želi loše svojoj djeci. Nikoga tko, kao što neki ovih dana tendenciozno sugeriraju, baš inzistira da njegovo dijete na leđima nosi alpinistički ranac pun knjiga, ili da beskonačno štreba besmislene nizove podataka – umjesto da ga naučimo kako učiti, gdje naći podatke onda kad mu trebaju, i kako to sve povezivati u neke smislene cjeline. Baš nikoga takvog ne znam, bio političar ili običan mali Hrvatić.
Protiv koga je onda prosvjed? Tko je taj koji koči reformu? Sam Boris Jokić mjesecima ne odgovara. Tek na izravno pitanje potvrđuje da je taj veliki i moćni narodni neprijatelj – Hrast. Ta nemojte kasti. Baš je Ilčić toliko moćan da bi zaustavio reformu ili da će netko postupiti po njegovoj naredbi. Što ne znači da on, kao i bilo tko drugi, nema pravo reći što misli. Kao ni da su njegovi argumenti promašeni.
Znam mnoge koji reformu svakako žele, ali s pravom nisu zadovoljni ovim prijedlozima. Po mojem mišljenju, koje ne mora biti važnije od drugih, ali znam da nisam usamljen, ima tu mnogo dobrih stvari, ali i mnoštvo loših. I ne mogu zamisliti zašto bi nekome bilo omogućeno da tu reformu privatizira kao da je stekao neka vlasnička prava time što je na njoj radio, ili kao da samo njegova djeca idu u školu, a mi svi ostali smo dijabolični mračnjaci.
Da, i opet, na prosvjed izlaze oni koji inače za sebe vole reći da ne mrze. Implicirajući time da su s druge strane oni koji mrze. No, ne vjerujem da su im interesi u stvarnosti toliko suprotstavljeni baš oko kurikuluma. U pitanju je očito nešto drugo.
Vjerujem da 99 posto onih koji obožavaju Jokića, isto kao 99 posto onih koji ga ne podnose – i dalje nije pročitalo ništa iz tog kurikuluma, osim navijačkih tekstova u medijima. S jedne su strane oni koji ponavljaju Jokićeve riječi da neće dati da se reforma politizira, iako je upravo Jokić sam – namjerno ili ne – najviše napravio za njezinu politizaciju.
On mjesecima ucjenjuje Ministarstvo, kojemu ne želi priznati pravo da se pobrine za ono što jest njegov zadatak – stvoriti uvjete za kvalitetnu reviziju onoga što je do sada napravljeno, te za uvažavanje na tisuća ozbiljnih primjedbi stručne javnosti, kao i hrvatskih građana. To ne znači da sve te primjedbe moraju biti prihvaćene, ali moraju biti ozbiljno razmotrene, a to ne može biti isključivo na diskrecijsku volju autora početnog prijedloga novih kurikuluma.
Priča o borbi protiv politizacije je apsurdna, jer reforma kurikuluma jest vrhunsko političko pitanje. Reforme ne može ni biti bez utjecaja politike koja jest ta koja mora definirati ciljeve i podržati je ako procijeni da su oni ostvareni. Evo, i Zoran Milanović pokušava se ukrcati, hvaleći se javno da je baš on imenovao Jokića i društvo. Ne bih Jokića na silu trpao u taj kontekst, ali činjenica jest da je Milanović za izradu i provedbu Strategije obrazovanja odabrao Nevena Budaka, nedvojbeno stručnjaka, ali i posljednjeg sekretara komunističke partije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
No, kad govorimo o prosvjedu, to nije ovdje glavno pitanje. Ovo nije prosvjed ni za ni protiv kurikularne reforme. Ona je samo alibi kako bi prosvjed mogao biti masovniji nego da su organizatori odmah priznali da je to prosvjed protiv Vlade, i to ne samo nekih njezinih specifičnih politika, već protiv nje kao takve. I to jedan u nizu prosvjeda s prepoznatljivim rukopisom. Dovoljno je vidjeti imena udruga koje podržavaju prosvjed – jučer ih je bilo 200-tinjak, a većina njih kao da su prepisana s popisa onih koji su nedavno prosvjedovali protiv ministra Hasanbegovića, mnogima su dolaskom nove Vlade ugroženi materijalni interesi.
Iako ima i imena koja nipošto ne bismo na prvu ruku očekivali. Među njima je, primjerice, i jedna udruga dijabetičara. U čije ime ta udruga daje podršku prosvjedu? Znaju li oni koji vode tu udrugu doista kakvu reformu kurikuluma žele hrvatski dijabetičari? Misle li svi hrvatski dijabetičari isto?
Posebno je misteriozna jedna Udruga gluhoslijepih, također na tom popisu. Jesu li hrvatski gluhoslijepi doista pročitali radne materijale radne grupe koja priprema novi kurikulum? Sumnjam da su objavljeni na Brailleovu pismu. No, netko spretan očito dobro poznaje jezik gluhih i pismo slijepih.
Postavljam otvorena pitanja uredništvu i svim novinarima Večernjeg lista: Zašto u Večernjaku nije izašao ni jedan tekst koji bi se ozbiljno pozabavio sadržjem Prijedloga cjelovite kurikularne reforme (CKR) o kojoj se podignula tolika halabuka, a da po svemu sudeći 99,9% ljudi koji "brane Jokića" ne znaju uopće o čemu se u toj reformi radi? Zašto u Večernjaku nije objavljen sadržaj ni jednog kritičkog osvrta od svih onih koji su u okviru stručne rasprave stigli na adresu CKR i u kojima su vrlo argumentirano iznesene brojne i vrlo ozbiljne primjedbe na taj Prijedlog? Zašto se i po čijoj odluci u Večernjaku skrivaju negativna mišljenja stručnjaka o tom Prijedlogu, a umjesto toga donose se politički proglasi i potiče atmosfera linča i hajke na sve one koji se usude izreći kritiku na taj Prijedlog - čime se zapravo začepljavaju usta stručnjacima? Jeste li svjesni važnosti jednog ovakvog dokumenta i činjenice da prešućivanjem i ušutkivanjem opravdanih kritika činite medvjeđu uslugu cijelom našem društvu, ali prije svega djeci na kojoj će se sve prešućene negativnosti tog Prijedloga reforme, bude li ona ovakva usvojena, na kraju prelomiti? Odakle vam pravo manipulirati građanima koje ste dužni objektivno informirati i koji vam vjeruju, a koje niste informirali i kojima ste lagali, prvo šutnjom o sadržaju Prijedloga CKR (nije svatko u stanju pročitati i razumjeti sve one opsežne dokumente koji ga čine!), potom prešućivanjem ozbiljnih primjedbi i negativnih mišljenja o mnogim segmentima tog Prijedloga koji su u velikom broju pristigli u okviru stručne rasprave, a na kraju stvaranjem atmosfere linča na sve kritičare prijedloga i podizanjem emocija oko navodnog stopiranja reforme upornim senzacionalističkim tekstovima? I to pogotovo uoči i na dan prosvjeda "protiv stopiranja reforme" koju nitko ne stopira i o čijem sadržaju većina prosvjednika kao i ostalih građana nimalo ili vrlo malo zna, upravo zbog te manipulacije od strane medija? Odakle vam pravo iz dana u dan podizati tenzije u društvu koje je ionako već preopterećeno posljedicama krize i neprekidnim medijskim prepucavanjem, svađanjem, prijetnjama i međusobnim vrijeđanjem političara? Odakle vam pravo na portalu Večernjeg lista cenzurirati opravdane komentare i upozorenja svojih čitatelja na sve ovo gore navedeno? Jeste li svjesni koliko kao novinari i kao medij zagađujete i trujete atmosferu u našoj zemlji, pri čemu ne možete za to okriviti isključivo političare jer svojim senzacionalizmom i njih potičete na dramatične izjave, poteze i podizanje tenzija? Jeste li svjesni toga da se zahvajujući toj otrovnoj atmosferi za koju ste u velikoj mjeri upravo vi, mediji, među kojima je i Večernjak, krivi, mnogi ljudi koji i imaju posao u našoj zemlji odučuju napustiti je? Sram Vas bilo! Sram! Dno ste dna ovog društva! Sram vas bilo!