Timoti ima tek 10 dana, pronašli su ga u kanalu u Josipovcu. Slomljena mu je noga, a uz to mu je netko pokušavao odrezati i rep.
Za Timotija volonteri osječke Udruge Pobjede traže privremeni smještaj i zamjensku mamu. Treba ga hraniti na dudicu, a sklonište nikako nije mjesto za njegovo odrastanje. Pružit će mu šansu da se izbori za život, dragocjenost za koju nije mario onaj tko ga je bacio. Nazvati tu osobu čovjekom, bi li to ipak bilo previše? I nije Timoti jedini, a nije ni prvi štenac ostavljen da ugiba u mukama. Izviru životinje iz grmova, iz kutija ostavljenih na cesti, pronalaze ih na livadama, u poljima. Ostavljaju ih unatoč Zakonu o zaštiti životinja, koji propisuje i odgovornost i novčane kazne.
Što je to donio novi Zakon, dočekan s radošću zbog ukidanja odredbe po kojoj su se u skloništima mogle ubijati životinje koje se ne udome za 60 dana? Ako pitate one koji zakon u praksi i provode, a to su volonteri koji se brinu o napuštenima, donio je još više ostavljenih i nemoćnih. Donio je prepuna skloništa u koja ne stane više nijedan pas. A svi koji su u njemu pronađeni su bez čipa. Iako je novi zakon propisao da do kraja lipnja sve jedinice lokalne samouprave, koje su i zadužene za brigu o napuštenim životinjama, moraju provesti kontrolu čipiranja pasa, neke to još nisu ni počele. Uglavnom su se uhvatili papirologije, osnivanja koordinacijskih skupina, donošenja odluka koje i opet neće provoditi. Iz jednostavnog razloga jer ih nema tko provesti. Komunalnih redara ili nema dovoljno ili nisu spremni na ove dodatne obveze. Pa ih se rješavaju vrlo jednostavno - prebacuju ih na leđa volontera, znaju da oni ne okreću glavu.
Neke od općina, gradova i županija još uvijek nemaju riješenu ni obvezu zbrinjavanja napuštenih životinja. Nemaju skloništa, ne pokazuju ni namjeru da ih imaju, a samo još do kraja godine psi se mogu zrinjavati u skloništima izvan pripadajuće županije. Propisao je novi zakon za ove prekršaje i kazne, ali nadaju se ovi koji su u prekrašaju da ih nitko neće provoditi. Baš kao što se ne provode ni kazne za lokalne zajednice koje se oglušuju na obvezu zbrinjavanja i liječenja ranjenih životinja. Naravno, onih koje nemaju vlasnika, odnosno nisu čipirane. Iako nikome baš nije jasno otkud toliko nečipiranih pasa, jer čipiranje je obavezno već cijelo desetljeće. Ne zanimaju lokalne zajednice ni mace koje stradavaju pod kotačima automobila, truju ih, ubijaju s puškama. Sve to svalili su na leđa volontera.
Ministarstvo poljoprivrede i veterinarski inspektori na sve još uvijek ne reagiraju. Ali su se zato uhvatili odredbe o više od devet pasa. Prema kojoj je jedan od inspektora donio i rješenje o oduzimanju pasa, jer ih je bilo više, a uz to o njihovom pronalasku nije obaviješteno sklonište. Nije važno što ga nema, nije važno što bi ti isti psi lutali ulicama grada koji je ugovor sa skloništem potpisao samo nekoliko dana prije inspektorove odluke. Istovremeno, inspektori ne reagiraju na prijave o brizi za životinje u privatnim skloništima koje to lokalnim zajednicama skupo naplaćuju. Ne zanima ih što u tim skloništima psi stradavaju od ugriza drugih pasa, što izlaze nekastrirani iako to po Zakonu ne bi smjeli, što ih je više nego ih smije biti. Ne reagiraju ni na prijave o psima koje njihovi vlasnici drže na lancima i kad su bolesni. Tu ne donose rješenja o oduzimanju. Ako psi imaju zdjelicu i kućicu, bez obzira koliko trošnu, te ako su cijepljeni i čipirani, zadovoljeni su svi kriteriji. Uz to ide i ono nezaobilazno - pas je dobrog gojnog stanja. Nije važno ni ako jedva stoji na nogama.
I dok se oni koji bi trebali provoditi zakon i dalje oglušuju, volonteri sve glasnije ponavljaju da su na izmaku snaga.
Kvaka je što se redari i policajci ne žele zamjerati svojim susjedima i rođacima. Osim toga slabo su plaćeni a u ozbiljnijim slučajevima nudi im se bolje mito nego "nagrada". Nemaju motivacije a osim toga kada oni nekoga i uhapse naši nazovi suci brže bolje puštaju na slobodu. Nije problem policija koja ne želi raditi jer ne vide smisao pored takvog pravosuđa. Problem je pravosuđe u koje više nitko ne vjeruje, pa ni oni sami jer dobro znaju kakvi su i koja je cijena njihovih "usluga"i. Ruba smrdi od glave ali se nažalost čisti od repa.