Ova će godina zacijelo biti godina promjena za Europu. Tri članice koje na svojim leđima nose čak 40 posto ekonomije EU u sljedećih nekoliko mjeseci idu na izbore koji će sigurno znatno utjecati, kako na unutarnje tako i na vanjske politike. Njemačka, Francuska i Nizozemska ulaze na izbore čiji je ishod teško procijeniti, a u sve tri države rastu populistički radikalni pokreti. Od desne struje Marine Le Pen u Francuskoj, AfD-a u Njemačkoj, do najliberalnije zemlje Nizozemske u kojoj desničar Geert Wilders traži priliku za pobjedu, dok u isto vrijeme oko Europe Putin, Trump i Erdoğan prijete revizijom otvorenih pitanja iz 1917.
EU prolazi već dulje vrijeme brojne testove na kojima sve češće posrće. Brexit je uzdrmao europske temelje, izbjeglička kriza je pokazala na deficit solidarnosti unutar EU. Zapadne europske metropole su počele doživljavati ustoličenja radikalnih vladara, Austrija je umalo dobila predsjednika šovinista. Sve se to događa jer su neoliberalne elite podcijenile strah ljudi da će završiti na gubitničkim stranama. Povijest raspada bivše Jugoslavije prije 25 godina izgleda bila je samo uvod u nastavak trenda raspadanja europskog poretka demokratskih vrijednosti. Sigurnost je naravno uvijek veoma relativan pojam i teško je predvidjeti što će nam donijeti Trumpova vlast, jer tolike svakodnevne doze poljuljanosti na svjetskoj političkoj sceni nismo dugo vidjeli. Očito je i jasno svima da političku svjetsku scenu unatoč raznim optimizmima očekuju snažni preokreti i pitamo se je li došao kraj poretku kakav poznajemo. Njemačka se priprema za novu politiku, posebno nakon dolaska Trumpa na čelo SAD-a. Njemački socijaldemokrati pokupili su prve bodove promjenama na vrhu te su postavili nove smjernice koje će zasigurno utjecati na rezultate izbora u rujnu. Donedavna kandidatura Martina Schulza za kancelara uime njemačkog SPD-a dovela je do naglog preokreta u njemačkoj političkoj sceni gdje je u roku od tri tjedna SPD postigao veću popularnost od CDU-a, što se nije dogodilo od 2006. godine, a Schulz je izazvao goleme simpatije, čemu u prilog govore i vidno povećanje članstva i vraćanje starih članova partiji.
Iz spoznaje da je bolje na vrijeme ulagati u budućnost nego poslije intervenirati, njemački socijaldemokrati pišu novu povijest njemačke politike. Svojim porukama uspjeli su probuditi uspavano biračko tijelo i pokazati Europi da je socijaldemokracija bedem demokratskih vrijednosti i jasna alternativa kako radikalnim populističkom pokretima tako i politici Merkelove za koju ona tvrdi da nema alternative. Politika za koju netko tvrdi da nema alternative dakako je politika bez vizije i budućnosti. Liberalni društveni model bez socijalne odgovornosti i pravde se pokazao da ide samo u korist bogatijih, dok nacionalistički populisti tretiraju demokraciju u korist većine na račun manjine. I jedna i druga struja je dovela Europu demokratskih vrijednosti u krizu i ugrozila reprezentativnu demokraciju.
Moderna Europa može samo funkcionirati na principu reprezentativne demokracije koja se temelji na kompromisu. Takva demokracija uvažava različite segmente i interese u društvu te stvara kompromis u kojem možda nitko nije sto posto zadovoljan, ali svi mogu uz malo volje s tim kompromisom živjeti dobro. Upravo takav pristup društvenoj odgovornosti nam je osiguralo u Europi 70 godina mira i blagostanja te društveno uređenje koje nije perfektno, ali nema boljeg. A da je to tako govori nam i činjenica da izbjegličke struje idu ka Europi, a ne iz nje. No ipak Europa ima i svojih nedostataka, prije svega institucionalnog karaktera.
Zajedničku budućnost graditi s 27 komesara i 27 nacionalno egoističnih interesa je gotovo nemoguće. Zato treba jačati europski parlament kao najviši organ demokratskog društva koji će se baviti fiskalnom politikom, socijalnom, unutarnjom i vanjskopolitičkom sigurnošću, umjesto žaruljama i krastavcima. Budućnost Europe je samo onda moguća ako, budemo li se držali principa zajedništva koliko je to potrebno i toliko suvereniteta koliko je to moguće. Mi trebamo jaku, pravednu i složnu Europu ako ne želimo da budemo plijen totalitarnih režimima oko EU.
Nacionalni egoizmi koji zloupotrebljavaju demokratske vrijednosti i slobode protiv reprezentativne demokracije žele uvesti autokratske režime koji već vladaju Mađarskom ili Poljskom i pokazuju da vode prema balkanizaciji Europe. Rezultat takve politike možemo vidjeti svakodnevno na zapadnom Balkanu. Tko u demokraciji spava, taj će se u diktaturi probuditi jer reprezentativna demokracija i društvo demokratskih vrijednosti treba aktivne građane. Prije svega one koji će svojim sudjelovanjem kroz političke stranke, u kojima ih definiraju, političke ciljeve i argumente uz pomoć zastupnika u parlamentu provoditi. Članovi parlamenta su onoliko dobri koliko su građanski interesi kroz njihove stranke zastupljeni i koliko podrške imaju u društvu. Političari demokratskog društva, za razliku od totalitarnih režima, niti su narod niti su uslužni djelatnici, već reprezent društva u kojem žive i time su ogledalo tog društva.
>> U zemljama sljednicama Jugoslavije 'trumpovi' su na vlast stigli prije Trumpa
Oni nisu diktatori već domoljubi! Oni jednostavno vole svoj narod. Gdje je u tome grijeh ?