Tomislav Tomašević, kandidat zeleno-lijeve koalicije pet stranaka; Možemo!-Nova ljevica-Radnička fronta-ORaH-Zagreb je naš!-Za grad, govori o svjetonazorskom diskursu koji se kao nikad dosad zaoštrio u ovoj predizbornoj kampanji kroz sraz ljevice i desnice, skoku s lokalnog na nacionalno, mogućim postizbornim koalicijama...
Do pojave platforme Možemo, za ljevicu su se u Hrvatskoj izdavali socijaldemokrati. Sad je postalo vidljivo ona da ipak postoji; mislite li da je ljevica dosad bila prestrašena ili prefina, salonska?
Mislim da je socijaldemokracija izabrala još davno, prije nekoliko desetljeća, treći put i da je napustila radnička prava i bori se za materijalna prava većine, SDP nije iznimka. Isto tako, prihvatio je različite neoliberalne politike koje su samo pogoršavale materijalni položaj ljudi koji žive od svog rada. Mi jesmo prava ljevica za 21. stoljeće. SDP sam sebe definira kao lijevi centar. Da, ljevica je bila salonska u smislu da nije dijelila sudbinu većine ljudi, nego su živjeli u nekom svom balonu. S druge strane, mi u Možemo i u Zagreb je naš, ali u drugim strankama koalicije, s ponosom nosimo to što nas je premijer nazvao političkim aktivistima. Mi jesmo s ulice, dio ljudi, dijelimo njihovu realnost. Iz te perspektive sigurno nitko ne može za nas reći da smo salonska ljevica.
Nije li malo neobično da u zemlji čije su izvorišne osnove Ustava bazirane na antifašizmu nema onoga što se danas naziva Antifa, osim kao elementa u tragovima? Globalno uzima maha, vidimo što se događa u Americi...
Pa dobro, postoje dijelovi Antifa pokreta i u Hrvatskoj, međutim, unatoč tome što su antifašistički temelji ove zemlje, a tako je definirano i u Ustavu, primjerice, prije par dana za Dan antifašističke borbe, u park-šumi Brezovica nije bilo niti predsjednika, niti premijera, i tu se vidi ta revizija hrvatske povijesti, vidi se kako desnica na neki način maršira i redefinira povijest. I to se ne događa samo u Hrvatskoj, nego i u velikom broju zemalja centralne i istočne Europe, ali i Brazilu, SAD-u, gdje je Antifa pokret ovih dana jako vezan za pitanja rasizma, fašizma, neonacizma, neofašizma... Ljevica mora naći odgovor na takve pokrete.
Kad se vratimo u povijest, kad je prava ljevica zapravo zadnji put došla na vlast mirnim putem, bez revolucije ili rata, mislite li da je to uopće moguće?
Naravno da je moguće i bilo je takvih slučajeva; malo je falilo i u SAD-u da na kraju Bernie Sanders postane protukandidat Trumpu i vjerujem da bi ga dobio. Ali opet je establishment odigrao neku svoju ulogu i izabrali su umjerenije, liberalnije krilo demokratske stranke. Situacija je takva da je centar zaista neodrživ; ovaj status quo doista ne funkcionira za većinu ljudi koji žive u zapadnim demokracijama i ljudi traže nekoga tko će zastupati njihova materijalna prava ili na desnici ili na ljevici. Sigurno ga ne traže više niti u lijevom centru, poput SDP-a i europskih socijaldemokrata, niti u desnom centru poput HDZ-a i europskih konzervativaca. I sad je na nama da dobijemo te ljude za ljevicu.
Odvija li se pravi obračun ljevice i desnice u Hrvatskoj opet na liniji Peović-Škoro, kao i na predsjedničkim izborima?
Do neke mjere da, do neke mjere ne. S jedne strane, pošto je pitanje pobačaja postalo centralno pitanje kampanje, onda se i tu naša naša ljevica beskompromisno bori za prava žena, protiv ove nadiruće krajnje desnice, unutar Mosta i „imovinskog pokreta“. Mi smo tu kao zeleno-lijeva koalicija beskompromisni. I ne samo da to govorimo, nego i pokazujemo na djelu jer smo jedina politička opcija koja ima jednak broj muškaraca i žena na svim listama, koja ima zip model. SDP je odustao od toga, nema ni „z“ od zip modela, a s druge strane imamo više nositeljica od nositelja izbornih lista prvi put u povijesti parlamentarne demokracije u Republici Hrvatskoj. U tom smislu, da, vodi se ta bitka. Međutim, mi vodimo bitku i na materijalnim pravima; želimo se baviti i pravima žena i nacionalnih manjina, ali i materijalnim pravima većine. A većina je ljudi obespravljena, ne može naći posao, nema materijalnu perspektivu, nema pristup kvalitetnim javnim uslugama na jednak način. Znači, nije svejedno gdje živite u ovoj zemlji jer će o tome ovisiti jer će o tome ovisiti kakav će biti vaš pristup javnom zdravstvu i javnom obrazovanju. Vodimo i tu bitku s desnicom iza koje, recimo, iza „imovinskog pokreta“, stoje plinski lobi i različiti detonatori poput Peveca, veliki igrači. A s druge strane vidimo i kad treba omastiti džep na pitanju bolničkog parkinga Miroslava Škore gdje im je onda ruka na srcu, ali ova ruka u džepu, u novčaniku, je ipak bitnija od toga...
VIDEO: Tomislav Tomašević, kandidat zeleno-lijeve koalicije
Kad smo kod ruke na novčaniku, puno je prašine digla ideja Katarine Peović iz Radničke fronte da se oporavak od krize financira i konfisciranjem depozita većih od 100 tisuća eura. Stoji li cijela koalicija Možemo iza takve ideje?
To je bila ideja Radničke fronta čak od prije, i to su pojasnili u brojnim izjavama o progresivnom oporezivanju koje bi se trebalo primjenjivati od te cifre naviše; da se porez plaća po manjim stopama za one koji imaju manje, a po velikim stopama za one koji imaju najviše. Njihova je inicijativa bila usmjerena na to da jedan posto najbogatijih u ovoj zemlji, koji imaju financijsku i drugu imovinu, plaća najveći porez na tu imovinu, i da se u tom smislu teret krize rasporedi i najbogatijima. Mi nismo o tome pričali konkretno vezano za štednju u sklopu programskog okvira, ali u platformi Možemo jesmo za progresivno oporezivanje imovine i dohotka jer je to jednostavno socijalno pravedno. Osim toga, postoji takav sustav, kad govorimo konkretno o imovini, i u Velikoj Britaniji, i u Španjolskoj i u Francuskoj, i doista tu ne vidim ništa sporno, da bogati plaćaju najviše teret krize, a ne siromašni.
Bliži je tome švedski model. Ne treba nam njihov COVID model, ali je li moguće rješenje za Hrvatsku švedski tip socijaldemokracije?
Nismo za njihov model nošenja s pandemijom, ali u skandinavskim socijaldemokracijama se vidi takav porezni sustav; kod njih veliki dio ljudi plaća doista veliki porez u odnosu na druge europske države, ali zato dobivaju jednakije društvo, zato dobivaju kvalitetnije usluge i to je nešto što bismo trebali dovesti u vezu; da veći porez znači jednakije društvo i pristup javnom zdravstvu, javnom obrazovanju, predškolskom odgoju, besplatnim vrtićima, što je slučaj u brojnim europskim zemljama, ali da te usluge doista budu i kvalitetne. Mi se bavimo time, ne samo da imamo javne usluge, nego da budu i kvalitetne na način da se unaprijedi njihovo upravljanje. Tu ponajprije govorimo o javnim poduzećima; u tom smislu smo se bavili različitim modelima kako korisnike uključiti u nadzor upravljanja javnim uslugama kako bi one bile bolje, kako stranke ne bi javna poduzeća i javne ustanove koristile kao svoje bankomate kroz stranačke kadrove; to nam je jedna od ključnih programskih točaka koalicije.
Građanska ste opcija, izrasli u Zagrebu, u aktivističkim akcijama na ulici. Što možete ponuditi ruralnom dijelu Hrvatske, ali i drugim regijama; zašto bi vam Slavonac ili Dalmatinka dali glas?
Kao prvo, nismo nastali samo u Zagrebu, na zagrebačkom asfaltu i na ulici nego svugdje. Ajmo uzeti primjer Dubrovnika, gdje ekipa iz Srđ je naš nosi naše izborne jedinice, to su ljudi koji su se deset godina borili protiv urbanizacije Srđa, imamo brojne takve slučajeve ljudi koji se po deset ili 20 godina bore za javni interes i u tom smislu borbenost i znanje je naš moto. Naši su ljudi dokazali i da su spremni izdržati sve pritiske, od prijetnji do podmićivanja, i da se neće prodati. I takve ljude smo htjeli staviti na liste, takve ljude želimo uvesti u Sabor, a što se tiče svih drugih dijelova Hrvatske, bez obzira što smo krenuli iz Zagreba kao najvećeg grada, vidi se da u svih deset izbornih jedinica izlazimo i imamo kvalitetne ljude, i doista nam je stalo, ne samo do borbe protiv društvene nejednakost ii ne samo među ljudima, nego i unutar Hrvatske, među regijama. Želimo diosta jednak pristup kvaliteti, uslugama, bilo da netko živi u Zagrebu ili u Dvoru na Uni, Šibeniku, Konavlima ili gdje već. Centralizacija i fokusiranost na turizam, ovisnost o turizmu gdje jako malo proizvodimo hrane i energije, mora stati. Taj razvojni model je potrošen i vidimo što se događa u krizama poput ove, kako puca, a s druge strane dovodi do egzodusa mladih visokoobrazovanih ljudi koji odlaze iz ove zemlje jer je jedino što im se nudi od radnih mjesta je da budu konobari i sobarice. Želimo prioritizirati lokalni razvoj, na način da novostvorena vrijednost ostaje u lokalnoj zajednici. Želimo taj razvojni model primijeniti na istraživanjima, na modernizaciji obrazovanja, novim tehnologijama, reindustrijalizaciji zemlje, svim stanovnicima Hrvatske bez obzira jesu li u Zagrebu ili na nekim drugim područjima. U tom smislu poljoprivreda je dio našeg programa iz perspektive da kroz mjere poput zelene javne nabave želimo da se svim javnim ustanovama hrana nabavlja iz kruga od 80 kilometara, kako bi poticali upravo lokalni razvoj i lokalnu poljoprivredu i kako se ljudi ne bi iseljavali ili u veće gradove, jer ne mogu naći nikakav posao, ili čak izvan ove države.
Da biste napravili neke promjene, treba vas barem šačica ući u Sabor. Recimo četiri ili pet. To bi bila preslika rezultata lokalnih izbora u Zagrebu i tad bi bio moguć neki doseg. Koliko je to realno?
Nismo mi samo u Zagrebu u Skupštini, ljudi koji su na našim listama su inicijative koje su zastupljene u Vijeću Dubrovnika, Požege, Zaboka... po cijeloj Hrvatskoj. Ali, u svakom slučaju, baš smo pokazali na primjeru Zagreba, da sa četiri od 51 zastupnika možemo naraviti dar-mar u Gradskoj skupštini i da smo itekako pomrsili račune Bandiću i uzdrmali njegovu vladavinu u samo tri godine sa samo četiri zastupnika. E onda možete zamisliti što možemo u više vremena i s više zastupnika. Vjerujem i da ćemo i u Saboru, ako budemo u oporbi, pokazati kako treba izgledati oporba prema HDZ-u i njihovim žetončićima, a ako budemo u poziciji da utječemo na formiranje vlasti, imamo jako puno sadržaja koji smo iznosili na primjeru Zagreba, kojim želimo unaprijediti kvalitetu života ljudi, od gospodarstva, obrazovanja, kulture, znanosti, poljoprivrede...
Najavljujete dar-mar u Hvatskom saboru?
Najavljujemo dar-mar u Hrvatskom saboru u pozitivnom smislu. Mi jesmo borbeni i dokazali smo to, kako vi kažete, na asfaltu, ali iza svih naših kritika postoji alternativni prijedlog koji je utemeljen na nekom sadržaju, znanju, činjenicama i želimo, ne samo konfrontaciju sa ovim silama koje donose korupciju i partikularni interes; vidimo to na zadnjem primjeru kako ova Vlada odlazi s još jednom korupcijskom aferom Josipe Rimac, ali osim toga želimo vratiti i sadržaj u hrvatsku politiku. Previše je frazetina koje ništa ne znače. Imamo program na kojem je radilo stotine stručnjaka na participativan način, 40 poglavlja za skoro sve resore koje bi neka vlada trebala pokrivati.
Ako biste podržali manjinsku vladu, a već ste se izjasnili da s HDZ-om i desnije ne biste, čime biste uvjetovali tu podršku, čega biste se prvo uhvatili? Tri su vam programska stupa, uz rušenje Bandića; zeleno i otporno gospodarstvo, društvena jednakost, demokratizacija i borba protiv korupcije...
Mnogi kritizirajui kažu; zašto ste rekli s kim bi eventualno surađivali; puno je lukrativnije u hrvatskoj politici ništa ne govoriti na tu temu, praviti se kao da postoji bezbroj kombinacija za sastavljanje vlade i onda dobiti što bolji rezultat. Pa vidimo Most koji je dvaput govorio da neće ni s jednima ni s drugima i dvaput je doveo HDZ na vlast. Predstavljali su se kao neki centar, a sad su se zapravo formirali kao krajnja desnica. To mi nećemo raditi. Mi mislimo da trebamo biti transparentni prema biračima oko naših stavova i za postizborne koalicije, a ne samo za predizborne, transparentno govorimo da nije opcija da koaliramo niti podržimo vladu koju formiraju HDZ, Most, Škoro, tj. „imovinski pokret“... S druge strane, jedino što postoji kao eventualna opcija je da podržimo manjinsku vladu u kojoj ne bi sudjelovali, koju bi sastavio SDP, ali pod uvjetima, ovisno o tome kakav je sastav te vlade, koji su predloženi ministri i ministrice za koje resore i ovisno o programu, gdje bi uvjetovali za svaki od naša tri stupa neke prioritete. A o tim prioritetima ne bih sad govorio, nego ipak mislim da to treba usuglasiti na razini koalicije i s članstvom jer o svim predizbornim i postizbornim kaolicijama odlučujemo s članovima, a svaki član ima jedan glas.
Kroz participativnu demokraciju?
Da, moramo krenuti od nas. Želimo ukinuti lex šerif, koji je dao ogromne ovlasti lokalnim šerifima u odnosu na predstavnička tijela, želimo ograničiti broj mandata lokalnih šerifa na dva uzastopna mandata, za čelnike općina, gradonačelnike, župane i u tom smislu olakšati lokalne referendume jer niti nemamo lokalne referendume uspješne zbog 50-postotne izlaznosti koja se traži, a lokalni izbori imaju imaju izlaznost oko 40 posto.
Koliko ste potpisa skupili u peticiji za obnovu Zagreba? Prestali ste s prikupljanjem uživo, traje online. Najavili ste da je kanite predati predsjedniku države...
Prosvjedovali smo cijelu noć i cijeli dan prije raspuštanja Sabora protiv toga, zbog dva razloga, neusvajanja zakona o obnovi Zagreba, ali i jer legitimitet izbora može biti doveden u pitanje upravo zbog ove situacije s koronom, odnosno ovlasti koje Nacionalni stožer civilne zaštite, a znamo mu sastav, ima u situaciji kad nema parlamenta jer je raspušten. U tom se smislu događa upravo ono što smo upozoravali. Ne želimo da dođe do ustavne stanke, da Sabor ne zasjeda između 15. srpnja i 15. rujna jer je na ljetnoj stanci. Ako smo već izgubili dva mjeseca čekajući zakon pa onda još dva mjeseca jer imamo izbornu kampanju, ne želimo izgubiti još dva pa će to biti pola godine između potresa i zakona koji treba definirati okvir za obnovu Zagreba i okolice. Iz te perspektive skupljamo potpise; mislim da je dosad skupljeno oko 16 do 17 tisuća. Odlučili smo stati s prikupljanjem na štandovima, radi novog razvoja epidemiološke situacije i sad ih skupljamo isključivo online. Nakon izbora čemo ih uručiti predsjedniku države koji prema Ustavu ima ovlast, uz većinu zastupnika i vladu, sazvati izvanrednu sjednicu Sabora kako bi se konačno raspravio pa usvojio kvalitetan i dobar zakon o obnovi.
Privatno se o vama malo zna. Žena, djeca, pas...? Niste skloni eksponiranju privatnog života, ali birači vole znati i kakva osoba stoji iza neke političke ideje. Idemo na spomenar pitanja: hobi, interesi, muzika, ljubimci...
Supruga i ja smo u dosta dugoj vezi, oženili smo se prije četiri godine, nemamo još uvijek djece, imamo psa koji ima osam godina i koji se zove Boško jer je bio pun buha kad smo ga udomili, pa je zato Boško kao Boško Buha. Volim trčanje, snowboard, supruga i ja dosta planinarimo i u Hrvatskoj i u svijetu, popeli smo se na neke bitne vrhove... Volimo i putovati.
U kontekstu estradizacije politike na ovim izborima, slušate li Milu Kekina koji vam je postao politički partner?
Još sam kao klinac slušao Hladno pivo, bio sam panker, nisam ni sanjao da ćemo jednog dana biti skupa na listi i boriti se za bolju budućnost ove zemlje. Ali, to nije novost, još od Varšavske prije deset godina smo surađivali. Nije to nikakva estradizacija politike: čovjek je deklarirani ljevičar, ima vrlo jasne stavove koje javno iskazuje i sad se stranački aktivirao. Volio bih da se još više umjetnika i na taj način angažira u politici, a ne samo kao kroničari društvenih zbivanja.
glavni program stranke je traženje da se čim više novaca uzme svima poreznim obveznicima i da se sa time subvencionira obnova zagreba, ne bi se čudio da traže namet meni na plaću ili na gorivo da se s time subvencionira obnova stranova u centru zagreba koji u prosjeku koštaju više od miljun kuna...