Tek u trećem pokušaju Ante Tomić (27 god., 217 cm) uspio je pobijediti u utakmici za treće mjesto na Final Fouru Eurolige, donosi sportski tjednik Max. Jednom je s Realom, a potom i s Barcelonom bio četvrti, no ovaj put Barca je nadjačala CSKA što hrvatskom reprezentativcu nije bila baš nikakva utjeha za polufinalni debakl protiv Reala (62:100).
– Poslije svakog polufinala govorim da te utakmice za treće mjesto treba ukinuti, no nekome je očito u interesu da se to igra.
Je li se na parketu osjetilo da se ta utakmica s Moskovljanima igra na nekoj nižoj motivacijskoj razini?
– Definitivno, jer je to utakmica bez uloga, nema nagradnog fonda. To je posljednja utakmica u Euroligi, a nemaš ništa od nje, kao da je prijateljska utakmica koja ti ne treba.
Gorčina zbog nogometaša
U kojoj mjeri njemu i njegovoj Barceloni može biti utjeha osvajanje španjolskog prvenstva?
– S obzirom na to da ove godine nismo ništa osvojili, ne bi to bila utjeha, nego ogroman posao, gotovo ravan osvajanju Eurolige. Nacionalno prvenstvo u Španjolskoj na iznimnoj je cijeni.
Je li to važno i zbog toga jer ni nogometni klub nije postao ni španjolski ni europski prvak? Prelijeva li se to raspoloženje sa sekcije na sekciju unutar velikog sportskog društva Barcelona?
– To je sve povezano, to je jedan klub i njima je teško što smo mi izgubili kao i nama što oni nisu ništa osvojili. Dakako, taj ugođaj više se prelijeva s nogometa na sve nas ostale nego obratno. Zasad je sezona loša za sve osim za rukomet i hokej koji osvajaju naslove redovito.
Plasira li se Barcelona u finale španjolske lige, prvenstvo će mu završiti krajem lipnja. Što to znači za reprezentaciju Ante Tomića i okupljanje 20. srpnja?
– Prostora za odmor nema puno, no teško mi je sada govoriti o reprezentaciji kada je takav dio sezone da sam maksimalno usredotočen na to da se u klubu napravi što bolji posao.
A što kaže na ideju da se njemu i svima koji tako kasno završavaju svoja prvenstva izađe ususret i dopusti dolazak u reprezentaciju tjedan dana kasnije?
– To bih pozdravio, no ne želim tražiti nikakve ustupke.
Je li imao kakve kontakte s izbornikom ili direktorom reprezentacije?
– Prkačin je bio nedavno u Milanu kada smo igrali protiv Armanija. Više smo razgovarali prijateljski nego o reprezentaciji.
Prkačin je veliki pozitivac
Koliko je reprezentaciji bila potrebna osoba poput Prkačina, nekoć vrlo lojalna nacionalnoj vrsti, na takvoj dužnosti?
– Svi znamo što je direktor u klubu i u usporedbi s reprezentacijom možda to nekome nema smisla, no imati takvu osobu s toliko iskustva na pripremama, to je neprocjenjivo. Prkačina dobro znam jer smo bili cimeri dok sam igrao u KK Zagreb. Pozitivna je osoba i odličan tip.
Neću u NBA, a ni Šariću ne preporučujem da se žuri onamo
Kada bi razmišljao malo izbornički, bi li Svjetsko prvenstvo iskoristio za podmlađivanje i uveo igrača poput Hezonje?
– Ja ne bih Hezonju uveo u reprezentaciju samo zbog budućnosti, jer mislim da on čak i sada ima mjesta u najboljih 12.
Mario govori da mu je Ante poput starijeg brata, da mu je autoritet kojeg uvijek posluša.
– Nekad posluša, nekad ne, no to je i u redu. Više nije dijete, ima 19 godina i mora sam donositi odluke. Biti u takvom klubu i boriti se za svoje minute nije lagano, no on je projekt kluba i ne bi bio u prvoj momčadi niti bi se odbijali prijedlozi za posudbu da se u njega ne vjeruje.
U klubu vjeruju i u svog prvog centra. Ante je i lani i ove godine bio najbolji centar Eurolige i član najbolje petorke najjačeg klupskog natjecanja u Europi.
– Imam još jednu godinu plus jednu, pri čemu je ta druga godina klupska opcija. Ovdje sam odigrao dvije najbolje sezone u karijeri i volio bih ostati dulje od te dvije godine.
Kada sa 27 godina kaže da bi volio ostati u Barci dulje od dvije godine, znači da je njegov stav prema NBA ligi i dalje isti?
– Isti je. Nisam previše zainteresiran.
Zar ga ne vuče želja da barem proba?
– Ne, ne vuče me. Takav sam od prvog dana, od NBA drafta, pa još i otprije. Neki imaju želju, a ja tu želju nemam niti sebe vidim tamo. Ne želim forsirati nešto za što osjećam da nije dobro za mene.
Mnogi kažu da ih Tomić podsjeća na Paua Gasola, i po tijelu i igri. A Gasol stariji nadogradio je svoje tijelo i jedan je od boljih centara NBA lige.
– Ne znam kako drugi mene vide, ali ja sebe ne vidim tamo. Nije bitno vidi li mene neki trener, skaut ili menadžer tamo, nego je bitno gdje ja sebe vidim.
Je li to zbog većeg igračkog komfora koji u Europi osjeća?
– Nije jer kada sam bio posljednju godinu u Realu, gdje nisam bio u bajnoj situaciji, opet se nisam vidio u NBA ligi, nego drugdje, a ispalo je da je to u Barceloni.
Dok god mogu uz tablete...
Po čemu mu Barca više odgovara od Reala?
– Po stilu igre ponajprije.
Dakle, zato što se u Barci lopta više spušta na centre, a igra se i preko pivota.
– Naša je igra raznovrsnija od njihove, no kada bih ja bio trener i imao takvu vanjsku liniju kao Real, i ja bih im dao da rade što hoće. Igrali su ove sezone fenomenalno i ovo što su u finalu Eurolige izgubili od Makabija veliko je iznenađenje, veće nego ono lani kada su izgubili od Olympiacosa.
Iznenađenje se dogodilo dva tjedna prije i u Beogradu, u finalu ABA lige.
– Gledao sam te utakmice i primijetio koliko je Dario Šarić napredovao od Eurobasketa. Kod njega se vidi i želja za pobjedom, da u njemu sve gori, da želi svakog pobijediti, a takav mentalitet i takav talent ne može propasti. Ja sam rekao da će on biti All-Star igrač jer tako nešto ne rađa se često.
Pred Šarićem je jako teška odluka. Ostati u Europi ili odmah u NBA ligu? Što bi mu Ante savjetovao?
– Ja ću biti malo subjektivan i reći da je dosad stvorio ime u Hrvatskoj i da bi sada trebao stvoriti ime u Europi, a tek onda u NBA ligu. Predlažem mu da ne preskače stepenice razvoja.
Kad je već spomenuo Eurobasket, vrate li se Anti te lijepe slike iz Slovenije?
– Pa ne baš. Nema smisla vraćati se na ono što je bilo, gledam što me čeka.
No puno ste napravili s tim četvrtim mjestom i nizom od osam pobjeda.
– Vjerojatno jesmo, napravljen je pomak k povratku vjere u košarku. Odigrali smo dobro, iskoristili situaciju, no na kraju smo pali, i energetski i emotivno se potrošili.
Koliko je potrošeno Antino lijevo koljeno, stalno obloženo steznikom?
– Zdrav sam, a koljeno je takvo već 2-3 godine. Već toliko imam puknut menisk, no igram s time i zasad ne razmišljam o saniranju, dok se može igrati uz terapije i tablete protiv bolova.
Perasović je stvorio stroj
Nadamo se da će koljeno izdržati i ovo reprezentativno ljeto, ali ovaj put uz novog američkog razigravača. Kakav je dojam o Oliveru Lafayetteu?
– Igra dobru obranu i dobar je šuter, no jednu nam je utakmicu zabio 30, a drugu ništa. Ne znam što još reći.
Lafayettea bi trebao vidjeti i u polufinalu španjolskog prvenstva jer bi njegova Valencia trebala imati prednost domaćeg terena pred Tomićevom Barcelonom.
– Ta je momčad stroj i to je velika zasluga našeg trenera Velimira Perasovića. U dvije godine napravio je momčad koja melje. Igraju bolje od Reala koji pak ima više pojedinačnog talenta. Bit će s njima jako, jako teško.
