Nevjerojatna je sposobnost hrvatskih političara i javnosti da zamagle i zakompliciraju i najočitije stvari. Upravo to se događa sa slučajem sporne diplome gospodina Milijana Brkića, glavnog tajnika HDZ-a i navodnog kandidata za ministra branitelja. Doduše, dok ovo pišem ništa još nije jasno oko te nominacije koju je istaknuo predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko. Zna se da je tema imenovanja novog ministra izostala sa sjednice Vlade, a nakon prve, čini se ipak kurtoazne izjave gospodina Brkića o počašćenosti ponuđenom mu ministarskom obavezom i čašću, ni on sam se više ne izjašnjava želi li taj posao ili ne.
Ali, u javnosti je zato, sasvim opravdano i razumljivo, smjesta aktualiziran slučaj diplome, odnosno skandal oko prepisanih diplomskih radova na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, među kojima je bio i onaj gospodina Milijana Brkića. Kada odvjetnik gospodina Brkića očite stvari nastoji prikazati maglovito nejasnima, on radi svoj posao u korist svog klijenta. Ali, svi ostali prave se blesavi ili zbog nekih svojih interesa, ili zbog nesposobnosti za logičko razmišljanje, ili jednostavno zato što ni na svom materinjem jeziku ne znaju ni govoriti, ni misliti. Podsjetimo: Visoka policijska škola još je prije dvije godine odlučila poništiti devetnaest diploma za koje je utvrđeno da su stečene na nepropisan i nezakonit način.
Gospodin Brkić bio je jedan od spornih diplomanata koji se za svoj stručni status i akademsku titulu odlučio boriti na sudu. I doista, dvije su instance Upravnog suda poništile odluku dekana Visoke policijske škole, ali isključivo zbog pogreške u proceduri i nepoštovanja pravilnika koji propisuje tko i kako o takvim stvarima odlučuje. I to je sasvim u redu. Poštovanje pravilnicima i zakonima propisane procedure jedan je od temelja pravne sigurnosti svakog građanina u demokratskom društvu, koliko god se često upravo procedure koriste da bi se namagarčilo i građane i pravdu. Ali, obrazlažući svoju presudu sutkinja Upravnog suda rekla je doslovno, prepisujem slušajući snimku, sljedeće: “Ono u što je sud mogao izvršiti uvid, da usporedi te dvije preslike diplomskih radova, proizlazi da je tuženik u postupku pravilno utvrdio da je sedamdeset posto rada tužitelja zaista prepisano iz diplomskog rada godinu dana ranije, međutim, nije bilo posebnih procesnih pravila...” i tako dalje. Tuženik u postupku je Visoka policijska škola, a tužitelj je gospodin Milijan Brkić.
Štoviše, sutkinja u svom obrazloženju savjetuje tuženiku, Visokoj policijskoj školi, da postupak poništenja diploma stečenih na temelju prepisanih diplomskih radova ponovi, ali ovaj put kako treba, poštujući vlastitim pravilnikom propisanu proceduru. Čini se da je upravo isticanje kandidature Milijana Brkića za ministra, ili možda sam predlagatelj imenovanja, potaknulo Visoku policijsku školu da objavi namjeru pokretanja novog postupka. Nisu bez temelja nagađanja o odnosima između predsjednika i glavnog tajnika HDZ-a i o pretpostavci da je gospodin Karamarko svjesno i (zlo)namjerno gurnuo glavu gospodina Brkića na panj kako bi mediji i javnost za njega obavili posao eliminacije snažne figure koja mu smeta u stranci.
Ne bi to bilo ništa novo ni čudno od gospodina Karamarka da javnosti nastoji nametnuti neku svoju, katkad uvrnutu, a katkad potpuno izobličenu sliku stvarnosti, ljudi i događaja. Ta upravo on je ostao nepokolebljivo ustrajan u tvrdnji da je Mijo Crnoja čovjek koji je ministarsku poziciju u rekordno kratkom roku napustio potpuno čist i neokaljanog političkog i građanskog obraza, isključivo kao žrtva linča provedenog od strane, a kakvih nego nenarodnih, protuhrvatskih, a osobito protiv hrvatskih branitelja i časti Domovinskog rata nabrušenih medija, za račun iste takve dojučerašnje vlasti, a sada opozicije. Nije važno što u tu tvrdnju valjda više ne vjeruje ni dežurni ložač u braniteljskom prosvjednom šatoru koji još uvijek stoji ispred Ministarstva branitelja. Zamagljuje stvar i opozicija kada kroz usta zastupnika Stazića prigovara kako bi Milijan Brkić bio prvi ministar bez diplome. Ni izdaleka u ovoj stvari nije najvažnije pitanje ima li ministar branitelja diplomu ili nema, nego kakvu poruku društvu šalje bilo koja vlast koja za jednu od najviših funkcija u državi predlaže čovjeka koji je do svoje diplome, po svemu sudeći, pokušao doći nečasno i nepošteno, varanjem i laganjem.
U tu misaonu zbrku onda se još naglavačke bacio i predstavnik Mosta Miro Bulj famoznom izjavom da Milijan Brkić, što se njega tiče, ima onu najvažniju, ratničku diplomu Domovinskog rata. Taj bi patetični argument možda nešto i značio kada bi rasprava doista bila o tome treba li ministar branitelja imati fakultetsku diplomu ili ne. Ali, ako raspravljamo o tome treba li ministar biti netko tko je do diplome došao nečasnim prepisivanjem tuđeg rada, a upravo to je najvažnije pitanje, onda je poruka političara i branitelja Bulja anticivilizacijsko ruganje i obrazovanju i temeljnom građanskom poštenju. Gospodin Bulj iz Mosta svojom je izjavom pokazao mentalitet skojevaca koji su svojedobno, s diplomama iz svog rata, upali u zagrebački HNK, prekinuli izvedbu opere Jakova Gotovca, za koju su im komesari rekli da je ideološki nepodobna, i onda svoju akciju zaključili plešući oko kazališta kozaračko kolo.
Mene, pak, najviše zanima za čiji račun gospodin Karamarko, HDZ, Most i cijela Domoljubna koalicija sudjeluju u sramoćenju hrvatskih branitelja? Zašto se u svom kadroviranju, a osobito nakon debakla s Mijom Crnojom, ponašaju kao da je među hrvatskim braniteljima nemoguće naći pametnog, mudrog, školovanog i poštenog čovjeka za ministra? Ako itko ponižava i sramoti hrvatske branitelje, onda su to odjednom utihnuli šator, stranke i politika u kojima ratni veterani vrijede samo onoliko koliko ih se može iskoristiti ili koliko su spremni sami sudjelovati u goloj borbi za vlast.
Pofuče ne prodaji bozu, Karamarko je do zadnjeg časa stajao iza Crnoje a stoji i sada. Ti si jugoslav, to se osjeti, mavo ti ne mavo.