Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula u kolumni za Novu.rs osvrnuo se na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kao i o njegovim namjerama koje utječu na budućnost Srbije i njezinih građana.
"Svojim sam prošlotjednim potpisom pisma, zajedno s drugim kolegicama i kolegama zastupnicima u Europskom parlamentu, rekao što mislim o odluci predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića da, zajedno s policijom i navijačkim eskadronima štiti mural osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću od Aide Ćorović i Jelene Jaćimović, dvije hrabre žene naoružane kutijom jaja.
Evo i što mislim o njegovim istinskim namjerama. Vučić i njegovi politički saveznici Srbiju žele zadržati u limbu, vječitom stanju “opsjednute tvrđave”, u stalnoj potrazi za unutrašnjim i vanjskim neprijateljima koji “rade protiv Srbije”, u simboličkoj, stalnoj autoviktimizaciji, za koje on nudi samo jedan lijek: sebe kao jedinog i neupitnog spasitelja zemlje. Građani bi zauzvrat trebali odustati od osobnih sloboda i zdravorazumskih procjena.
Kao predsjednik Radne skupine Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta za Zapadni Balkan nastavit ću uporno zagovarati politiku proširenja Europske unije i članstvo svih zemalja kandidatkinja ili potencijalnih kandidatkinja iz regije. Smatram kako građani Srbije zaslužuju živjeti u zemlji čija vlada poštuje vladavinu prava, štiti ljudska i manjinska prava i čuva slobodu medija. Smatram da zaslužuju živjeti u autentično demokratskom političkom ambijentu, uživati u osobnoj sigurnosti, imati pravo na slobodu kretanja i porast blagostanja, a što sve omogućuje članstvo u Europskoj uniji.
Srbija Aleksandra Vučića nije takva zemlja, a već je službena statistika ozbiljan antagonist iluzije o njegovoj uspješnosti, neovisno o medijskim kerberima u njegovoj službi.
Prema službenim procjenama Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije, broj stanovnica i 'stanovnika Srbije je od prvog siječnja 2014. do prvog siječnja 2021. smanjen za 277.633. Prema službenim podacima Eurostata objavljenim 2020. godine, od početka 2014. do kraja 2018. godine, u zemljama članicama Europske unije prvu je dozvolu boravka dobilo 175.924 građanki i građana Srbije.
Podaci Eurostata o prvim dozvolama stalnog boravka za 2019. i 2020. godinu još nisu poznati, no prema službenim procjenama Republičkog zavoda za statistiku RS, Srbija je 2019. i 2020. izgubila 92.217 stanovnica i stanovnika, grad nešto manji od Subotice.
Što ti podaci pokazuju? Oni vrlo banalno ukazuju na činjenicu da mladi i obrazovani građani i građanke Srbije protiv Vučića glasaju nogama. Odlaze, prije svega i najviše u zemlje Europske unije. Ne odlaze živjeti u Kinu ili Rusiju, čijim se autoritarnim režimima predsjednik Srbije tako divi.
To su građani. A gdje je Srbija kao država?
Opet, prema službenim podacima Republičkog zavoda za statistiku RS, u vanjskotrgovinskoj razmjeni, najvažniji i najveći kupci roba i usluga iz Srbije su zemlje članice Europske unije, a u širem smislu, Srbija je u Europu 2021. izvezla 16 puta više roba nego u Kinu i 22 puta više nego u Rusiju.
Samo temeljem raznih pomoći za borbu protiv i oporavak od COVID-19 pandemije, Europska unija je Srbiji doznačila cca. 140 milijuna eura. Krajem lipnja ove godine, Fondu za razvoj RS je Europska investicijska banka, ustanova EU, odobrila zajam od 200 milijuna eura za podršku poduzećima. Dakle, po otvorenosti prema građankama i građanima Srbije, po spremnosti na ekonomsku i kulturnu razmjenu, po spremnosti da ulažu u Srbiju, Europska unija i njezine članice su prva adresa i najpouzdaniji partneri.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je Srbija s EU potpisala 2008. godine, a pregovori o pridruživanju su formalno otvoreni 2014. Od početka pregovora, a za nekoliko tjedana će od tog datuma proći punih osam godina, Srbija je uspjela otvoriti samo 18 poglavlja, a zatvoriti tek dva od ukupno 35 poglavlja.
Srbija stoji u mjestu već godinama, a i pomaci koje je navodno realizirala tijekom protekle godine su pod upitnikom. Povjerenika Europske komisije za proširenje Olivera Varhelyija se otvoreno sumnjiči da je u korist srpskih vlasti prilagođavao izvještaje, na način da je ignorirao nazadovanje Srbije u području vladavine prava. Na sjednici Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta nije otklonio sumnje odgovarajući na postavljena pitanja. Osim toga, Viktor Orban jedan od glavnih faktora interne nestabilnosti EU, najednom je postao glavni zagovornik primanja u EU ovakve Srbije. Građani Srbije teško da su mogli dobiti dvojbenijeg saveznika u očima najvećeg dijela Europske unije.
Kada je riječ o pregovaračkom procesu, jedan od njegovih ciljeva je i harmonizacija odnosa zemlje kandidatkinje sa neposrednim susjedima. Neovisno jesu li u EU ili nisu. U tom pogledu, Vučićeva vlast npr. u protekle dvije godine svim silama pokušava destabilizirati Crnu Goru, što ne prolazi nezabilježeno.
A Crna Gora je tek zadnja u nizu zemalja regije na koju se aktualna beogradska vlast namjerila. Nakon očekivanog međunarodnog neuspjeha u sučeljavanju oko državnosti Kosova, jasno je kako Vučićev režim pažnju preusmjerava na Crnu Goru jer mu je potrebno krizno žarište u najbližem susjedstvu, kako bi narativ o ugroženosti Srba pojačao i koristio ga za potrebe održanja na vlasti. Riječ je o receptu koji je do sada uspješno upotrebljavao u Bosni i Hercegovini. Kako danas ništa ne ide bez brandinga i marketinga, njegovi su propagandisti za miješanje u unutarnje odnose susjednih zemalja, pod izlikom brige za etničke Srbe, skovali izraz “srpski svet”. Naravno da je to slabo prikrivena megalomanija koja je Srbiju i njene susjede već skupo koštala u nedavnoj prošlosti. Budućnost svih država na zapadnom Balkanu treba biti u EU, a ne u opasnim iluzijama podgrijavane mitomanije.
Treba posebno spomenuti i medijsku scenu kakvu je Vučić sebi iskonstruirao proteklih godina, a što je još jedna od stvari koju mi, koji pratimo proces proširenja, vidimo jasno. S jedne strane, poslušne, kvaziprivatne medije koji ga kuju u nebesa obilno sponzorira novcem kompanija u državnom vlasništvu. S druge, nezavisni i istraživački mediji rade pod pritiskom dok njihove novinare i urednike javno napadaju visoki državni dužnosnici. Uostalom, to je zabilježeno i u Izvješću o napretku Srbije.
Na kraju, zašto se baš 2014. godina pokazala pivotalno važnom za Srbiju? Zato što tada Aleksandar Vučić postaje premijer Srbije i faktički preuzima vlast u zemlji. Tijekom tog vremena, učinio je malo ili ništa na razvoju institucija i jačanju vladavine prava. A bez vladavine prava, bez zaštite slobode medija i manjinskih prava, bez poštivanja odluka međunarodnih sudova, ovakva Srbija teško da će ikada moći postati članicom EU", piše Tonino Picula u svojoj kolumni.
ja im želim vučića na vlajsti još barem trideset godina a onda bi bilo dobro da vlast nasljedi onaj debilni sinek danilo....