Velika tragedija na Norman Atlanticu na svijetlo je dana svjetskoj javnosti iznijela sve tajne mračne luke Patrasa, žile kucavice ovog trećeg po veličini grada Grčke, smještenog na poluotoku Peloponezu. Od Atene do Patrasa je 220 kilometara, a spaja ih most preko slavnoga Korintskog kanala, iskopanog u litici kod istoimenoga grada. Odnedavno, preciznije od 2004. godine, Peloponez je upravo u blizini Patrasa s matičnom Grčkom spojen i novim mostom, pravim čudom arhitekture.
Kad se pređe bilo koji od ta dva mosta upravo je luka Patrasa posljednja brana između brojnih imigranata s područja Bliskog istoka i željenih odredišta Europske Unije. U Grčku im nije toliko teško ući; dovoljno je reći da je jedna od najrazvedenijih država svijeta te da ima granicu s Turskom. No daljnji put preko brojnih balkanskih država poput Bugarske ili Albanije te potom Srbije, nije lagan zadatak, te mnogi odabiru izravni pokušaj ulaska u srce Europe - npr. Bari, Anconu ili najpopularniju Veneciju za koju se plovi uz istočnu obalu Krfa. Iz Patrasa svakodnevno isplovljavaju veliki putnički brodovi, koji u naravi spajaju dvije države Europske Unije - Grčku i Italiju. Geografski položaj Patrasa savršen je, jer luka "puca" ravno u Sredozemno ili Jadransko more. Oni koji se dočepaju željenog odredišta, to jest neke talijanske luke, dalje su potpuno slobodni unutar "Schengena".
Luka Patrasa stoga je pod svakodnevnom opsadom. Opasana je visokom ogradom, oko koje doslovno logoruju stotine pa i tisuće izbjeglih s Bliskog istoka.
Uđete li u pristanišnu zgradu velika je vjerojatnost je da ćete čekajući svoj brod poput autora ovoga teksta doživjeti da kroz nju protrči nekoliko tamnoputih muškaraca, a za njima redari, vojska i/ili policija. A izlazak iz pristanišne zgrade i odlazak pješice do broda, koji mogu biti i kilometar ili više udaljeni, naročito u večernjim satima prava je avantura. Tamo ćete još vjerojatnije doživjeti da pored i oko vas protrči nekoliko vojnika s dugim cijevima, projuri vojno vozilo, loveći drugu skupinu imigranata koja je negdje uočila rupu u sistemu te preskočila ogradu luke Patrasa. Budući da im nije uspjelo ponovo će preskočiti ogradu, to jest popeti se na nju i pobjeći, a vojnici će, mirno, jer je to dio svakodnevne rutine, odšetati u drugom smjeru.
Kod ukrcaja u brodove stroge su kontrole i oni koje nisu uhvatili u pristanišnoj zgradi ili kod ograda pokušat će ući. Većinu uhvate, jer naravno, nemaju važeće karte ili dokumente. Bude tu suza i plača, obitelji s malom djecom, koje kume i mole kontrolore da ih puste. A oni mlađi i spretniji sakriju se pod kamione ili se dogovore s nekim od vozača. Je li upravo to, kako neki sugeriraju, i bio moment na kojem je Norman Atlantic pao na sigurnosnom testu pa je netko od imigranata uzrokovao požar u potpalublju, pokazat će istraga. No ona neće riješiti problem luke Patrasa, koja je imigrantima s Bliskog istoka ono što su južne plaže Italije nesretnicima iz sjeverne Afrike.
>> Na talijanskom trajektu bilo i 'slijepih putnika'
do sada je poznato da je jedan kamion pun goriva, ispao iz svog osiguranja zbog velikih valova i zapocela tzv. lancana reakcija. cinjenica jest, da je brod bio vrlo slampavo opremljen, slabo osiguran, nije funkcionirao alarm za pozar, niti je bilo dovoljno aparata za gasenje. nije bilo niti obavezne kontrole svakog sata, kao niti dovoljno camaca za spasavanje (koji u orkanskom moru i onako nemaju smisla). dakle nije neki imigrant nesto zapalio, vec je cijeli redslijed slampavih okolnosti doveo do nesrece. s tim se sad bavi talijansko odvjetnistvo.