Krvava pljačka Fine u kojoj su poginula dvojica zaštitara
Sokol Marića još nije razjašnjena, a gotovo po
istom scenariju, usred bijela dana, u petak je opljačkana i Zagrebačka
banka u Drvinju. Stanje Dragutina Golika, veterana Domovinskog rata,
koji je pri pokušaju da spriječi pljačku Zabe pogođen u
desnu preponu, još je kritično. Goliku su zbog gubitka krvi
ugrožene moždane funkcije i priključen je na respirator. Njegova
obitelj doživjela je najgoru noćnu moru u životu. No osim Golikovih,
novu stravu ovih dana proživljavaju i obitelji ubijenih Sokolovih
zaštitara Drage Renara i Stipe Mušana te ostalih
žrtava zagrebačkih pljačkaša i ubojica. Još je
pljački koje i nisu razjašnjene, pa obitelji u svakom
susjedu, prolazniku, znancu, a možda i članu šire obitelji
– i danas gledaju mogućeg ubojicu koji im je život nepovratno
pretvorio u pakao.
Život “u
grobnici”
– Nikome više ne vjerujem. Ne mogu čuti ni sirenu
Hitne pomoći ili policije, a svaki novi slučaj pljačke ili ubojstva
ponovno me slomi. U kuću ulazim kao u grobnicu – kaže
Katarina Rod, čiji je 45-godišnji suprug Željko stradao kao
žrtva oružane pljačke mjenjačnice u Šubićevoj, u studenome
2000. godine.
Krhka žena u crnini priča kako je Željku to bila treća doživljena
pljačka u mjenjačnici. U prvoj je sam uhvatio četvoricu naoružanih
pljačkaša, od kojih je jednog ranio u nogu. I za policiju je
bio junak. No, kako je imao dozvolu za posjedovanje oružja, ali ne i
njegovo nošenje – pištolj mu je oduzet.
Gotovo godinu dana natezao se s pravosuđem da mu vrate oružje.
– U međuvremenu je uhvatio i petog pljačkaša
naoružanog elektrošokerom, a četvorica iz prethodne pljačke,
s podebljim kriminalnim dosjeima, za pljačku dobivaju tri mjeseca
pritvora – i tisuću kuna kazne?! – i danas s
nevjericom priča K. Rod.
Ubojica poznat žrtvi?
Nakon godine dana natezanja s pravosuđem, Željko je napokon dobio
rješenje o povratu oružja. Po pištolj je odlučio
otići sutradan. No nikad nije otišao. Dan ranije pogiba u
pljački mjenjačnice. Bila je noć, a kako su se vrata mjenjačnice
daljinski otvarala, pljačkaš je žrtvi – koja je
upravo brojila dnevni utržak – sigurno bio poznat pa ga je
pustila. Pucao je u nju iz neposredne blizine i pobjegao. Ubijenog su
našle supruga i 18-godišnja kći. Policija je
obavila tisuće razgovora, a tko je ubojica – ne znaju ni
danas.
– Pomišljala sam čak i na tužbu zbog
štete izazvane oduzimanjem oružja mome suprugu. No odustala
sam. Društvo danas više pozornosti pridaje
pregaženoj mački nego oduzetom ljudskom životu – uvjerena je
Katarina Rod, razočarana što se ubojice, koje i sustigne
ruka pravde, brzo puštaju na slobodu.
Nakon godina bolovanja ponovno pokušava pronaći smisao
života. No teško je. Njezina
23-godišnja kći u sobi ljubomorno čuva krvavo očevo odijelo
koje joj je vratila policija. U stanu je sve isto kao da je Željko živ.
Nijednu njegovu stvar nisu bacile. Naušnice koje joj je tog
dana kupio za imendan, a pronađene su u njegovoj torbi, Katarina Rod
nikad nije stavila.
– Godinu ranije, kad su u sesvetskoj mjenjačnici Keops ubili
Matu Grgića, nagovarala sam supruga da svoju mjenjačnicu zatvorimo.
Tješio me kako se nama ništa strašno
ne može dogodit, Željko je u svima vidio prijatelja – očajava
Katarina Rod koja više i ne zna želi li znati tko je ubojica
njezina supruga. Boji se kako će pravda i u tom slučaju ponovno
zatajiti.
Marijan Grgić, brat poginulog Mate i vlasnik mjenjačnice Keops, za ime
ubojice svoga brata u listopadu 1999. godine i danas nudi stan kao
nagradu. Iza Mate koji se hrvao s ubojicom želeći spriječiti
pljačku novca, što ga uplašeni ubojica
na posljetku nije ni odnio, ostali su petero djece, od kojih je troje i
danas maloljetno, te supruga. Marijan im pomaže koliko može. No nitko,
tvrdi, djeci ne može zamijeniti oca.
– Kad sam ponudio nagradu za hvatanje ubojice, događale su se
čudne stvari. Ljudi su se preko smrti moga brata htjeli osvetiti jedni
drugima pa su prijavljivali susjede, rođake, doista svakoga. Policija
je obavila više od 3000 razgovora, ali
neuspješno. Zbog Matine djece, o kojoj sam se morao brinuti,
dobio sam volju za život. Ubojicu svoga brata možda gledam svaki dan, a
ne znam tko je– veli Marijan.
Tko zna, možda bi mu i oprostio, pita se. Samo da napokon dođe kraj
šestogodišnjoj neizvjesnosti. Nijednu noć ne usne
a da se ne zapita – tko je?
Sve više razbojstava
Ukupan broj razbojstava proteklih je godina u stalnom porastu, a posebice je velik porast zabilježen lani. U 2002. godini bilo je 1085 razbojstava, godinu poslije 1131 razbojstvo, a lani se brojka popela na 1504 razbojstva. Razlog za tako velik lanjski porast je otvaranje velikog broja sportskih kladionica, koje nisu imale odgovarajuću zaštitu, pa su lani opljačkane čak 233 kladionice. Ove se godine stanje s kladionicama stabiliziralo, pa je u prvom polugodištu zabilježeno čak 35 posto manje razbojstava u tim objektima. To je jedan od razloga što je i ukupan broj razbojstava bio otprilike pet posto manji nego lani. Osim kladionica, znatno je smanjen broj napada na mjenjačnice (oko 50 posto), a s druge strane bilježi se povećanje broja napada na banke i pošte.
