Jagma je za stanovima u Njemačkoj tolika da ćete u oglasnicima uz ponude onih koji traže stan vidjeti i – njihove slike! Kao što su nekada u rubrikama poput “Vrtuljka ljubavi” ljudi tražili partnere postavljajući slike, sada to čine ne bi li se nekako dokopali stana čiji najam mogu platiti.
“Akademski obrazovani par s blizancima traži trosobni stan od 80 ili više četvornih metara. Ona – inženjerka, on – profesor, plus djevojčice blizanke u vrtićkoj dobi. Do 2000 eura s režijama”, glasi jedan oglas u listu Stuttgarter Wochenblatt, popraćen slikom preslatkih blizanki. Slijede oglasi sa slikama zagrljenih parova, umiljatih psića...
“Njemačko–brazilski par u srednjim tridesetima i s bebom traži novi dom (2–3 sobe), do 900 eura bez režija. Mjesečni prihod nam je 3000 eura”, piše u drugom oglasu s fotografijom para. Sličnih oglasa s fotkama je neizmjerno mnogo.
Sve je u izgledu
Treba izgledati što bolje, slikati preslatku dječicu, dati do znanja da će unajmljeni dom nakon vas ostati u najboljem stanju. Jer stanova u velikim njemačkim gradovima jednostavno nema. Njemački mediji objavljuju fotografije ljudi koji u redovima dugima i po dvadesetak metara čekaju na razgovor s vlasnicima rijetkih stanova koji još nisu unajmljeni. A cijene, naravno, lete u nebo. I kada je o najmu i kada je o prodaji riječ. No, kako čujemo od naših ljudi koji žive u Njemačkoj, i zahtjevi najmodavaca često znaju biti gotovo bizarni. Te se ne iznajmljuje mlađim obiteljima te nisu dopušteni kućni ljubimci, a kod nekih nisu dopušteni ni – posjeti. Želite li moj stan, prijatelji i obitelj ne mogu vas posjećivati, jedan je od uvjeta za iznajmljivanje koji slušamo. Situaciji nije pomogla ni prošlojesenska najava Angele Merkel o gradnji 100.000 stanova poticanom stanogradnjom, dakle socijalnih stanova. Cilj je tog akcijskog plana građanima omogućiti lakši pristup stanovima s umjerenom stanarinom. Njemačka je vlada postizanje realnijih cijena stanovanja dobila kao prioritetni zadatak.
– Potrebno nam je više stanova koje si građani mogu priuštiti jer najam od deset eura po kvadratu, koji ne uključuje režije, teško se može plaćati – rekao je tada njemački ministar financija Olaf Scholz. No treba vremena da se izgradi 100.000 stanova, a tržište vrijeme previše ne zanima. Pa cijene i dalje rastu. Kao i potrebe. Bild je prije nekoliko dana potvrdio kako je i dalje potrebno 100.000 stanova od poticane gradnje, ali da je ukupan broj potrebnih stambenih jedinica 400.000. Najekstremniju procjenu donijela je fondacija Hans Böckler koja ističe kako u 77 njemačkih gradova nedostaje čak 1,9 milijuna jeftinijih stanova koji prosječan radnik može platiti. Razlika između ponude i potražnje u brojnim gradovima postaje nepremostiva, broji se u tisućama stanova.
Oni koji su uspjeli pronaći adekvatan stan u najmu suočavaju se sa sve većim troškovima koji premašuju 30 posto neto prihoda, što se u Njemačkoj prije nikada nije dogodilo. Sredinom prošle godine hrvatski časopis koji izlazi u Njemačkoj, Fenix Magazin upozorio je kako je pronalazak stambenog prostora najveći problem s kojim će se susresti svi oni Hrvati koji, primjerice u Münchenu, traže posao. Prvi je razlog što stanovništvo poznate bavarske metropole raste pa se očekuje da će ubrzo broj stanovnika narasti s milijun i pol na 1,8 milijuna stanovnika. U tekstu se iznosi šokantno svjedočenje stanovite Sussane Kurz koja je s dvoje male djece živjela u stanu od tek deset kvadrata. Mali dom u potkrovlju nije imao krevet, stao je tek madrac, nekoliko polica na zidu, ormar. I za to je Sussane plaćala 110 eura. Nakon šest godina pronašla je dvosobni stan za 180 eura, ali – u kući za rušenje. Navodilo se tada kako u Münchenu nedostaje 77.000 stambenih jedinica.
Sada je situacija možda i lošija. To se sasvim sigurno odnosi na porast broja beskućnika. Njihov je broj u deset godina porastao za 124 posto. Više je od devet tisuća stanovnika Münchena bez stalnog prebivališta, 269.000 živi u siromaštvu, tek njih 3,9 posto može si priuštiti nekakav krov nad glavom, prenosi se analiza jedne agencije za nekretnine. Veliki broj mladih koji dolaze u srce bogate Bavarske često su samci pa to dodatno pogoršava situaciju.
Problem je prepoznatljiv i nama. Život u velegradu je skup, na granici luksuza. U Njemačkoj i inače nije rijetko da ljudi putuju na posao, a taj trend posljednjih godina raste. München je tako grad s najvećim brojem zaposlenih koji žive izvan gradskih granica. Njih čak 355.000 živi u okolici, 21 posto više nego 2000. godine. Slijede ga Frankfurt, Düsseldorf i Stuttgart. Kao razlog navode se upravo sve više cijene stanovanja u gradovima (cijena najma u Münchenu porasla je čak 60 posto u posljednjih osam godina), pa je sve traženiji povoljniji smještaj u provinciji.
A razlike su doista drastične. U razgovoru s našima koji žive i rade u Bavarskoj, doznali smo da najam stana od 35 kvadrata u središtu Münchena stoji 840 eura, dok se za stan od 90 kvadrata u okolici Regensburga plaća 720 eura. Taj se grad također nalazi u Bavarskoj, udaljen je oko sat i pol od Münchena autocestom, a na pola puta je Ingolstadt, gdje je i sjedište Audija. Pogotovo te razlike postaju dramatične kada se cijene stanovanja usporede s plaćama.
Ugledni magazin Focus krajem prošle godine objavio je kako se u Bavarskoj 26 posto plaće odvaja za stanarinu (što se uzima kao gornja granica troškova za životni prostor), a to je dovoljno tek da se plati stan od 41 kvadrata. Ako stan uopće nađete. Nije mnogo bolje, primjerice ni Ebersbergu, gdje ćete za isti omjer dobiti stan od 43 kvadrata. I opet nije kraj. Danas je prosječna neto plaća u Münchenu 2470 eura, od 2011. godine realne su plaće u tom gradu narasle tek za osam posto, za razliku od najma koji je skočio nekoliko desetaka posto. Znači, sve i da imate dobar posao kojim možete platiti takve stambene rente, sve je manje isplativo ostajati u središtu Münchena jer vam plaća raste znatno manjom brzinom od cijene najma.
Četvorni metar stana 2011. godine u Münchenu mogao se kupiti za 3670 eura, dok ove godine stoji 8234, što je porast od čak 124 posto. Za usporedbu, u gradovima obližnjih država Donje Saske ili Falačkog Porajnja – u Salzgitteru, Pirmasensu ili Holzmindenu – za isti iznos za koji u Münchenu i obližnjim gradovima možete kupiti 40 četvornih metara ili koji kvadrat više, dobit ćete stan i od stotinu kvadrata. Ne pati samo tradicionalno bavarsko središte od stambene deficijencije. Slično je i u glavnom gradu Berlinu. Bild je objavio reportažu o 300 ljudi koji su u redu čekali došavši pogledati stan u četvrti Kreuzberg. Istaknuto je i kako je za jedan stan na Potsdamer Plazu najam 7,1 eura po kvadratu. Sjajno, ali riječ je o stanu iz nekadašnjeg programa poticane stanogradnje.
Mnogi su svejedno iskazali interes iako je bilo i onih koji su mislili da je riječ o tipfeleru u oglasu. Inače se za stan na toj lokaciji plaća 15 do 20 eura po kvadratu. No za “socijalne” stanove postoji limit, ali on traje tek do 2026. godine, a nakon toga slijede tržišne cijene. Bild je, prateći temu o nestašici stanova u gradovima, konzultirao stručnjaka za tržište nekretnina, dr. Tobiasa Justa koji je ustvrdio da je i promatranje 77 gradova premalo. Sve namjere savezne vlade da nekako nadoknadi manjkove, a bilo je i vijesti u kojima se spominjalo milijun i pol novih stanova u ovom mandatu, nazvao je neozbiljnima i neodrživima. Očito je i da žestoko reklamirani plan o gradnji 100.000 socijalnih stanova do 2021. nije dovoljan.
– Sve i da se gradi 300.000 stanova godišnje, opet bi trebale godine da se dosegne ravnoteža na tržištu nekretnina, rekao je Just. Prema podacima Zaklade Hans Böckler, najlošija je situacija u Berlinu, gdje nedostaje 310.000 stanova. Slijedi Hamburg s manjkom od 150.000, pa Köln u kojem nedostaje 86.000, u Münchenu 79.000, Bremenu 54.000, Hannoveru 49.000... Posebno je zanimljivo da u posljednjem Economistovu izvještaju nisu navedeni njemački gradovi među deset najskupljih za život u svijetu. Prema webu, grad Expatistan Frankfurt na Majni na 22. je mjestu, 25. je München, za njim slijedi Hamburg, Köln je 32., Düsseldorf 35.
Kupnja je nedostižna
Međutim, kada se usporede podaci o cijeni stanarine u njemačkim gradovima, dobiva se drukčija slika. Za stan od 85 kvadrata u Frankfurtu ćete platiti 1355 eura mjesečno, a u Münchenu 1532 eura. U Hamburgu je iznos 1177, a u Kölnu 1078 eura. Očito je potražnja izazvala velike razlike čak i između Münchena i financijskog središta kao što je Frankfurt na Majni. Prema web-stranici Numbeo, koja se najčešće koristi kao referentna točka za usporedbu troškova života u gradovima diljem svijeta, najam trosobnog stana izvan strogog centra Münchena stoji 1644 eura mjesečno.
U Frankfurtu ista vrsta nekretnine mjesečno stoji 1286 eura, znači da je razlika još drastičnija i iznosi 360 eura. Idemo i malo dalje... Prema Numbeu prosječna je cijena takvog stana u Njemačkoj 1009 eura. Dakle, München, koji se najčešće spominje u analizama troškova stanovanja, skuplji je od njemačkog prosjeka više od 60 posto. Udio u odnosu na prosječnu plaću također priča svoju priču. Prosječna plaća u Frankfurtu na Majni je 2407 eura, dok je u Münchenu slična, 2470 eura. Dakle, za mladu obitelj koja prihoduje negdje oko dvije prosječne plaće doista je problem unajmiti trosobni stan. Mjesečno za najam moraju izdvojiti više od 33 posto svojih primanja. Kupnja sličnog stana u bavarskoj metropoli ostaje im nedostižna. U Njemačkoj je danas nepopunjeno je 1,5 milijuna radnih mjesta tako da je tamo lakše naći posao nego stan.
>> Pogledajte video: Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
