Može li hrvatska vlast nakon nedjeljne propovijedi don Luke Prcele ikoga u diplomatskim krugovima uvjeriti da nema “ustašizacije hrvatskoga društva”?
Teško, jer don Prcela nije propovijed držao samo u nekoj splitskoj crkvi nego i pred kamerama državne televizije.
Kako je moguće da nitko ni u Crkvi ni na Hrvatskoj televiziji nije znao kakve političke stavove ima taj svećenik? Kako je moguće nekoga uvjeriti da je baš sve bilo slučajno? Kao da se i odabir Crkve i onoga tko će pred kamerama u njoj misiti događa ad hoc! Tako su se ne samo splitski vjernici nego i gledatelji hrvatske televizije mogli osvjedočiti da don Prcela ne može hrvatskoj predsjednici oprostiti što je nedavno izjavila da NDH nije bila ni nezavisna, ni hrvatska.
Uz to su mogli čuti i njegovo pitanje – po čemu je današnja Hrvatska nezavisnija od NDH? Usprkos tome što je Kolinda Grabar-Kitarović don Luki Prceli odgovorila da ona njemu oprašta to što je rekao, on je ipak ostao pri onom što je prvotno kazao te da joj ne oprašta. Tako smo splitskom propovijedi svjedoci još jednoga ideološkoga prijepora. Ovoga puta između politički umjerene predsjednice i na nju nabrušene krajnje desnice.
Unatoč tome što je pravaški saborski zastupnik Pero Ćorić predsjednicu Hrvatske, glede slučaja Lozančić, nazvao “ikonom hrvatske desnice”, netolerantni dio te desnice Kolindu Grabar-Kitarović nikada zapravo nije prihvatio. Razlog je najvjerojatnije u njezinoj pripadnosti Trilateralnoj komisiji koju taj dio desnice drži “masonskom tvorevinom”.
Takvo je poimanje uvijek povezano s hrvatskim povijesnim frustracijama odnosno s ulogom masona u stvaranju Kraljevine SHS. U tu državu, 1918. uvedeni Hrvati, izaći će tek sedam desetljeća poslije. Predsjednici Hrvatske naša krajnja desnica, izgleda, nikako ne može oprostiti Trilateralu ni prokazivanje NDH. Javna budalaština ili javna provokacija splitskoga svećenika samo je još osnažila ljevičarsku histeriju koja tvrdi da je na djelu “fašizacija Hrvatske”. Kad ne bi bilo te “fašizacije”, ne bi bilo ni potrebe za njihovim “antifašizmom”.
Krajnjoj je desnici također potrebna izmišljotina, izlika za njezino hipertrofirano “domoljublje”. Ta je desnica desetljećima u hrvatskoj mitologiji iščitavala mit o Šestoj floti, a danas joj smetaju hrvatske osobe – Kolinda Grabar-Kitarović i Tihomir Orešković – koje simbolički personificiraju tu flotu.
Predsjednici spočitavaju da je članica Trilaterale, a premijeru podmeću da ga je u Hrvatsku poslala unutarcrkvena “masonerija”, tj. Opus Dei! Tako krajnja desnica zapravo uzurpira pravo na nepatvoreno hrvatstvo. Vjerojatno je u to uvjeren i don Luka Prcela. No tko će nakon njegove nedjeljne mise nekoga uvjeriti da je on s oltara izgovorio samo svoj osobni stav?
>> Policija će analizirati izjavu priora Luke Prcele
Poštovani gospodine Jajčinović! Još nikada nisam čuo ni vidio da u Republici Hrvatskoj netko govori i piše hvalospjeve Anti Paveliću i NDH kao što ste Vi pisali hvalospjeve komunističkom direktoru Televizije Zagreb Goranu Radmanu prilikom njegova postavljanja za ravnatelja HRT-a. Dok ne čujem i ne vidim hvalospjeve, neću vjerovati u "ustašizaciju" i "fašizaciju" Hrvatske. Svakoga tko to govori smatrat ću zlonamjernim pa makar se radilo o veleposlanicima Austrije, Velike Britanije, Francuske... Vjerovat ću onoliko koliko sam vjerovao Miloradu Pupovcu kad je govorio o "pokrštavanju ili prekrštavanju 10 000 pravoslavne djece" početkom devedesetih. A riječi velečasnog Prcele čujem kao bolni jauk da prestanu provokacije, zlostavljanja i nametanje krivnje hrvatskom narodu i neprestana ispričavanja. Oni koji su osumnjičeni za zločine, pobijeni su u bezdušnim i svirepim likvidacijama, bez suda i pravde. Velečasni Prcela, ja i još mnogi drugi, tražimo i očekujemo istinu. Imamo li pravo na to ili smo zbog toga suludi fašisti?