Bruxelleskim se hodnicima širio opojan miris djetinjstva koji se probijao iz celofana i papirnatih kutijica. Bio je taj dan svečan – Hrvatska je postala punopravnom članicom Europske unije. A onaj miris koji je Hrvatska donijela sa sobom bio je miris medenjaka koji su djelo devet pari vrijednih ruku članica braniteljske zadruge iz Vukovara. Jedinstvena je to zadruga sazdana od devet vrijednih žena – braniteljica, udovica, djece poginulih i ranjenih branitelja grada na Dunavu. Neke od njih rodbinski su povezane, ostale su se upoznale i sprijateljile mahom u progonstvu. Ima među njima umirovljenica, fakultetski obrazovanih žena, službenica, jedna je medicinska sestra... Prije nekoliko godina braniteljica Vukovara Fanika Janko predložila im je da udruže svoje znanje i umijeće te krenu u izradu autohtonog proizvoda. I tako je nastala braniteljska zadruga “Medene ruke”.
Medeni suveniri iz Vukovara
– Fanika je uvijek bila kreativna i puna ideja. Počele smo s izradom medenjaka u obliku Vučedolske golubice. A onda su nas iz drugih gradova u županiji počeli propitkivati kada ćemo napraviti medenjake s njihovim simbolima. Danas pravimo medenjake za gradove na obali od Rijeke do Dubrovnika, za gradove u unutrašnjosti, za hotele, autokuće, medenjake pakiramo u kartonske slavonske, baranjske, istarske, dalmatinske i zagorske kuće... – kaže profesorica hrvatskog jezika Gabrijela Zajačko Budimir, upraviteljica zadruge.
Recept po kojem pripremaju medenjake Vukovarke drže u tajnosti. Kazat će tek da je star više od stoljeća i da je tako mirisne kolačiće spravljala prabaka jedne od članica.
– Koristimo jako puno meda koji nabavljamo od braniteljske zadruge iz Tompojevaca. Znamo se šaliti da pčele rade samo za nas – kaže Gabrijela Zajačko Budimir.
Nakon što umijese tijesto i ono odstoji potrebno vrijeme, razvaljaju ga na velikom metalnom stolu koji se nalazi u radionici u vukovarskom naselju Budžak, u kući koju su ondje unajmile. Kalupima koje im je od čelika izradio jedan Vukovarac u tijesto utiskuju željene oblike. Zatim se kolačići peku, a kad se ohlade, dovršavaju se ocrtavanjem detalja. Gotove medenjake pakiraju u prozirnu foliju, kartonsku ambalažu ili u replike škrinjica izrađene od punog drveta i ručno oslikane. Svaki je paketić ukrašen vrpcom i logom braniteljske zadruge.
Ne žele sjediti kod kuće
– Naši su medenjaci uvijek svježi jer radimo isključivo po narudžbi. Zadovoljne smo, ali uvijek može bolje. Zadruga je neprofitna i sve što zaradimo ulažemo u proizvodnju. Ali važno je da se radi, makar i bez novca. Bitno nam je da ne sjedimo kod kuće, praznih ruku. Meni je pravljenje medenjaka i hobi i ispušni ventil za smirivanje živaca. Htjela bih da se uz Vukovar ne vežu samo ratni simboli, već da asocijacija na naš grad bude pozitivna. Zašto ne bi, na primjer, ljudi za Vukovar mogli kazati da je to grad u kojem se prave oni fini medenjaci kojih se nisu mogli najesti? Treba pokušavati zaraditi na životu, a ne na smrti. Jer život se mora graditi na životu – rekla je Gabrijela Zajačko Budimir.
Zadrugarke vjeruju da bi za svoje medenjake, čiji su izgled zaštitile, mogle dobiti sredstva iz fondova Europske unije. Samo, nijedna od njih ne zna napisati projekt. Zato bi htjele nekoga zaposliti, i za administraciju i za pripremu medenjaka. No, za sada nema zainteresiranih. Ostaje im nadati se da će se to promijeniti, a dotad će svoje mirisne kolačiće nuditi po sajmovima i na internetskoj stranici www.bzmedeneruke.hr.
>> Predsjednik Tuđman je zbog pada Vukovara tražio napad na Knin
to ne isključuje jedno drugo, Vukovar mnogima znači puno toga lijepog i može i mora dati puno toga pozitivnog ali Vukovar je simbol domovinskog rata hrvatskog stradanja i 4etničkog orgijanja nad nedužnim žrtvama i to se ne smije zaboraviti iz jednostavnog razloga da se ne bi ponovilo.