Profesionalni menadžment u javnom sektoru hrvatskoga gospodarstva itekako može biti poduzetnički učinkovit ako se vodi prema načelima dobre prakse korporativnog upravljanja imovinom društva i kada vodstvo kompanije ima viziju, kompetencije za vođenje velikih poslovnih sustava i istančan osjećaj društvene odgovornosti za rezultate poslovanja i stratešku misiju poduzeća."
Citat iz Cromina obrazloženja menadžerske nagrade za 2014. godinu dodijeljene jučer uhićenom Draganu Kovačeviću znakovit je iz dva razloga.
Prvo, dobri financijski rezultati kompanije, koji su u Kovačevićevu mandatu na čelu Janafa bili neosporni, ne mogu biti jedini kriterij „uspješnosti profesionalnog menadžmenta u javnom sektoru hrvatskog gospodarstva". Jer da je tako, onda bismo i danas mnoge već zaboravljene vedete iz mlade povijesti domaćeg gospodarstva, poput Miroslava Kutle, Josipa Gucića, Leona Sulića, slavili kao pionire zaslužne za hrvatsko blagostanje. Iako su financijski u svoje vrijeme bili vrlo učinkoviti, praksa korporativnog upravljanja imovinom poduzeća nije im bila jača strana.
Kao drugo, po tko zna koji put pokazalo se da stranačko kadroviranje prelako upada u zamku korupcije, koja je prisutna u mnogim sferama domaćega javnog sektora. Vrijeme je da se napokon povuče crta razgraničenja između političkih i gospodarskih funkcija. Za Janaf, kao strateškog monopolista u prijevozu i skladištenju sirove nafte, neosporno je da je u državnom vlasništvu.
Međutim, opet se pokazalo da mu menadžment ne treba biti stranački. Stoga je policijsko-uskočka akcija privođenja Dragana Kovačevića još jedan udarac povjerenju u hrvatski politički sustav, u kojem je za zauzimanje uglednih pozicija u gospodarskim subjektima pod državnom paskom presudna stranačka iskaznica.
Građani se s pravom pitaju je li Kovačeviću za mjesto člana uprave Zagrebačkog holdinga svojedobno bila potrebna iskaznica SDP-a, kao što mu je referencija za čelno mjesto u Janafu poslije bilo članstvo u HNS-u. Ako je sposoban menadžer, za što ima pregršt argumenata, zašto mu je put do direktorske pozicije u državnoj kompaniji morao biti isprepleten s političkom karijerom?
