Europski građani, slobodan sam obratiti vam se izravno, ne samo u ime povijesti i vrijednosti koje nas spajaju nego i zato što za to postoji nužnost. Predstojeći europski izbori bit će presudni za budućnost našeg kontinenta. Tim riječima počinje pismo koje je 4. ožujka građanima svih 28 država članica Europske unije uputio francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Pismo je objavljeno na službenim internetskim stranicama Elizejske palače na 22 od 24 službena jezika Europske unije i na tri pisma kojima se u njoj piše. Način na koji je pismo prevedeno s francuskog na 21 službeni jezik EU jedna je od razina na kojoj ga možemo analizirati.
Počnimo od toga koja dva službena jezika EU nedostaju: irski i malteški. Razlog za to sigurno nije beznačajna ušteda honorara za još dva prevoditelja.
Sasvim sigurno se našao poneki Irac ili Maltežanin kojeg je izostavljanje njegova jezika uvrijedilo. U ovom slučaju je ipak mnogo važnije da nitko od onih kojima je pismo upućeno nije onemogućen u njegovu razumijevanju, budući da svi građani Irske i Malte razumiju i govore engleski, drugi, odnosno prvi službeni jezik svojih država.
U igri s europskom jezičnom raznolikošću, kojom sam se zabavljao satima provlačeći različite verzije Macronova pisma kroz filter internetskog Google prevoditelja, primijetio sam nekoliko zanimljivih, pa i poučnih detalja. Jedan, primjerice, govori o višem stupnju građanske svijesti o ravnopravnosti spolova i rodova prevoditelja ili prevoditeljice Macronova pisma na njemački jezik.
Naime, dok se pismo na svim jezicima, pa tako i na hrvatskom, obraća građanima Europe ili europskim građanima, podrazumijevajući da su time obuhvaćeni ljudi oba spola, samo na njemačkom jeziku pismo počinje riječima “Bürgerinnen und Bürger Europas”, dakle “Građanke i građani Europe”.
Mađarska verzija, pak, jedina u svom obraćanju adresatima ima pridjev i uksličnik: “Tisztelt Európai Polgárok!”, što znači dragi, ili možda uvaženi građani Europe. Austrougarska škola. Prevoditelj na mađarski pokazao je i spisateljski talent prevodeći neke izraze francuskog predsjednika na literarno snažniji i slikovitiji način. Dok Macron u prvoj rečenici jednostavno kaže da je pismo napisao zašto što je stvar o kojoj piše hitna, važna, na mađarskom stoji: “Zato što kuća gori.”
Još jedna iznimka i specifičnost odnosi se upravo na verziju pisma na hrvatskom jeziku koja jedina ima drukčiji naslov od svih ostalih. Naslov istaknut iznad pisma na francuskom jeziku glasi “Pour une Renaissance européenne” i upravo je tako preveden na sve jezike, bilo s upotrebom pridjeva u obliku “Za europski preporod”, ili genitiva “Za preporod Europe”. Jedino hrvatski prijevod pisma nosi programatski naslov “Zajedničkim snagama” koji točno sažima i ističe jednu od njegovih najvažnijih poruka. Mogao bih se kladiti da osoba kojoj je povjeren prijevod na hrvatski ima i bogato novinarsko i uredničko iskustvo.
Uspoređivati jezike od kojih ponešto razumijete vrlo je poučna i zabavna igra. Tako hrvatskog čitatelja, koji je u poljski jezik upućen tek onoliko koliko među mnogim slavenskim riječima postoji sličnost i srodnost, može iznenaditi kada pročita poljski naslov pisma: “Na rzecz europejskiego Odrodzenia”. Upada u oči posljednja riječ koja nas podsjeća na hrvatsku riječ odrođenje, glagol kojim nastaju odrođeni ljudi, ili izrodi, oni koji su se udaljili i otuđili od identiteta ili običaja svoje zajednice, od obitelji do naroda. No, sada eto znam da poljska riječ “odrodzenie” zapravo znači preporod.
Uvjerio sam se u toj igri s jezicima europskog Babilona i u visoki stupanj usavršenosti spomenute internetske prevodilice. Primjerice, druga rečenica u kojoj na svim jezicima piše da će predstojeći izbori biti za EU odlučujući ili sudbonosni, na mađarskom glasi ovako: “A néhány héten belül sorra kerülő európai parlamenti választások sorsdöntőek lesznek kontinensünk jövőjére nézve.” Navodim je zbog onih hrvatskih građana i građanki koji znaju i mađarski. Google tu rečenicu s mađarskog na hrvatski prevodi gramatički besprijekorno, ali s jednom vrlo znakovitom razlikom u izboru jedne riječi: “Europski izbori koji će se održati u roku od nekoliko tjedana bit će kobni za budućnost našeg kontinenta.”
Ili je Google napravio lucidnu pogrešku baš na jeziku Orbánove Mađarske, ili je prevoditelj na mađarski otišao još koji korak dalje u osnaživanju Macronova stila pisanja. Na kraju, bez obzira na lingvističke nijanse, Macronovo pismo svatko u Hrvatskoj tko se imalo osjeća europskim građaninom treba pročitati vrlo pažljivo, jer ono uistinu jest važno jer, Macronovim riječima, “Europa nikada nije bila u tolikoj opasnosti.”
Polazeći od primjera Brexita, Macron vrlo precizno upućuje na izvor te opasnosti: “Nacionalističko uzmicanje ne nudi ništa; to je odbacivanje bez projekta. I ta zamka prijeti cijeloj Europi: izrabljivači gnjeva, podržani lažnim informacijama, obećavaju sve i svašta. Suočeni s tim manipulacijama, moramo ustati. Ponosni i zdravog razuma.”
To nije pismo sastavljeno od floskula o humanističkom duhu stoljećima građene europske civilizacije koja nas “ujedinjuje, oslobađa i štiti”. On iznosi vrlo konkretne kritike europskog projekta, njegovih slabosti i mana, i predlaže vrlo konkretnu strategiju njegove obnove, koja uključuje i promjene u samim temeljnim ugovorima.
Ono što bi građane država poput Hrvatske trebalo osobito zanimati jest prijedlog za utvrđivanje obavezne minimalne europske plaće koja bi dokinula duboke ekonomske podjele i neravnopravnost među građanima EU. To je samo jedno od gorućih pitanja i izazova s kojima se suočava Europska unija, o kojima piše Macron.
Nažalost, hrvatski mediji i javnost, a pogotovo hrvatski političari nisu pokazali neki osobit interes za Macronovo pismo građanima Europe. Izbori za Europski parlament našim su političarima samo poligon za utvrđivanje vlastite umišljene moći i utjecaja. To se osobito odnosi na vladajući HDZ. “Zaboli njih Lika” za Europu.
Premijer nije prihvatio ostavku ministrice Žalac
Zašto bi nama trebalo biti bitno što kaže jedan psihopat i sociopat koji šmrče kokain? Već od ove elementarne premise ne treba ići dalje, neovisno o njegovim političkim stavovima, ako je čovjek trknut u glavu, a to se vidi iz iz pogleda, i ako je na drogama, što je jasno kad ga se pogleda u oči u kad se vidi koliko puta ga je kamera uhvatila da se upadljivo češe po nosu, sve drugo pada u drugi plan. Nećemo valjda drogiranim psihopatima dopuštati da nam određuju budućnost?