Ploče s imenima trgova i ulica ili spomen-ploče definitivno su jedan od najvećih problema Hrvatske danas. Zvuči smiješno, ali kako drukčije objasniti činjenicu da je tjednima hrvatska javnost “zabavljana” vijestima o tome hoće ili neće Trg maršala Tita u Zagrebu biti preimenovan. O toj je odluci ovisilo hoće li ili neće biti novih izbora u Zagrebu. Činilo se da će se Zemlja prestati okretati ako zagrebačka Gradska skupština ne odluči po hitnom postupku. Kada se to i dogodilo, jedna od glavnih vijesti u Hrvatskoj postala je skidanje ploče s toga istog trga. Uz to još traje sapunica s jasenovačkom pločom HOS-a i natpisom na njoj – “za dom spremni”. Također, svježa su sjećanja i na pokušaj postavljanja ploče jednome od čelnika ustaškog režima Juri Francetiću kao i na događanja kada su u Vukovaru postavljane dvojezične ploče na državne institucije. Dok traju bitke oko ploča, pravi i životni problemi ostavljani su sa strane. Nijedna od tih “akcija” nije rezultirala otvaranjem nekoga radnog mjesta, višom plaćom, boljim životom…
Oni koji su bili toliko efikasni po pitanju ploča, u čemu su pokazivali veliko zalaganje i stručnost, inicijativu, znanje i rad, ne pokazuju sve to dok rijeke građana napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Njihov glas nije se čuo ni kad je riječ o činjenici da, iako smo debelo zakoračili u 21. stoljeće, informatika još nije obvezan predmet u školama. Genijalnih ideja i razmišljanja, planova i projekata nije bilo s njihove strane ni kada treba pridobiti strane investicije i otvoriti nova radna mjesta. O anomalijama koje opterećuju društvo godinama šute kao i o nizu pitanja koja su velikoj većini hrvatskih građana od životne važnosti pa se tako nisu oglasili ni kada je gorjela Dalmacija ovoga ljeta. Šute jer većina njih zapravo i nema što reći o tim pitanjima, koja bi pokazala koliko zapravo ne znaju i ne mogu.
Zalijepili su se za ideološke teme jer tu je najjednostavnije poentirati i to prije svega politički. Publika je uvijek tu prisutna tako da se ne može pogriješiti, a pri tome, što je možda i najvažnije, ne treba puno ni raditi. Dovoljno je držati se stavova kakvi god oni bili ne razmišljajući o potrebama ljudi oko sebe, koliko to sve njima znači, kako žive, planira li netko i od njih možda trbuhom za kruhom… Mediji će to sve uredno prenijeti.
Ipak, najčudnija je upravo ta publika koja godinama sluša sve to i reagira na sve što se kaže. Neprirodno zvuči da osoba čija su djeca otišla put Njemačke ili Irske ne vidi problem ni u čemu drugome osim u raznim ideološkim pitanjima ili pak kako će se zvati neki trg, ulica… Upravo je zato ta publika jedan od većih krivaca zašto je situacija u Hrvatskoj takva kakva jest. Da se publika postavi drukčije i s jasnim zahtjevima, razni “stručnjaci” radili bi drukčije. Možda bi im tada sinula neka ideja koja bi neku od mladih obitelji zadržala u Hrvatskoj ili neku od onih koje su već otišle vratila. Nažalost, publika je takva kakva jest, a dok je ovaca, bit će i onih koji ih šišaju.
Mene uopće to ne intersira.. to nam nameću mediji. Ime tog zločinca treba maknuti.. kretino koji sam po sebi nazove trg sigurno ga ne zaslužuje... promjenite ime, to je trivijalna stvar i prstanite nas maltretirati sa tim. Hravatsku javnost maltretiraju ovi koji žele da ime trga ostane i koji koće napredak....