Svaka inicijativa hvale je vrijedna, posebno ako teži suradnji među državama na svim poljima, a kada ona dotiče ekonomske interese, onda je možda i lakše ostvariva. Tako je hvale vrijedna i inicijativa Tri mora.
Sastanku u Varšavi prisustvovao je i američki predsjednik Donald Trump, koji je kao pravi trgovac nudio američke proizvode koje je, kao što i priliči prodavaču, hvalio kao najbolje na svijetu, počevši od ratnih zrakoplova do brodova i plina, zaboravivši pritom kako su neke američke tvrtke u europskim rukama. Primjerice, talijanska brodograđevna industrija Fincantieri ima u vlasništvu Marine Group, jednog od glavnih konstruktora ratnih brodova srednje veličine za američku vladu. Trump je pohvalio isporuku američkog plina Poljskoj, kao i gradnju LNG terminala na hrvatskom otoku Krku te poželio još intenzivniju suradnju. Trumpova Amerika želi doći na bivše istočnoeuropske tržište. Prekinuti su pregovori o Transatlantskom partnerstvu u trgovini i ulaganjima (TTIP) i sada Trump pronalazi druge putove za plasman američke robe na europsko tržište.
I nije čudo što to započinje u Varšavi jer je Poljska veliki saveznik SAD-a, a Washington je podupirao pokret Solidarnost. Važno je što je Trump kazao kako “ćemo uvesti inovacije koje će osigurati ekološki pristup cijeloj priči”, dakle ne odustaje od ekologije. Istina, SAD ostaje u Pariškoj konvenciji o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama do 2020., a tek onda mogu eventualno izaći iz sporazuma. Izlazak iz Pariškog sporazuma koji je najavio Trump ostvarit će se možda za tri godine. Inicijativa Tri mora predviđa i gradnju nove infrastrukture. No, to je i u planu EU, postoje koridori, ali gradnja mnogih zaostaje. Podsjetimo i kako bi Slovenija trebala, a obvezu ima još od Osimskih sporazuma, sagraditi svoj dio autoceste kojim bi se povezalo Trst i Rijeku. Nema sumnje da treba povezati tri mora, ali je to bio i plan luka Rijeke, Kopra i Trsta da se spoje s lukama na Baltičkom, ali i Crnom moru. Je li došlo vrijeme za konkretizaciju?
Hm, nije to baš tako jednostavno kako izgleda. Na duge staze Njemačko-Francuska osovina i ostatak "trule" zap. Europe,žele bliske veze sa Rusijom. Za USA, takva veza je noćna mora. Usput, ka ostvarenju svoga cilja, Njemačka je spremna žrtvovati politickom trgovinom, ako zatreba svoje satelite (pretežito zemlje istoka Europe koje graniče sa Rusijom ili su bliže ruskim granicama). Sa druge strane, Americi upravo trebaju te zemlje, kao neka vrsta opozicije unutar EU i kao poligon širenja američkog utjecaja, a time i nastavka dominacije u Europi. Dilema manje utjecajnih država, članica EU, na čiju se stranu prikloniti i benefitirati u svemu tomu. Da li Hrvatska treba više vjerovati Njemačkoj i EU, ili Americi. Izgleda da se naš vrh opredjelio za ovu drugu opciju, a samo će vrijeme pokazati da li smo u pravu ili ne.