Još je tri tjedna do izlaska Velike Britanije iz Europske unije, zahuktavaju se diplomatske aktivnosti kako bi se konačno dovršio mukotrpan proces koji je potrajao dulje nego što se itko nadao. Tako je jučer u Londonu Borisa Johnsona posjetila Ursula von der Leyen, nova šefica Europske komisije, kako bi pokušala nagovoriti britanskog premijera da barem malo produlji rok za tranzicijski period (odredio je prosinac 2020. kao kraj) i tako omogući da se izlazak Velike Britanije doista i kompletira. Ako ne, smatra von der Leyen, bit će repova i novih problema. U roku na kojem inzistira Johnson nemoguće je da Velika Britanija dogovori sveobuhvatan dogovor koji bi pokrio sve aspekte Brexita.
Određivanje prioriteta
The Guardian prenosi kako je šefica EK u govoru na London School of Economics rekla da, ako britanski premijer ne prihvati jednakopravne tržišne uvjete s EU nakon Brexita, tada riskira zapreke za britansku industriju na europskom tržištu. Michel Barnier, europski pregovarač za Brexit, upozorio je kako ni sada nema jednostavnog izlaska iz EU za Veliku Britaniju te on i dalje podrazumijeva ponovne pregovore oko 600 međunarodnih sporazuma kao i novi dogovor o slobodnoj trgovini.
– Nemoguće je sve to dogovoriti u ovom roku – kratko je rekla von der Leyen. Otkrila je i što se takvom retorikom želi postići – ostavljanje Velike Britanije što je bliže moguće Europskoj uniji, čime bi se uvećavale šanse za dogovor kojim bi se izbjegao nekontrolirani izlazak.
– Što je više razlika, to će partnerstvo biti slabije. Bez produljenja tranzicijskog perioda i nakon 2020. godine ne možete očekivati slaganje po svim točkama našeg novog partnerstva. Bez slobode kretanja ne možete imati ni slobodno kretanje kapitala, roba i usluga. Bez jednakopravno dogovorenih odnosa u pitanjima klime, rada, poreza i subvencija ne možete imati najbolji ulaz na najveće svjetsko jedinstveno tržište – rezolutna je čelnica EU.
Ono što je namjerio zastupati Johnson u razgovoru s Ursulom von der Leyen također je vrlo logično, njega zanima samo puni britanski suverenitet i raskidanje s pravilima EU, što podrazumijeva i slobodu kretanja. Oko tri milijuna državljana zemalja Europske unije koji sada žive u Velikoj Britaniji nakon Brexita trebaju zatražiti dozvolu boravka.
– Ovdje se ne radi o pregovorima gdje se pregovara s pozicija “ili sve ili ništa”, već je to pitanje određivanja prioriteta – poručivala je Ursula von der Leyen za inače događajima jako popunjenog boravka u Londonu. Nimalo slučajno podsjetila je na ulogu Winstona Churchilla u stvaranju ujedinjene Europe. Britanski premijer nije odgovarao tijekom dana jer je bio zauzet.
U Parlamentu je imao redoviti susret sa zastupnicima, što je bio i prvi okršaj s Jeremyjem Corbynom i njegovim laburistima nakon izbora. Jasno je da je mogao nastupati s pozicije moći, proeuropska opcija sada mu više ništa ne može. Tako je to bila i situacija da se predstavi Clive Lewis, mogući novi lider laburista. A i sama je debata sada pod znatno većom kontrolom otkad Parlamentom predsjeda Sir Lindsay Hoyle, koji je ususret događaju upozorio i Johnsona i Corbyna da neće više moći govoriti onoliko koliko su to mogli u doba Johna Bercowa.
Prvi govor u Parlamentu
Usto što je Johnson prvi put javno u Parlamentu govorio kao izabrani premijer, isto je tako bilo i prvi put da je progovorio o rastućoj iranskoj krizi. I očekivalo se da podrži Sjedinjene Države, no da će to biti dosad najjača podrška, možda ipak ne.
– Soleimani je dobavljao eksplozivna sredstva teroristima od kojih su stradavali britanski vojnici. Krv naše vojske na njegovim su rukama – govorio je Johnson upravo kao da se i sam priprema za bojno polje sa šeficom Europske komisije koja je došla s namjerom da s njime razvije kvalitetnu bitku.
Sasvim sigurno nije riječ o jednokratnom obračunu, već o prvoj rundi u meču koji bi mogao i potrajati.
