Umjetnik Vladimir Dodig Trokut, skupljač umjetnina i vlasnik “Antimuzeja” - zbirke umjetnina i uporabnih predmeta ponajviše industrijskoga dizajna koji najvećim dijelom nisu bili zanimljivi muzejima, upozorio nas je da od 1. svibnja mora iseliti zbirku iz Jukićeve ulice.
Tako stoji u ugovoru koji posjeduje. Istodobno upravo na toj lokaciji, uz Mediku i uz hotel Westin, planira se gradnja velikoga kongresnoga centra.
Vrijedna zbirka
Tako bi zapravo kongresni centar mogao biti zraka spasa u pokretanju projekta Antimuzeja s mrtve točke, na kojoj stoji petnaestak godina, prepušten sam sebi i njegovu skupljaču. Iako nikad nije održana ni jedna probrana izložba građe koja po cjelinama ima oko 160.000 predmeta, stručnjaci znaju da je riječ o vrijednoj zbirci.
- Ako krene gradnja kongresnoga centra, za zbirku Antimuzeja hitno treba naći zamjenski prostor - kaže Veljko Mihalić, stručni savjetnik za donacije u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport.
Dodaje da su, poznavajući vrijednost donacije jedinstvene u svjetskim razmjerima, više puta tražili od gradskoga Ureda za upravljanje imovinom da se Trokutu dodijeli zamjenski prostor da može iseliti iz Jukićeve, ali i odgovarajući stambeni prostor.
Nakon čestih javnim upozorenja, Trokut kaže da on sam kao posjednik spomenika kulture nije više u stanju - niti materijalno niti moralno, brinuti o Antimuzeju.
Osim toga, nema novca za održavanje i zaštititu tako velike zbirke. Najveći mu je problem prokišnjavanje krova u Jukićevoj i voda koja se cijedi po predmetima.
U skladištu nema grijanja, tako da je u zimskim uvjetima svako zadržavanje duže od sat vremena opasno za zdravlje.
Teški zadah vlage
- Teško se nešto može i raditi unutra bez nerazmjernih šteta - tumači Trokut pokazujući nam dječju ljuljačku-konjića, niz kutija poznatih proizvođača kanditorskih proizvoda, staklene boce i vaze najrazličitijih oblika, slike i drvene kipove, fotografije, grafički dizajn, stolce i dizajnerske uporabne predmete za domaćinstvo, koje je ponajviše pronalazio odbačene na ulici s gomilama otpada.
U skladištu se nakon zime osjeća teški zadah vlage, baka bi rekla “veteršine” koja se uvukla u predmete.
Prema tome što smo vidjeli, dio predmeta teško se više i može restaurirati.
Spomenik za koji nema mjesta
Zamišljeni projekt Antimuzeja u Hrvatskoj nije nikada zaživio, a sve zbog inercije kulturnih institucija, te nadležnih ministarstava - tvrdi Trokut. Čekajući rješenje o smještaju Antimuzeja, razgovarao je s predstavnicima gradova Rijeke i Bjelovara, koji bi možda mogli udomiti pojedine dijelove kolekcije jer od 1991. zbirka Antimuzeja zaštićeni spomenik kulture darovan u cjelini hrvatskom narodu. Prema ekspertizi slika obavljenoj u Hrvatskoj, među najvredija djela Antimuzeja ubraja se Mattiseovo ulje na kartonu “Sveta obitelj”, te “Fotelja” izrađena na ljepenci, a pohranjeni su u trezor Strossmayerove galerije HAZU. Ako bi ih prodavao, pravo prvokupa ima država.
Bunker koji život znači
Pokazao je Trokut pred kamerom i stan-atelijer nedaleko od Trga žrtava fašizma, izolirano i mračno prizemlje jedne zgrade, bunker bez prozora kako ga on zove, gdje je sam izbio nekoliko cigli kako bi improvizirao prozorski otvor. Tu radi uz svijeće i minimalnu svjetlost. Pomažu mu prijatelji u preživljavanju, a napisao je i otvoreno pismo u kojem upozorava da ne može dalje sam. Trokuta mnogi zovu i modernom legendom, čovjekom koji je u ratnim uvjetima od 1990. do 1997. godine, sa stožerom Antimuzeja spasio na stotine umjetnina u istočnoj Slavoniji.
Osebujan i izgledom i ponašanjem
Umjetnik i kolekcionar Vladimir Dodig Trokut svjetski je priznati hrvatski umjetnik, muzeolog, publicist, skupljač umjetnina i osnivač najpoznatijega “Antimuzeja”. U toj vrijednoj zbirci je više od 160.000 najrazličitijih umjetničkih, etnografskih, tehničkih, uporabnih ili dizajnerskih predmeta. Dodig je član ZUH-a od 1968. godine, HDLU-a, a ime mu se nalazi u više enciklopedija i leksikona. Izlagao je na više od 650 izložaba, priređuje akcije i perfomance u različitim domaćim i inozemnim muzejima i galerijama. Osebujan izgledom, ponašanjem i stilom života, djelovao je u neformalnoj grupi Crveni Peristil, Grupa 31, a danas uglavnom samostalno.
