Nakon što je američki predsjednik Donald Trump na izvanrednoj konferenciji za novinare odbio reći što ga je nagnalo da nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln uputi prema Perzijskom zaljevu napomenuvši kako, s obzirom na povećane napetosti između dvije zemlje, ne isključuje mogućnost ni vojne akcije dodajući kako se nada da do nje ipak neće doći.
- Imamo informacije za koje ne želite znati, vrlo su prijeteće i moramo se pobrinuti za sigurnost naše zemlje i drugih brojnih mjesta - napisao je Trump.
"Sjednimo za stol"
Nakon prvotne ratne retorike Donald Trump je ipak pozvao iransko vodstvo da sjedne za stol i s njim razgovara o odustajanju od nuklearnog programa .
- Trebali bi me nazvati i sjesti sa mnom za stol. Mogli bismo se sporazumjeti, postići pošten dogovor. Mi samo ne želimo da imaju nuklearno oružje, ne tražimo previše. Trebali bi nazvati. Ako to učine, mi smo otvoreni za razgovor - poručio je Trump. Istodobno
Trump traži od američkih sudova da sude bivšem ministru vanjskih poslova Johnu Kerryju jer je još uvijek u kontaktu s iranskim dužnosnicima i ne želi priznati što s njima dogovara.
- Iranski dužnosnici se sa mnom odbijaju sastati i neće razgovarati a u isto vrijeme pregovaraju i dogovaraju s Kerryjem - kazao je Trump.
Da su iranski dužnosnici odbijali sastati se nekoliko puta s Trumpom, dokazuje i to što je i sam iranski predsjednik Rouhani rekao kako je Trump nekoliko puta tražio sastanak a on ga odbio, što Trump nikada nije demantirao. Naime, zbog agresivne politike Donalda Trumpa koju zadnje vrijeme vodi prema Iranu i koja je došla do usijanja, mogao bi izbiti rat čije posljedice nitko ne može niti zamisliti. Analitičari smatraju kako je Trump i ovog puta pokušao odigrati na kartu kako je to činio sa Sjevernom Korejom, puno pritisaka i prijetnji, te ih je na taj način želio primorati na pregovore. Međutim, Iran nije Sjeverna Koreja. Iran može, dođe li do bilo kakvog rata s Amerikom, ugroziti gotovo sve američke trupe koje se nalaze na Bliskom istoku i šire.
Iranci su hladno reagirali na Trumpove prijetnje, što samo daje naslutiti Trumpu kakvo naoružanje imaju i na koji način će se suprotstaviti SAD-u. Iranci nisu bili impresionirani Trumpovim prijetnjama, već su ih prihvatili i dali mu do znanja da su spremni za rat i kako je za njih rat s Amerikom "majka svih ratova". Svi se danas pitaju kakvo zapravo naoružanje ima Iran, država koja ima stanovnika kao Njemačka (više od 82 milijuna), s obzirom na to da ih previše ne uzbuđuju Trumpove prijetnje.
Posjeduju li atomsku bombu ili imaju nekakvo naoružanje koje bi stvarno moglo biti iznenađenje? Zbog toga je Trump promijenio svoju retoriku i pokušava Iran dobiti za pregovarački stol. Ono što se javno zna, Iranci osim dalekometnih balističkih projektila koji mogu pogoditi ciljeve do 2,5 tisuće kilometara imaju i jako vojsku. Iranske oružane snage su daleko najveće na cijelom Bliskom istoku i, po procjenama međunarodnih organizacija, navedene snage bez policije uključuju gotovo milijun aktivnih pripadnika.
U pričuvi 12,6 milijuna ljudi
Sve grane vojske spadaju pod zapovjedništvo Vrhovnog stožera oružanih snaga. Regularne oružane snage Irana sastoje se od kopnene vojske, ratne mornarice, ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Te snage uključuju 820 tisuća ljudi; kopnena vojska 650 tisuća, ratna mornarica 70 tisuća, te ratno zrakoplovstvo 100 tisuća ljudi. Novostvorena protuzračna obrana odijelila se od ratnog zrakoplovstva još u 2009. godini. Revolucionarna garda prema pretpostavkama broji 125 tisuće članova u pet grana; vlastitoj ratnoj mornarici, ratnom zrakoplovstvu, kopnenim snagama, Quds specijalnim snagama, te Basiju, koji je pričuvni sastav pod zapovjedništvom Revolucionarne garde. Iran tvrdi kako Basij broji 12,6 milijuna ljudi, uključujući žene, od čega je tri milijuna sposobno za borbu te ima i 2,5 tisuća bataljuna od kojih je dio stalno zaposlen.
Međutim, analitičari smatraju kako je najveća snaga Irana svakako njezinih 82 milijuna stanovnika i to je čimbenik koji je na koncu prevladao i u ratu Irana s mnogo bolje i sa Zapada opremljenom vojskom.
Isto ono što je znao Bush prije napada na Irak