Amerika gori. Scene koje se ovih dana pojavljuju u "zemlji slobodnih i domu hrabrih" izazivaju tjeskobu i zabrinutost. Američki policajci sukobljavaju se s građanima koji prosvjeduju protiv policijske brutalnosti. Napadaju građane i, posebno nevjerojatno, uhićuju reportere koji o tome pokušavaju izvještavati. Američki predsjednik, javlja New York Times, u petak navečer sklonjen je u bunker ispod Bijele kuće zbog prosvjeda koji su krenuli prema njegovim vratima. Bijela kuća nije obična vladina zgrada poput jedne policijske postaje u Minneapolisu koju su prosvjednici zapalili i koja je izgorjela do temelja, ali paljenje policijske postaje, ma gdje ona bila, jest i politička poruka, koja govori da bi ovo mogli biti najveći građanski nemiri u modernoj američkoj povijesti, tim dramatičniji jer se događaju u vrijeme globalne pandemije i u eri predsjednika Donalda Trumpa koji svojim infantilnim, narcisoidnim porivima više pomaže rasplamsavanju nego rješavanju problema. Amerikanci imaju tu nesreću da je njihov aktualni predsjednik dio problema, a ne dio rješenja. Kako se dogodio ovaj kaos i gdje je izlaz?
Kao što je svima već poznato, stvar je planula u Minnesoti. Jedna od onih američkih saveznih država koje prosječnom Europljaninu ne "zvone" kao New York, Kalifornija ili Florida, ali država koja bi trebala imati svoje mjesto u kolektivnoj predodžbi Hrvata o Americi. Nacionalna garda Minnesote od 1996. je glavni američki partner Hrvatskoj vojsci: partner u vojnoj pomoći, partner s čijim su pripadnicima naši vojnici stajali rame uz rame u mirovnoj misiji u Afganistanu. Guverner Minnesote s najduljim stažem, i najmlađi guverner neke američke savezne države u trenutku kad je bio izabran 1976., bio je Rudy Perpich (Prpić), porijeklom Hrvat, dijete hrvatskih doseljenika (kažu da je engleski progovorio tek u školi jer kod kuće je pričao samo hrvatski). Jedna od stvari po kojima je ostao zapamćen je briga o Indijancima: toj je zajednici dao prava da slobodno organiziraju, i samoreguliraju, kockarsku industriju na svom terotoriju u toj saveznoj državi, što im je pomoglo i od čega su kao zajednica prosperirali. Bili su i taj Prpić, a i ti Indijanci, u Hrvatskoj početkom 1990-ih, u vrijeme stvaranja naše države. Nije toliko bitno za sve ovo što se danas događa - premda i Nacionalna garda i jedna zapostavljena, ugnjetavana zajednica jesu dio i ove kompliciranije priče danas - ali ove manje bitne epizode samo spominjemo kao znak da Minnesota nije tako daleko od Hrvatske kao što se čini. Događaji ondje trebali bi nas zanimati.
U ponedjeljak, 25. svibnja, oko 20:08 na Aveniji Chicago u južnom Minneapolisu dogodilo se hladnokrvno ubojstvo. Policajac Derek Chauvin (u međuvremenu otpušten i optužen za ubojstvo) ubio je tamnoputog Georgea Floyda tako što mu je punih 8 minuta i 46 sekundi sjedio koljenom na vratu. Floyd je zapomagao da ne može disati, Chauvin se nije obazirao, ostao je miran u svojoj nemilosrdnosti, troje njegovih kolega policajaca sve je samo promatralo, a prolaznici su snimali scenu mobitelima i preklinjali policajce da ne ubiju čovjeka. Floyd je, inače, bio sumnjiv jer je u trgovini navodno pokušao platiti krivotvorenom novčanicom od 20 dolara, ali na snimkama se ne vidi da je pružao otpor policajcima. Snimka policijske brutalnosti koja mu je oduzela život odmah je šokirala Ameriku. Nije to prva, a ni posljednja video snimka slučajnih prolaznika koja svjedoči o policijskoj brutalnosti u Americi čije su žrtve Afroamerikanci. Ali ova snimka, jeziva zbog Floydovih posljednjih riječi, odmah je do te mjere uznemirila Ameriku da su ne samo obični građani, nego i policijski zapovjednici iz drugih dijelova SAD-a počeli javno komentirati da pravda mora biti zadovoljena i da takva brutalnost u redovima američke policije mora prestati. Nije prestala, ali su se prosvjedi koje je potaknuo ovaj primjer policijske brutalnosti usmjerene specifično prema afroameričkoj zajednici proširili diljem SAD-a.
VIDEO Prosvjedi diljem SAD-a: Građani se sukobili s policijom
I u nekim dijelovima pretvorili su se u nerede, pljačku, palež, na što je predsjednik Trump uzvratio u svom populističkom stilu. Prosvjednike je u poruci na Twitteru opisao kao razbojnike, pa citirao vrlo kontroverznu uzrečicu rasističkog šefa policije u Miamiju iz 1967. koja u prijevodu glasi "kad počne pljačkanje, počinje strijeljanje" (u smislu da, ako prosvjednici izazivaju nerede, vlasti imaju pravo na ubijanje; kasnije se Trump pokušao distancirati i reći da nije znao koga citira i da nije mislio ništa loše). Na trenutke, američki predsjednik povlači postupke koji izgledaju kao mu je cilj potaknuti krvoproliće, a ne spriječiti krvoproliće. Što je jako zabrinjavajuće ne samo za SAD, nego i za cijeli svijet.
Bilo bi pogrešno sve svalili na Trumpovu politiku. Ali predsjednik je taj koji može pomoći smirivanju ovakve nacionalne krize, a Trump nam živo pokazuje kako predsjednik definitivno može i odmoći. Pitanje je koliko će, s takvim predsjednikom, ovi prosvjedi potrajati. Mogla bi to biti prilično duga sezona prosvjeda u Americi.
Komentatori i analitičari upozoravaju da su političari Demokratske stranke obično ti koji profitiraju i kojima raste podrška kod birača kad se dogodi val prosvjeda za građanska prava, ali pod uvjetom da su ti prosvjedi mirni. Kad se takav val pretvori u nasilne prosvjede, onda od toga profitiraju Republikanci, jer se bijelačko biračko tijelo okrene prema njima, u strahu od širenja nasilja. Martin Luther King Jr. znao je govoriti da "svaki put kad prosvjedi postanu nasilni, to pomaže Wallaceu", tadašnjem rasističkom guverneru Alabame. King je uvijek zagovarao nenasilnu borbu za građanska prava Afroamerikanaca. Ali u njegovim govorima ostaje i razočaranje u one umjerenjake među bijelcima kojima je važnije da se u Americi sačuva red nego da se stvore preduvjeti za stvarnu pravdu. Današnji prosvjednici na američkim ulicama u plamenu citiraju i nalaze inspiraciju, opravdanje u Kingovoj tvrdnji da su neredi i nasilni prosvjedi jednostavno jezik onih koje nitko ne želi čuti.
Brojne snimke i objektivni.izvještaji s prosvjeda govore o policijskoj brutalnosti: prema običnim građanima, prema novinarima... Postoji čak i jedna snimka uhićenja FBI-jeva agenta u civilu čiji je jedini grijeh bio isti kao i "grijeh" milijuna drugih Afroamerikanaca koje američki policajci percipiraju kao prijetnju samo na temelju boje njihove kože. Ali, isto tako, nema sumnje da brojne druge snimke i jednako objektivni izvještaji s prosvjeda pokazuju da su se zaista neki najradikalniji elementi ubacili na val legitimnih prosvjeda: radikali napadaju i tuku druge građane, razbijaju i pljačkaju trgovine, pale imovinu običnih malih ljudi i poduzetnika koji nikome ništa nisu skrivili. Ima jedna snimka na kojoj sami prosvjednici, kojima je očito dozlogrdilo to da im radikali pokušavaju oteti prosvjed, hvataju nekog tko razbija pločnik (u pokušaju da se opskrbi betonskim projektilima za gađanje policije) i izručuju ga policajcima.
Jedan kolega novinar iz Bruxellesa (gdje smo svi mi novinari ne samo dopisnici iz EU, nego uvijek na neki način i transatlanski dopisnici, ako ništa drugo onda posredni promatrači i pratitelji američke politike) kaže kako je telefonski razgovarao s jednim radikalnim ljevičarem iz Washingtona, kojeg je upoznao na Trumpovoj inauguraciji tako što je taj prosvjednik bacio na njega, novinara, suzavac.
Novinar ga je zgrabio, popričali su, ostali u kontaktu i sada se ispostavilo da je, kad su se jučer telefonski čuli, taj radikalni ljevičar ponovo bio među prosvjednicima u Washingtonu koji su se neku večer pokušali probiti do Bijele kuće. Njegov stav je revolucionaran: demokracija, kaže, ne funkcionira, ni Bernie Sanders ne valja, a kamoli netko drugi u američkoj polici, treba srušiti vlast i to je, po njemu, ono na čemu upravo sada rade. Jasno je, dakle, da su se na val ovih prosvjeda u Americi ukrcali i radikali s najluđim, potpuno neprovedivim idejama, koji su pritom i nasilni, pa svojim ponašanje delegitimiziraju legitmne zahtjeve prosvjednika. Ali takvi su radikali u velikoj manjini. Možda znaju biti najglasniji, njihovi postupci možda mogu biti najzapaljiviji, ali oni jesu i trebali bi ostati nebitni. Ono što je bitno je da Amerika pronađe snagu da stvari koje je muče promijeni nabolje. Stvari se obično mijenjaju na izborima, a predsjednički izbori su u studenom. Premda, društveni problemi zbog kojih su planuli ovi prosvjedi jesu sustavniji i dublji od jednog, dva ili više predsjedničkih ciklusa. Pod Obamom, Amerika je imala ne samo prvog tamnoputog predsjednika u povijesti, nego i predstavnike afroameričke zajednice na mjestima ministra pravosuđa i ministra domovinske sigurnosti, pa je svejedno vladala opravdana percepcija o postojanju policijske i brutalnosti pravnog sustava prema afroameričkoj zajednici. Ima istine u tome da je Trump, nakon osam godina Obame, došao na vlast zahvaljujući među ostalim i duboko ukorijenjenom rasizmu i osjećaju supremacije bijele rase u Americi. Ali taj poriv i taj problem neće, vjerojatno, nestati s Trumpom, nego će trebati malo više truda i zdravih poticaja za promjene i dublje društvene reforme.
Amerika gori i teško je iz ove perspektive reći kako će se smiriti, pogotovo s ovakvim predsjednikom. Ali nitko se ne bi trebao naslađivati zbog onoga što se danas događa u Americi, pogotovo ne u zemljama koje su stvarni saveznici i prijatelji SAD, zemljama koje dijele iste ideale slobode i demokracije nasuprot tiranije.
I koji ti je dokaz da je Trump rasista, novinarćiću-papagaju ? Nijedan, nama ga, nepostoji. Postoji tvoja pristranost i laganje. Smeta ti što jasno i jednostavno govori ono što i svi normalni ljudi i misle , a tebi se nesviđa.đa. Silom želiš oblatit poštena i ispravna čovjeka jer ne dijeli tvoje mišljenje kako treba razoriti svijet i pobiti milijarde ljudi da bi se stvorila nova utopija. Sram te bilo !