Ovogodišnji Trumpov govor o stanju nacije je bio neobično relaksiran i protekao je u znaku poziva da se odbaci “politika osvete, otpora i odmazde” i prigrli “bezgranični potencijal suradnje, kompromisa i zajedničkog dobra".
Naglasio je da su nadilaženje podjela i traženje kompromisa znak snage. Posebno je podvukao teme ilegalne imigracije i trgovine ljudima, abortusa i čedomorstva te okončanje dugotrajnih i iscrpljujućih ratova.
Govor je bio nabijen emocijama i snažnim slikama, a posebni gosti iz publike svojim su potresnim sudbinama svjedočili o nužnosti okupljanja nacije oko hitnog rješavanja konkretnih problema. Bili su tu roditelji stradalih u napadima kriminalnih bandi, ratni veterani i preživjeli holokausta i djevojčica koja se bori s rakom.
Prema prvim anketama 76% Amerikanaca imalo je pozitivan dojam o Trumpovu obraćanju, a njih čak 72% po pitanju ilegalne imigracije. Izgleda kako je s ovim govorom uspio doprijeti do srca nacije.
Ali, unatoč tome, oporba je na govor reagirala nervozno i zbunjeno. Dok je on pozivao na suradnju, oni su govorili o mržnji koja ih dijeli. Čini se kako su očekivali da će on svoje obraćanje iskoristiti za napad na njih.
Umjesto toga, Trump ih je zasuo valentinovskim strelicama ljubavi. Tako se jedna od odapetih strijela, na kojoj je pisalo “Amerika nikada neće postati socijalistička zemlja”, zabila direktno u srce Demokratske stranke.
Bio je to jedan dobro posložen govor, u kojemu je ono što prethodi prodavalo ono što slijedi. Zato je oporba bila u nezgodnom položaju, jer nisu mogli pljeskati na ono što je pozitivno za zemlju samo zato što to izgovara Trump.
Krajnji je dojam kako on nije potvrdio oporbena sterotipna očekivanja, već ih je iznenadio svojom ispruženom rukom, pa bi svako odbijanje ponuđenog kompromisa za njih trebalo biti jedno jako bolno iskustvo.
Pa naravno. Rijetko kada ga imaju prilike čuti u živo, umjesto "prenesenih izjava" kojima se putem zagubi pokoje slovo, riječ pa i čitava rečenica .