Sve dok ljudi koji odlučuju, a to su šefovi najvećih političkih stranaka, ne uvide da im je zauzimanje za Tuđmana politički korisno a protivljenje štetno, prvi hrvatski predsjednik neće u Zagrebu dobiti ni trg, ni ulicu, ni aerodrom, ni spomenik. Mogu se svi oni koji smatraju da je naš Francek već odavno u glavnome gradu svoje države zaslužio i trg, i ulicu, i aerodrom, i spomenik postaviti na trepavice, ali dok gg. Sanader, Račan, Bandić, Đapić, Pusić... ne daju blagoslov, velika će hrvatska povijesna ličnost ostati pred vratima Zagreba, da zajedno s predstavnikom udruge Zagrebački bokci broji prazna obećanja što ih gradski oci (i ostala razdragana rodbina) velikodušno daju.
Koliko vidim, nešto se događa, sa svih strana padaju prijedlozi o Tuđmanovim trgovima. Nadam se da tu živost na planu grada ne izaziva samo približavanje parlamentarnih izbora, nego i spoznaja da su prošla vremena kad je "detuđmanizacija" bila politički profitabilna roba, a došlo doba kad se bez koalicije s pokojnim Tuđmanom neće moći preživjeti. No, iskustvo me uči da valja biti oprezan i da nije baš pametno odmah povjerovati da će SDP, HNS ili HSP, koji su najzaslužniji što Tuđmana nema na popisu gradskih ulica i trgova, promijeniti mišljenje i da će HDZ napokon izvući figu iz džepa i za svog osnivača nešto učiniti.
I to ne bilo kakvo iskustvo, nego iskustvo stečeno u zagrebačkom Odboru za imenovanje ulica i trgova. Ne, nisam bio član tog Odbora, ali sam donedavno bio član njegova "radnog tijela", tj. Stručne skupine. Dakle, tu smo se natezali sa svakojakim prijedlozima, dok se prošle godine, uoči lokalnih izbora, nismo zaustavili na dva: livada pokraj Trga Francuske Republike i Rooseveltov trg. Naša je skupina Odboru jednoglasno predložila da se po prvom predsjedniku imenuje Rooseveltov trg (koji je u svojoj kratkoj povijesti preimenovan pet puta).
Dva su odbornika, Tomac i Ivanković, bila za taj prijedlog, dok su SDP-ovac i HNS-ovac bili za livadu, pa odluka nije mogla biti donesena. Na novi sastanak došao je i peti član Odbora, iz HSP-a, ali s direktivom da ne smije prevagnuti ni jedan od dva postojeća pijedloga, pa je on glasao za treći: Trg maršala Tita! Šokirani Tomac i Ivanković, ne mogavši učiniti ništa drugo, povlače glasove za Rooseveltov trg i pridružuju se HSP-ovcu: 3 : 2 za preimenovanje Titova trga. Prijedlog odlazi na Skupštinu i, naravno, propada. Preimenovanje Rooseveltova trga imalo je najviše šansi, ali je vještom operacijom triju stranaka (povezanih mržnjom prema Tuđmanu) onemogućeno.
Sad su se pak svi povezali u glasnoj ljubavi prema Tuđmanu, toliko da su sumnjivi. Bojim se da većini njih i dalje najviše odgovara da prvi hrvatski predsjednik ostane s bokcima pred vratima.
P. S. Tuđman pred Markovom crkvom, izvrsna ideja! Ako ne prođe kao ime trga, neka bude kao spomenik!
