Zbunjen sam, nervozan, ljut na samoga sebe. Dogodila se ova nesretna privatizacija. U ovim godinama, a 55 mi je, nisam “ni na nebu ni na zemlji”. Ne znam jesam li zaposlen, jesam li možda na socijali ili na Zavodu za zapošljavanje. Izgubio sam volju za život. Odavde neću izići dok ne ispune naše zahtjeve – požalio nam se Joško Rižiner, jedan od dvadesetak radnika Željezare Split koji od ponedjeljka štrajkaju glađu u tvornici.
Noć su proveli na spužvama i već se vidi da su iscrpljeni, blijedi, s velikim podočnjacima ispod očiju...
– Kako mjesečno preživjeti s 2000 kuna minimalca? – pita Rižiner tugaljivo dodajući da mu supruga ne radi. Živi u Kninu, a u Željezari radi 24 godine. Svaki dan na posao putuje vlakom ili autobusom. Bio je podstanar 28 godina u Splitu i Kaštelima. U Kninu je dobio staru kuću koju je morao obnoviti. Otplaćuje dva kredita za koje treba izdvojiti svaki mjesec 1400 kuna.
Blokirane im kartice
Tvrdi da gospoda iz Vlade moraju pomoći da se Željezara izvuče iz krize, da ponovno “stane na noge”.
– Kad već oni u Zagrebu stavljaju ruku na srce, neka pomognu, suprotstave se Poljaku i malo ga rebnu, a ne da mu stalno daju povlastice – poručuje Rižiner.
Živi u neizvjesnosti. Samo za režije treba mu tisuću kuna, a vitamini ulaze na usta. Od čega će ih kupiti?
– Više sam gladan nego sit. Gdje ću s 35 godina radnog staža? – bespomoćno će.
– Od 1980. sam u Željezari. Imam 2100 kuna kredita, a primam minimalac od 2000 kuna. Isključili su mi telefon, struju ne plaćam, vodu mi ne mogu obustaviti, jer sam u stambenoj zgradi, kartica mi je blokirana – priča nam Lovre Bratim.
– Žena me hrani, rekla je da će me se javno odreći. Je li žalosno da ne mogu unuku kupit žvakaću, da žicam od sina za kutiju duvana? – razočarano kazuje.
Unatoč obećanjima ministra Polančeca i informacijama danim njihovoj četvorici sindikalnih povjerenika, koji također, ali u Zagrebu, štrajkaju glađu, da će se ispuniti njihovi zahtjevi, radnici Željezare ne odustaju od štrajka dok ne dobiju “crno na bijelo”.
Što je adekvatna plaća
Traže potpisano jamstvo o žurnom raskidu ugovora sa Zlomrexom, pokretanju proizvodnje i isplati punih plaća za studeni i prosinac.
Zahtijevaju da im se objasni što znači “adekvatna plaća” koju će im navodno osigurati Hrvatski fond za privatizaciju. Jesu li to dvije ili možda 10 tisuća kuna?
– Neka nas vode u zatvor, tamo ćemo barem jesti – ogorčeno poručuju štrajkaši. Neshvatljivo im je da je vlasnik stranac, a Hrvatska daje plaću. Ne znaju jesu li i zdravstveno osigurani.
Tuga i očaj radnika Željezare Split: "Sina žicam za duvan"
Traže potpisano jamstvo o žurnom raskidu ugovora sa Zlomrexom, pokretanju proizvodnje i isplati punih plaća za studeni i prosinac.
Komentara 8
Nema jest, al zica za duvan. I onda se cudi sto nema novaca. Par koji pusi u zivotu popusi vrijednost jednog pristojnog stana.
Decki dragi, sram vas bilo. Zanima me da li je itko od vas ikada nogom stupio u zeljezaru?! Nije. Vi ste svi skupa pederi! Di ste se nasli rugat sirotinji! Sutra bute vi bili na njegovom mjestu i znate komee bute se mogli obratit. Nikome.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Citat:...da žicam od sina za kutiju duvana? Kraj citata. Bit ću okrutan i pitati. Koliko košta kutija cigareta? pa to onda pomnožite s danima u mjesecu kad se kupuje kutija i vidjet će te koliko se novaca pretvori u dim. Onda pogledajte u državne poticaje za uzgoj, sadnju i obradu duhana. Tek nakon takve usporedbe pišite srcedrapateljske priče.