Turci grade džamiju posvećenu Isusu Kristu

dzamija
Rueters
16.10.2009.
u 10:55

Grad Diyarbakir nije slučajno odabran za, kako Turci tvrde, prvu Isusovu džamiju jer je u njemu do 1915. postojala velika kršćanska zajednica koju su uglavnom činili armenski i sirijski pravoslavci. Nakon te godine počela su masovna progonstva i kršćani su gotovo u potpunosti nestali iz tog grada.

Džamija posvećena Isusu Kristu bit će uskoro sagrađena u gradu Diyarbakiru u jugoistočnoj Turskoj. Nosit će ime Isa cami (Isusova džamija), a njezina gradnja čin je dobre volje muslimanske zajednice za sljedbenike drugih religija, javljaju turski mediji.

Grad Diyarbakir nije slučajno odabran za, kako Turci tvrde, prvu Isusovu džamiju jer je u njemu do 1915. postojala velika kršćanska zajednica koju su uglavnom činili armenski i sirijski pravoslavci. Nakon te godine počela su masovna progonstva i kršćani su gotovo u potpunosti nestali iz tog grada.

Pozitivne reakcije stanovništva

U Turskoj danas postoji nekoliko džamija koje nose ime po Isusu, ali one su posvećene muslimanskom kleriku koji je nosio to ime. Diyarbakir će dobiti prvu džamiju posvećenu Isusu Kristu kojeg muslimani smatraju prorokom.

Lokalni muftija tvrdi da su reakcije muslimana na gradnju Isusove džamije uglavnom pozitivne i dodaje da se Isusovo ime spominje u Ku'ranu te da nema razloga da se jedna džamija ne nazove po njemu.

Sirijsko-jakobitski svećenik Yusuf Akbulut, jedini kršćanski svećenik u gradu, nadgledat će izgradnju džamije koju je nazvao revolucionarnom za muslimane dodavši da će "povijest pisati o prvoj Isusovoj džamiji na svijetu".

Isusova džamija i u Jordanu

Bez obzira na to što Turci tvrde da grade prvu Isusovu džamiju, svjetske agencije dodaju da jedna takva već postoji. Izgrađena je 2008. u jordanskom gradu Madabi. Smještena je kraj crkve, a na njezinim zidovima ispisani su citati iz Ku'rana u kojima se spominju Isus i Majka Božja.

Komentara 66

OR
orisis
11:40 16.10.2009.

Issa je bio za muslimane njihov prorok...

KR
kristijano
11:41 16.10.2009.

Turska NIKADA neće ući u EU jer joj tamo nije mjesto!

EM
emac
16:08 19.10.2009.

BAByLONE -sa poštovanjem Kako je nastajao kršćanski kanon? Da je netko upitao prve kršćane imaju li svoju Bibliju, vjerojatno bi uz čuđenje odgovorili: »Jasno da imamo!« Na pitanje »koju?«, odgovor bi mogao biti: »Zakon i Proroke« (Mt 5, 17; LkLk 16, 16; Dj 13, 15), »Pismo« (Lk 4, 21; Dj 1, 16; Iv 7, 38; Rim 4, 3); »Proroke i Psalme« (Lk 24, 44). Tako se naime u vrijeme nastanka Novoga zavjeta moglo govoriti o židovskoj Bibliji. Uvijek se mislilo na cijelu židovsku Bibliju, koju kršćani doduše nisu poznavali u izvorniku već u njezinom grčkom prijevodu (Septuaginti). Kad Pavao moli Timoteja da mu donese »knjige, osobito pergamene« (2 Tim 4, 13), misli na starozavjetne spise, jer novozavjetnih u to vrijeme još nije ni bilo. Za prve kršćane židovska je Biblija bila glavni izvor za stvaranje vlastite teologije. Tako oni Isusovu smrt i uskrsnuće tumače u svjetlu Pisma (1 Kor 15, 3 sl.). Novi zavjet pun je izraza »stoji pisano«, »pisano je«, »Pismo veli« i sl. Sve nam to kaže da novozavjetne spise koji su polagano nastajali u Pracrkvi treba shvatiti kao nastavak procesa rasta biblijskog kanona. Odnos Staroga zavjeta (Židovske biblije) i Novoga sličan je odnosu pojedinih dijelova židovskoga kanona: polazi se od prethodne faze i nju se dalje tumači. U čemu je posebnost Novoga zavjeta? Gornju rečenicu ipak treba precizirati. Treba jasno reći kako to Novi zavjet polazi od Staroga i kako ga tumači. Svi autori novozavjetnih spisa polaze od uvjerenja da je s Isusom Kristom Božja objava doživjela svoj vrhunac i da je zato započelo posljednje (eshatološko) vrijeme, u kojem se više ne računa s novom objavom, već samo s dovršenjem spasenja. Oni se doduše izražavaju različito, ali misle isto. Pisac Poslanice Hebrejima kaže: »Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu« (Heb 1, 1); Pavao misli isto kad kaže za Krista: »Doista, sva obećanja Božja u njemu su \'Da!\'« (2 Kor 1,20). Tu se jasno očituje kako su prvi kršćani, polazeći od onoga što se dogodilo s Isusom Kristom, židovsku Bibliju čitali drukčije od Židova koji Krista nisu prihvatili. Tako ona za kršćane postaje prvi dio njihove Biblije u kojoj će drugi dio činiti novozavjetni spisi, dok je za Židove to njihova jedina Biblija, što je jako važno imati na umu u kršćansko-židovskom dijalogu. Kako se stvarao novozavjetni kanon? Grčka riječ kanon izvorno znači štap za mjerenje, a u prenesenom smislu vrlo rano dobiva značenje »mjerilo, smjernica, pravilo i sl.«, što je na latinski prevedeno kao norma, odakle je riječ našla put u sve svjetske jezike. Biblijski kanon je dakle norma ili mjerilo prema kojemu su i Židovi i kršćani između brojnih sličnih spisa izabrali one koje smatraju svojim svetim spisima. Kako je već rečeno, prvi kršćani su ispočetka sa Židovima dijelili njihovu Bibliju. Ona je bila i njihovo Sveto pismo, na koje se novozavjetni autori često pozivaju kao na autoritet objave. Tek polagano nastaju i njihovi vlastiti spisi koji se prosuđuju prema trima kriterijima: 1) apostolsko podrijetlo; 2) pravovjernost sadržaja; 3) prihvaćenost od većeg broja ranokršćanskih zajednica. Crkva naime još nije imala svoj središnji ustroj, već sve pojedine zajednice slove kao Crkva, što posebice vrijedi za Pavlove zajednice. Njegove poslanice pisane tim Crkvama najstariji su novozavjetni spisi. Oni su jedno vrijeme egzistirali kao zasebna zbirka (usp. 2 Pt 3, 15), zatim su im se pridružila evanđelja, a potom i ostali spisi. Neodlučnosti i konačna zaključenost kanona Ako je prva Crkva polagano stvarala svoje spise, ona je ipak u 2. st. bila prisiljena ubrzati dovršenje kanona, jer su se počeli javljati gnostički spisi slična sadržaja. Sredinom 2. st. heretik Marcion je u Rimu sastavio svoj vlastiti kanon novozavjetnih spisa u kojem su našli mjesta samo Lukino evanđelje i deset Pavlovih poslanica. Vjerojatno pod tim utjecajem nastaje oko 180. godine popis novozavjetnih spisa, na kojemu nedostaje tek njih pet, oko kojih u to vrijeme očito još nije bio postignut dogovor između pojedinih Crkava. Nazvan je Muratorijev kanon po knjižničaru koji ga je pronašao 1740. godine. Sporni spisi bili su: Heb, Jak, 1 i 2 Pt i Otk. U grčkoj Crkvi posebno je bila sporna apokaliptička knjiga Otkrivenja, a u zapadnoj Poslanica Hebrejima zbog svoje neobične teologije. Najstariji dokument koji donosi sve novozavjetne spise jest uskrsna poslanica aleksandrijskoga biskupa Atanazija iz 367. godine. Upozoravajući na opasnost od lažnih spisa, on nabraja redom sve novozavjetne spise kojih se treba držati.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije