Da u hrvatskom turizmu ima zluradih, rekli bi da Turskoj na naplatu dolaze svi oni turisti koje je neometano prisvajala devedestih, kad se naš turizam borio s ratom. Srećom, u turizmu takvih nema. Uostalom, svima su još svježe te devedesete kad su i sami, poput danas turskih, egipatskih ili tuniskih ministara i hotelijera, obilazili turističke sajmove po svijetu s velikom željom, ali malim izgledima da preusmjere rijeke turista. U međuvremenu je tadašnji turistički autsajder, Turska, stasala u velesilu s 40 milijuna turista i zamalo 35 milijardi dolara prihoda godišnje.
Div je, međutim, danas na koljenima.
I prije terorističkog napada u Ankari otprije nekoliko dana, s 37 žrtava, turski je turizam uvelike trpio zbog narušene sigurnosti. Siječanj se pamti po deset ubijenih u Istanbulu, od kojih su osmero bili Nijemci, Ankara je bila na meti i u veljači, a niti pola godine nije prošlo ni od bombaškog napada u Ankari u kojem je stradalo čak 86 ljudi. Samo je rušenje ruskog aviona, pak, srezalo posjetu iz zemlje koja je Turskoj davala više od četiri milijuna gostiju.
Angažman u Siriji i konflikt sa Kurdima dodatno i kontinuirano narušavaju imidž te zemlje, a odgovor osjetljivog turističkog tržišta nije se dugo čekao. Prvi su minusi krenuli lani, a trenutačno je, pokazalo se na prošlotjednoj burzi turizma u Berlinu, čak 40 posto manje rezervacija za Tursku. Čak je i osam kruzing kompanija (MSC, Costa, Thomson, Aida, Crystal, Norwegian Cruise Line, Oceania Cruises, Regent Seven Seas Cruises) iz sigurnosnih razloga otkazalo pristajanja na turskoj obali.
Turska se turistička mašinerija ne predaje bez borbe, U Berlinu je i ove godine plijenila veličinom izložbenog prostora, brojnošću hotelijera i agenata, najveći turistički plakati po gradu i dalje su turski. Turska vlada već je bespovratno odobrila i 87 milijuna dolara potpora turističkom sektoru za restrukturiranje dugova. Također, subvencionira 50 posto cijene leta državnom kompanijom Turkish Airlines za goste koji dolaze motivirani zdravstveno-turističkim motivima, a sličnih će mjera biti još.
Istovremeno, Turci se ubrzano okreću novim tržištima i zamjenskim gostima, ciljaju milijun turista iz SAD-a i pola milijuna iz zemalja Latinske Amerike, s nadom da će na odmoru ostajati dulje nego tradicionalno najbrojniji Nijemci i Rusi (u 2014. su iz te dvije zemlje ugostili ukupno deset milijuna turista). U fokusu su im i Iran te Izrael, a karta na koju ove godine turski turizam snažno igra su i niske cijene. To će osjetiti i hrvatsko tržište, koje može očekivati akcijske cijene i od samo 1500 kuna za sedam dana odmora u Turskoj.
– No, to će ipak biti samo akcije na koje se ne može pretjerano računati. Sniženja će biti i realno je očekivati da se tjedan all inclusive odmora s letom, u hotelu s pet zvjezdica, dobije za vrlo povoljnih 3500 kuna – kaže direktor agencija Palma Robert Petrinović.
Niske cijene bit će samo dio turske taktike u kojoj je ove godine prisiljena, slikovito rečeno, kupovati svoje goste.
– Turska je nenadmašna u cjenovnoj politici, ali mislim da je sad u takvoj situacija da niti cijene ne mogu bitno preokrenuti stvari. Sigurnost je ipak pitanje broj jedan. Recimo, trenutačno jedan egipatski turoperator u Njemačkoj nudi mogućnost da gost plati samo aviokartu, a u hotelu, na kraju boravku, po volji ostavi koliko misli da je usluga vrijedila. Ili, nude let i dva tjedna all inclusive odmora za nevjerojatnih 399 eura, praktički se plaća samo jedan tjedan, a drugi je gratis. I, vjerujte, nema navale. Slično je i s Turskom, čiji je turizam toliko jak da bi, kad im sad netko kazao kako 20.000 Nijemaca želi k njima, besplatno poslali avione. Ali, interesa nema i sad je najveća bitka kako privući prvi val gostiju koji će se vratiti i pričati kako je sve bilo u redu... – kazuje Selimir Ognjenović iz njemačkog turoperatora specijaliziranog za putovanja u Hrvatsku ID Riva Tours.
Da je najteže dobiti upravo te prve goste, vidi se i po masovnom preslagivanju već zakazanih avioruta. Samo je veliki europski turoperator Thomas Cook na Španjolsku prebacio čak 400.000 aviosjedala prvotno planiranih za Tursku. Air Berlin je, pak, plan o 45.000 putnika za Hrvatsku u 2016. udvostručio, križajući upravo letove za Tursku i Egipat. Naš turizam nema hotelskih kapaciteta da bude masovna zamjenska destinacija, ali zasigurno će ugostiti i neke od onih koji su do prije koji mjesec još razmišljali o odmoru u Turskoj ili Egiptu, Tunisu.
Naše turističke vlasti u 2016. priželjkuju oko pola milijuna stranaca više nego lani, kad ih je bilo 12,7 milijuna. No, hrvatskom se turizmu pruža i veća prilika od toga. Čak i pod uvjetom da ne bude nekih novih, većih eskalacija, Turskoj će trebati dvije-tri sezone da povrati svoju lidersku poziciju. Taman koliko je dovoljno da se hrvatski turizam posloži; dobije konkurentniji porezni okvir, riješi pitanje turističkog zemljišta, otvori novi investicijski ciklus i zaokruži svoj novi imidž zemlje u kojoj se ima što raditi svih 365 dana u godini, a ne samo u dva ljetna mjeseca. Povratak Turske ne smije se čekati nespreman. Već sada je jasno da mnogi turisti neće biti zadovoljni uslugom koju će za isti novac dobiti u Španjolskoj, Italiji ili kod nas, u odnosu na ono što su dobivali u Turskoj. Povrh toga, otkriva analiza njemačkog Instituta FUR (Forschungsgemeinschaft Urlaub und Reisen), unatoč svim problemima Turske svaki peti Nijemac već danas razmatra mogućnost da tijekom iduće tri godine ode na odmor u tu zemlju. Istovremeno, o Grčkoj razmišlja 22 posto anektiranih, a odlična je i pozicija Hrvatske koja je u trogodišnjim planovima čak 19 posto Nijemaca.
