Zbog čega se uopće sudi trojici hrvatskih generala u Haagu, pitanje je koje se “samo po sebi” opet postavilo i u nastavku suđenja. Kakve veze imaju Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač s “najupečatljivijom” tezom svjedoka br. 6 da su “tijekom Drugog svjetskog rata ustaše, Nijemci i Talijani pobili oko milijun Srba”!?
Zaštićeni svjedok zaključuje kako je to “važan razlog zašto su Srbi 90. uspostavili RSK da se zaštite od Tuđmanove tvorevine koja je preuzela ustaške simbole i parole”. Stječe se dojam da Tužiteljstvo, dovođenjem ovakvih svjedoka, doista želi “doraditi” povijest. Bilo je dovoljno čuti možda 20-ak posto onoga što je zaštićeni svjedok br. 6 “publicirao” (najveći dio rasprave bio je zatvoren za javnost) da postane jasno zašto se Tužiteljstvo toliko trudi udaljiti javnost s procesa.
Još tajnije
A suđenje trojici generala doista je presedan – prije mjesec dana započelo je tajnim svjedokom, a sada se tako i nastavlja. I još u gorem “tempu” jer prvoj svjedokinji (pola rasprave je bilo zatvoreno) sklonjen je lik, a ovom svjedoku (muškarcu) izmijenjen je i glas. On je pisanu izjavu dao tužiteljima u veljači 2007., a bio je u Kninu 4. kolovoza 1995. Od jutra je bio u podrumu, a kada je oko podneva tog dana nastupila stanka u granatiranju, bježi do svoje garaže kod Doma penzionera, sjeda u auto, primjećuje zgrade i kuće kako gore, odvozi se do kuće svojega brata, te potom u konvoju do Beograda.
Sudac Alphons Orie
Tužiteljima je taj svjedok bio očito važan jer ima svoje teorije o povijesnom kontekstu sukoba Hrvata i Srba. No, ne dovoljno, ne na razini povjesničara, jer bi u protivnom bio pozvan kao ekspertni, a ne “obični” očevidac. Da tužiteljstvo, ovaj put predstavljeno novim i ne baš usredotočenim tužiteljem Stephanom Margettsom, neće imati više sreće ni s ovim svjedokom, vidjelo se kada je sam, objašnjavajući na 4-5 primjera lokacije na kojima su bile pogođene kuće i zgrade, dodavao “ova je bila kod autobusne stanice... ova kod željezničke... ova kod Doma vojske... ova kod TVIK-a...” . Time je, naime, upravo davao alibi HV-u jer je “dodavao” sve legitimne vojne ciljeve.
Stručnost svjedoka
Nakon što je tužitelj pustio film o granatiranju Knina Zastave-filma, obrana je počela protuispitivanje. Luka Mišetić, branitelj Ante Gotovine, pitanjem je ciljao na “povjesničarsku” stručnost svjedoka, no tu je bila opet zatvora rasprava za javnost.
Otvorena je tek zadnjih par minuta, kada je Mišetić pustio snimke iz ljeta 1989., s dva srpska mitinga – s Gazimestana na Kosovu, gdje je Milošević prvi put najavio oružane borbe, te sa skupa u Kosovu kraj Knina. Mišetić je želio sucima pokazati da su Srbi u pobunu u Hrvatskoj krenuli još '89., godinu dana prije “povampirene ustaške vlasti”.
Sudac Orie je pitao kako to da se prikazuju dva Kosova, a onda je doznao da je jedno tada bilo autonomna pokrajina, a drugo je “dalmatinsko” kraj Knina. Svjedok br. 6 tada je opet iznanadio sve jer je rekao da “ovaj skup u dalmatinskom Kosovu sada prvi put vidi, jer da na tom događaju nije bio, zbog poslovnih obveza”.
Branitelji danas nastavljaju protuispitivanje svjedoka br. 6.
Sudac upozorio novinare
Prije stanke, sudac Orie je, što je vrlo neuobičajeno, upozorio “galeriju”, misleći na novinare: “Tko god je čuo nešto što bi moglo upućivati na identitet ovog svjedoka, nalazi se pod nalogom suda i ne smije dalje prenositi ove podatke.” Orie je, vrlo vjerojatno, bio čuo da je bilo prethodnih novinarskih “izleta” u opisivanju svjedoka, koji je u ponedjeljak proglašen zaštićenim. Pisanje, makar i u najskromnijim naznakama o svjedoku, dok mu se još rješava status, a zatražena je bila zaštita, u Haagu je velik krimen. Desetak hrvatskih novinara već ima status osumnjičenika, pa je svako daljnje igranje zaštićenim informacijama iznimno neozbiljno.
Film o Kninu snimio oficir JNA
Tijekom svjedočenja tužitelji su pustili oko 9 minuta iz dokumentarnog filma koji je trebao dokazati granatiranje Knina. Tužitelji su, kao jaki dokaz, pustili film koji je uradak - “Zastave-filma”, dakle specijalne vojne agencije JNA za “propagandu”. Film je napravio je Milivoje Nestorović, koji se i sam, u maskirnoj uniformi, stalno pojavljuje u kadrovima, te Dragan Určić (komentira). Svjedok br. 6 za obojicu je kazao da su “filmaši” snimali po “Krajini” i tako ih je zatekao početak Oluje u Kninu. Nestorović je tada bio potpukovnik, poslije i pukovnik JNA. Sudac Orie je bio zbunjen kako to da pukovnik snima dokumentarni film, no svjedok mu je objasnio da se taj “bavio kulturom”. Da se nešto čudno događa s njihovim “dokaznim materijalom” tužitelji su mogli vidjeti u trenucima kada je smiješak “pobjegao” i trojici optuženih generala. Znakoviti osmjesi nisu prestajali silaziti s lica branitelja jer je svjedok br. 6 nastavljao, te objasnio kako je original film dobio od autora, no onda ga je odnio u prostorije “Veritasa” (vodi ga Savo Štrbac), gdje su mu ga presnimili na DVD. U filmu se, pri opisivanju ratne situacije u Kninu, rabe ovakvi komentari uz snimke: “Hrvatska proustaška vojska mučki je, dok traju mirovni pregovori u Ženevi, napala... Povampirena ustaška avet smrti ponovno je pokazala svoje stravično lice šaljući granate na usnuli grad... demonstracija sile marionetske države i njezinih zaštitnika u svetu... Sirene zavijaju ko opelo nad nekim koga smo voljeli, nad mjestima gdje smo do jučer srkali pivo... Oj, Krajino, tugo moja... Gori slobodarski grad koji je do jučer odolijevao ustaškim granatama..., a ne čujemo dejstvo srpske artiljerije...” Dok redatelj i snimatelj obilaze grad, čuju se udari granata, a oni mirno, bez saginjanja, snimaju, hodaju po staklu. (Da. I., V. Mo.)
