Nije kasno za visine

U 12 godina planinario 611 puta, u prosjeku jednom tjedno

'                               '
''
05.11.2010.
u 20:40

I sa 69 na leđima Sojč je aktivni član planinarskih društava, a ističe da je time sačuvao zdravlje i vitalnost, kao i to da je vidio ono što bez penjanja nikada ne bi

Za pravu ljubav nikada nije kasno pa tako ni kada je o hobiju riječ. Potvrđuje to i Anđelko Sojč iz Oroslavja, koji je planinariti počeo već u kasnijoj životnoj dobi, 1998. godine.

Prije mu to nije dopuštao posao, tek koju godinu prije mirovine mogao si je priuštiti nedjeljne izlete po planinskim stazama i vrhovima. No, to ga nije spriječilo da postigne izvanredne uspjehe i osvoji sve važnije vrhove u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji te za to dobije najviša priznanja koja planinari mogu osvojiti.

Prošao sve naše vrhove

– Na planinarenju sam do sada bio ukupno 611 puta, što znači da sam u prosjeku jednom na tjedan osvajao neki od vrhova. Prošao sam sve vrhove zacrtane u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici, čak 151, što je osim mene uspjelo još dvojici iz Krapinsko-zagorske županije, te sam prošao 130 hrvatskih planinarskih kuća, po čemu sam jedini u Zagorju – kaže Anđelko Sojč.

Planinariti je počeo prije 12 godina s grupom prijatelja te je bio među osnivačima Planinarskog društva Stubaki, kao i među obnoviteljima Planinarskog društva Runolist u Oroslavju 2002. godine.

Zanimljivo je da u prvih nekoliko godina nisu ni znali da postoji mogućnost kupnje planinarskih knjižica u koje se upisuju osvojeni vrhovi. Osvojio je i najviši vrh Hrvatske na Dinari, visok 1831 metar, kao i Triglav u Sloveniji, visok 2834 metra. Njega je osvajao četiri puta.

– Prezadovoljan sam što sam odlučio planinariti. Sačuvao sam zdravlje i vitalnost te vidio što inače nikada ne bih vidio. Znalo je biti i teških trenutaka, napora, nevremena, no sve se to zaboravlja kada se dođe na neki planinski vrh – kaže Anđelko Sojč.

Pamti i jednu nezgodu prošle godine na Biokovu, kada mu se odlomio komad stijene po kojoj se spuštao te je pao tri metra u ponor i teže ozlijedio ruku zbog koje nije mogao, na svoj užas, planinariti pola godine.

Zarazio i unuka

Ponosan je i što je u planiranje uključio svog unuka, tada osmogodišnjeg Krešu. Danas je unuk na fakultetu i nema vremena za planinarenje, no možda se jednom opet vrati stazama koje je prolazio s djedom.

Uz oroslavski Runolist Sojč, sada u 69. godini života, danas je i član planinarskih društava Zagorske steze iz Zaboka i Zanatlije iz Zagreba. Ističe i dobre rezultate svojih prijatelja pa je tako po osvojenim značkama za planinske vrhove Runolist trenutačno od 222 planinarska društva u zemlji na 16. mjestu.

– Odlučio sam planinariti dokle god budem mogao. Jedino što sada, nakon što sam osvojio najviša priznanja, biram vrhove na koje idem, tamo gdje je bilo lijepo i gdje još eventualno nisam bio – kaže Sojč. Priznaje da je puno novca dao za planinarenje, u ovih 12 godina procjenjuje da ga je to ukupno koštalo oko 150.000 kuna. No, kaže kako mu nije žao nijedne lipe.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije