Postoji li put od bankara do redovnika i koliko je on dug jedini zna Ivan Vuković, 28-godišnji diplomirani ekonomist iz Požege. Mladi Požežanin nakon završetka željenog ekonomskog studija dobio je posao u jednoj banci u Zagrebu.
\"Mračna\" glazba i odjeća
Bankarska služba činila mu se idealnom. Uz to imao je dobro društvo i prijatelje, izlazio je, družio se, slušao punk i rock, svoju omiljenu glazbu, odlazio na koncerte. Život u metropoli za mladog zaposlenog čovjeka bilo je nešto što se samo poželjeti može.
Međutim, počeo je osjećati da to nije ono što ga potpuno ispunjava. Bio je tradicionalni vjernik, u crkvu je išao više iz običaja.
–Život je bio više bez Boga nego s njim. Živio sam kao i svi mladi, ali osjetio sam da mi nešto nedostaje. Robovao sam svome tijelu kao i većina mladih. A onda sam odlučio da ću se pomoliti kako bih se toga riješio. Majka mi je dala molitve sv. Josipu kojem se ona molila za mene dok sam studirao, a da to nisam ni znao. Počeo sam njemu moliti jednu tridesetnicu da mi pokaže neki put. I tijekom te molitve Bog me oslobađao od mnogih stvari tako da mi npr. televizija više ništa nije značila, prestao sam slušati \"mračnu\" glazbu kakvu sam redovno slušao, više mi izgled i oblačenje nije bila presudna stvar – ističe Ivan koji je nakon toga krenuo na nedjeljne mise u župu Svete obitelji u Zagrebu. Tu ga je jedna djevojka pozvala da se priključi mladima župe u molitvi. Počeo je ići i običnim danima na misu te češće na ispovijed.
–Bog mi je postao najvažniji u životu. Osjetio sam da mi on daje veliki unutarnji mir. Na poslu je znalo biti dosta stresnih situacija, ali bez obzira na sve to ja sam u sebi uvijek osjećao duboki mir. On je postao moja najveća radost. S vremenom se u meni počelo nešto rađati. Osjetio sam da nešto Bog od mene traži. Nije mi u početku bilo jasno što je to točno. Jednom mi je kolegica s posla rekla da ju podsjećam na njezina brata svećenika. Sve sam više počeo razmišljati o duhovnom pozivu – kaže Ivan koji se o tome posavjetovao i s majkom.
Dao otkaz
Želio je biti siguran da to od njega Bog traži te je lani u veljači dao otkaz i otišao u Francusku, u ekumensku zajednicu iz Taizéa gdje je tri mjeseca volontirao i molio se.
–Na blagdan Gospe voćinske 21. kolovoza moja je starija sestra išla pješice u Voćin s namjerom da svoju žrtvu prikaže za moj poziv, što ja nisam znao. No, istog dana na misi u katedrali u srcu sam osjetio da me Bog zove u svećenike i više nikada nisam si postavio to pitanje - kaže Vuković.
