Prosječan mladi američki par počinje štedjeti za školovanje svoga djeteta čim se ono rodi. Umjesto garderobe s potpisom i skupih igračaka, bake i djedovi unucima daruju čekove, koje pak roditelji slažu na posebnom računu te ih ni u najvećoj krizi nitko ne smije dirati.
Možda smo ponekad i u pravu kad kažemo da su ljudi na Zapadu otuđeni i da u životu pretjerano planiraju, od rođenja u posebnim uvjetima do veličanstvenih pogreba, ali ako bolje razmislimo, nije to uzalud i ima svojih prednosti nad našim nonšalantnim stilom, koji bi se mogao nazvati “kako vjetar puše” ili “kamo me voda nosi“. Iznenađenja treba planirati, kažu Amerikanci, a jedno od najgorih je da se njihovo dijete ne uspije upisati na željeni fakultet.
Upravo zbog toga mnogi i promijene mjesto stanovanja i rada, odsele se na drugi kraj zemlje kako bi dijete pohađalo kvalitetniju osnovnu te još važnije prestižnu srednju školu. Muke koje roditelji i potencijalni studenti prolaze ovih dana u Hrvatskoj nisu endemska pojava jer u svim razvijenim zemljama u svijetu – a po želji mladih za obrazovanjem i naša zemlja to jest – upisati se na izabrani fakultet nije jednostavno i treba se dobro potruditi. U Americi srednjoškolci potkraj trećeg razreda polažu takozvani SAT, koji je, moglo bi se reći, Biblija za srednjoškolce jer od toga testa sve polazi i sve dolazi.
Dakle, tko uspješno riješi taj upitnik, koji se kod nas naziva razredbeni ispit, ima velike šanse da će biti primljen na kvalitetan fakultet i dobiti stipendiju te različita sponzorstva. Onaj tko se nije pokazao briljantnim ima i dalje šansu za nastavak školovanja, ali zasigurno ne na cijenjenim sveučilištima kao što su Yale, Harvard ili Columbia University. Možda nije prirodno uspoređivati američki i hrvatski obrazovni sustav jer je naš netom izišao iz komunističkog jednoumlja, a razvijeni kapitalizam ima uhodan program poticaja, selekcije i usmjeravanja mladih ljudi u izboru budućeg zanimanja, ali je korisno znati kako se s problemom i radošću obrazovanja djece nose na Zapadu i kako to izgleda u usporedbi s nama koji stremimo razvijenim demokratskim društvima. Za utjehu hrvatskim roditeljima, novčane svote koje oni izdvajaju za studij svoje djece kap su u moru dolarskih iznosa koje Amerikanci izdvajaju za četiri godine koje njihovi potomci provedu na fakultetu, pogotovu ako ne studiraju u gradu u kojem žive. Dakle, cijena studijske godine u Americi je od 30 do 40 tisuća dolara, u što je uključena i prehrana te smještaj u studentskom domu.
No, talentirani i vrijedni srednjoškolci dobivaju bespovratne stipendije, a fakulteti se različitim metodama bore da pridobiju takve studente. Mnogi me pitaju ima li upisa preko veze na američka sveučilišta i može li se dijete poznatog i moćnog roditelja upisati preko reda ili uz povlastice ako i nije dobro riješilo SAT te prešlo takozvani razredbeni prag. Odgovor glasi – u svakom sustavu moćni, bogati i utjecajni ljudi pronađu put da pomognu svojoj djeci i štićenicima, ali ni predsjednik Amerike ne može intervenirati ako SAT nije riješen uspješno ili ako kandidat nije prešao razredbeni prag. I ono najvažnije, što je toliko daleko od nas u Hrvatskoj – u Americi roditelji ne smatraju sramotnim to što njihovo dijete nije završilo fakultet, ali je tragedija ako nije spremno za normalan život.
